Razlika između inačica stranice »Vuk Jeremić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Vuk Jeremić'''-->{{Infookvir političar
{{Infookvir političar
|ime            = Vuk Jeremić<br><small>Вук Јеремић</small>
|ime            = Vuk Jeremić<br><small>Вук Јеремић</small>
|slika          = Vuk-Jeremic-cirsd-2014.jpg
|slika          = Vuk-Jeremic-cirsd-2014.jpg
Redak 84: Redak 84:
==Izvori==
==Izvori==
{{Izvori}}
{{Izvori}}
{{commonscat}}
 
{{GLAVNIRASPORED:Jeremić, Vuk}}
{{GLAVNIRASPORED:Jeremić, Vuk}}
[[Kategorija:Srbijanski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Srbijanski političari od 1989.]]
[[Kategorija:Životopisi, Beograd]]
[[Kategorija:Životopisi, Beograd]]

Trenutačna izmjena od 03:09, 13. travnja 2022.

Vuk Jeremić
Вук Јеремић
Vuk Jeremić

trenutačno
u službi od
15. svibnja 2007.
Prethodnik Vuk Drašković
Rođenje 3. srpnja 1975.
Politička stranka DS
Zanimanje fizičar

Vuk Jeremić (Beograd, 3. srpnja 1975. godine [1]) je srbijanski političar, bivši ministar vanjskih poslova Srbije i bivši predsjedatelj Opće skupštine Ujedinjenih naroda.

Životopis

Roditelji Vuka Jeremića su Sena i Mihajlo Jeremić, bivši direktor trvrke Jugopetrol. Djed i baka po majci su diplomat Šerif Buljubašić i Sadeta Pozderac, direktorica Druge beogradske gimnazije. Njezin otac je Nurija Pozderac, potpredsjednik AVNOJ-a, a djed Murat-aga Pozderac, jedan od lidera Cazinske krajine u doba osmanske vladavine u BiH.

Diplomirao i magistrirao fiziku na Sveučilištu u Cambridgeu. Magistrirao poslovnu administraciju na Harvardu. 1997. godine izabran je za financijskog menadžera organizacije srpskih studenata u inozemstvu. Poslije demokratskih promjena u Srbiji, listopada 2000. godine, bio je savjetnik ministra telekomunikacije SR Jugoslavije, a kasnije i premijera Srbije. Po magistriranju, 2003. godine, radio kao specijalni savjetnik ministra obrane Srbije i Crne Gore za euroatlanska pitanja. Nakon izbora Boris Tadića za predsjednika Srbije, srpnja 2004. godine, postao je njegov savjetnik za vanjska pitanja.

Za ministra vanjskih poslova Srbije izabran je 15. svibnja 2007. godine. Povodom proglašenja neovisnosti Kosova pokrenuo je postupak pred međunarodnim sudom oko legalnosti. No, doživio je poraz kad je u srpnju 2010. Sud proglasio to zakonitim.[2] No, žestoko se opire ulasku Kosova u UN, izjavivši da će Kosovo u UN samo "preko njega mrtvog". [3]

Izvori