Majka pravoslavna: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m Suradnik10 premješta stranicu „Majka pravoslavna“ na Majka pravoslavna bez preusmjeravanja
Nema sažetka uređivanja
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''„Majka pravoslavna“'''-->'''''Majka pravoslavna''''' je pјesma [[Vladimir Nazor|Vladimira Nazora]].
'''''Majka pravoslavna''''' je pјesma [[Vladimir Nazor|Vladimira Nazora]].


== Nastanak pjesme ==
== Nastanak pjesme ==
Pjesmu je u siječnju 1943. godine napisao [[Vladimir Nazor]] ubrzo pošto je prebjegao u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizane]]. Bio je zapanjen zatečenim prizorima popaljenog [[Kordun]]a i masovnih [[ustaše|ustaških]] zločina nad srpskim stanovništvom.
Pjesmu je u siječnju [[književnost u 1943.|1943.]] godine napisao [[Vladimir Nazor]] ubrzo pošto je prebjegao u [[Narodnooslobodilačka vojska Jugoslavije|partizane]]. Bio je zapanjen zatečenim prizorima popaljenog [[Kordun]]a i masovnih [[ustaše|ustaških]] zločina nad srpskim stanovništvom.


== Tekst pjesme ==
== Tekst pjesme ==

Posljednja izmjena od 29. travanj 2026. u 20:46

Majka pravoslavna je pјesma Vladimira Nazora.

Nastanak pjesme

Pjesmu je u siječnju 1943. godine napisao Vladimir Nazor ubrzo pošto je prebjegao u partizane. Bio je zapanjen zatečenim prizorima popaljenog Korduna i masovnih ustaških zločina nad srpskim stanovništvom.

Tekst pjesme

Jesi li se nasjedila na garištu kuće svoje,
             oh, ta kuća b'jedna! -
tražeć okom i rukom kol'jevčicu malog Jove,
ikonicu svetog Đorđa i đerđefić tvoje Ruže?
Sve je sada dim i pepel, sve proguta čađa tavna -
ti, slomljena krepka grana, najbjednija međ ženama,
              majko pravoslavna!

Jesi li se nahodala nogama što jedva nose
             oh, te noge bolne!
Jesi li se umorila tražeć Rumu, kravu svoju,
kravu svoju, hraniteljku stare bake i dječice?
Da l' je vuci rastrgoše il' je sakri šuma tavna?
Ne muči se! Za koga bi sada bili sir i ml'jeko,
              majko pravoslavna?

Je si li se naplakala nad sudbinom druga svoga,
              o, druže ljubljeni!
Izdajom ga uloviše, kao psa ga izmlatiše,
mučili ga, vezali ga, bacali ga u tamnice.
I on, koga srce vuklo djela vršit teška i slavna,
kao hromi se bogalj vrati da ti umre na rukama,
              ženo pravoslavna.

Jesi li se nakukala iznad one strašne jame,
              o, jamo prokleta!
Gdje sa grkljanom prerezanim djeca tvoja sada leže
pokraj bake, i gdje majku svoju zovu, za njom plaču;
i boje se, jer je rupa puna ljudi, vlažna, tavna?
Šutiš. Pečat šutnje jad je na usta ti udario,
              majko pravoslavna.

Bl'jediš, tanjiš i kočiš se, no bol nemoj gušit svoju,
              bol ti preduboku!
Pusti neka tužba tvoja odjekuje širom zemlje
i nek traje vjekovima. Neka čuju u što sada
prometnu se sjeta tvoja, tvoja tuga stara, davna.
- Šutiš. Bl'jediš. I oreol mučeništva već te kruni,
              majko pravoslavna.

U popaljenom srpskom selu
     kod Vrginmosta
       I 1943