Operacija Proboj-2: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
mNema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Operacija Proboj-2''' bila je tajna vojna akcija koji su sprovodili srbijanski [[MUP Srbije|MUP]] i [[JNA]]. Vođena je 1990./91., u isto vrijeme kad je u svijet plasiran KOS-ov film s [[Martin Špegelj|Martinom Špegeljom]], uhićenjem [[Antun Kikaš|Antuna Kikaša]] u Zagrebu na Plesu. Korijeni sežu još od [[1988.]], otkad je MUP Srbije tajno pripremao srpsku manjinu u Hrvatskoj za terorizam i rat za Veliku Srbiju. Cilj je bio srušiti novoizabranu hrvatsku demokratsku vlast, spriječiti osamostaljenje Hrvatske odnosno da Hrvatska nestane kao država te olakšati stvaranje Velike Srbije. Vodstvo je bilo u srbijanskome MUP-u, preciznije u Službi državne sigurnosti Republike Srbije, kojoj je na čelu bio [[Jovica Stanišić]], a u vojnom dijelu vodstvo je bilo u [[JNA]], pod zapovjedništvom general-majora [[Aleksandar Vasiljević|Aleksandra Vasiljevića]], prvo zamjenika načelnika "[[Uprava bezbednosti SSNO-a|Uprave bezbednosti SSNO-a]]", a od 15. lipnja 1991. i načelnika te uprave. U sklopu tog plana pokrenuto je nekoliko akcija, dirigiranih iz Beograda: [[operacija Štit]], [[operacija Proboj]] i [[operacija Labrador]].<ref name="Buljan">Buljan, Joško; ''[https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/27818-j-buljan-tajne-srpske-operacije-koje-nisu-mogle-zaustaviti-put-prema-nezavisnosti.html Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti]''. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 16-18</ref> | '''Operacija Proboj-2''' bila je tajna vojna akcija koji su sprovodili srbijanski [[MUP Srbije|MUP]] i [[JNA]]. Vođena je 1990./91., u isto vrijeme kad je u svijet plasiran KOS-ov film s [[Martin Špegelj|Martinom Špegeljom]], uhićenjem [[Antun Kikaš|Antuna Kikaša]] u Zagrebu na Plesu. Ova operacija se vodila i na jugu Hrvatske pod imenom [[Operacija Proboj-1]]. | ||
U Proboju-2 potajice su naoružavali pripadnike srpske manjine da bi terorizam dobio na momentu. Ova je operacija vođena iz Srbije. Oružje je odvoženo iz skladišta srbijanskoga MUP-a i skladišta JNA u Srbiji. Otamo su pomoću srpske suradničke mreže a prema već prije pripremljenome planu svakodnevno kamioni natovareni oružjem odvozili oružje u srpska sela u Hrvatskoj. Najmanje po tri do četiri kamiona vozila su oružje iz skladišta. Vozili su ih redovni vojnici u JNA. Pratnja im je bila vojna policija JNA. Nakon što su istovarili oružje, podijelili su ga stanovnicima. Proboj-2 je zemljopisno bio vezan na istok Hrvatske: istočna Slavonija, Baranja i Srijem. Operacija je klasični primjer prekograničnog krijumčarenja oružja i naoružavanja terorista i neosporivim dokazom agresije na međunarodnim sudovima.<ref name="Buljan"/> | |||
==Planiranje== | |||
Korijeni sežu još od [[1988.]], otkad je MUP Srbije tajno pripremao srpsku manjinu u Hrvatskoj za terorizam i rat za Veliku Srbiju. Cilj je bio srušiti novoizabranu hrvatsku demokratsku vlast, spriječiti osamostaljenje Hrvatske odnosno da Hrvatska nestane kao država te olakšati stvaranje Velike Srbije. | |||
==Rukovodstvo== | |||
Vodstvo je bilo u srbijanskome MUP-u, preciznije u Službi državne sigurnosti Republike Srbije, kojoj je na čelu bio [[Jovica Stanišić]], a u vojnom dijelu vodstvo je bilo u [[JNA]], pod zapovjedništvom general-majora [[Aleksandar Vasiljević|Aleksandra Vasiljevića]], prvo zamjenika načelnika "[[Uprava bezbednosti SSNO-a|Uprave bezbednosti SSNO-a]]", a od 15. lipnja 1991. i načelnika te uprave. U sklopu tog plana pokrenuto je nekoliko akcija, dirigiranih iz Beograda: [[operacija Štit]], [[operacija Proboj]] i [[operacija Labrador]].<ref name="Buljan">Buljan, Joško; ''[https://www.hkv.hr/hrvatski-tjednik/27818-j-buljan-tajne-srpske-operacije-koje-nisu-mogle-zaustaviti-put-prema-nezavisnosti.html Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti]''. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 16-18</ref> | |||
==Razvoj== | |||
U Proboju-2 potajice su naoružavali pripadnike srpske manjine da bi terorizam dobio na momentu. Ova je operacija vođena iz Srbije. Oružje je odvoženo iz skladišta srbijanskoga MUP-a i skladišta JNA u Srbiji. Otamo su pomoću srpske suradničke mreže a prema već prije pripremljenome planu svakodnevno kamioni natovareni oružjem odvozili oružje u srpska sela u Hrvatskoj. Najmanje po tri do četiri kamiona vozila su oružje iz skladišta. Vozili su ih redovni vojnici u JNA. Pratnja im je bila vojna policija JNA. Nakon što su istovarili oružje, podijelili su ga stanovnicima. | |||
==Ocjena== | |||
Proboj-2 je zemljopisno bio vezan na istok Hrvatske: istočna Slavonija, Baranja i Srijem. Operacija je klasični primjer prekograničnog krijumčarenja oružja i naoružavanja terorista i neosporivim dokazom agresije na međunarodnim sudovima.<ref name="Buljan"/> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 22. ožujak 2026. u 11:51
Operacija Proboj-2 bila je tajna vojna akcija koji su sprovodili srbijanski MUP i JNA. Vođena je 1990./91., u isto vrijeme kad je u svijet plasiran KOS-ov film s Martinom Špegeljom, uhićenjem Antuna Kikaša u Zagrebu na Plesu. Ova operacija se vodila i na jugu Hrvatske pod imenom Operacija Proboj-1.
Planiranje
Korijeni sežu još od 1988., otkad je MUP Srbije tajno pripremao srpsku manjinu u Hrvatskoj za terorizam i rat za Veliku Srbiju. Cilj je bio srušiti novoizabranu hrvatsku demokratsku vlast, spriječiti osamostaljenje Hrvatske odnosno da Hrvatska nestane kao država te olakšati stvaranje Velike Srbije.
Rukovodstvo
Vodstvo je bilo u srbijanskome MUP-u, preciznije u Službi državne sigurnosti Republike Srbije, kojoj je na čelu bio Jovica Stanišić, a u vojnom dijelu vodstvo je bilo u JNA, pod zapovjedništvom general-majora Aleksandra Vasiljevića, prvo zamjenika načelnika "Uprave bezbednosti SSNO-a", a od 15. lipnja 1991. i načelnika te uprave. U sklopu tog plana pokrenuto je nekoliko akcija, dirigiranih iz Beograda: operacija Štit, operacija Proboj i operacija Labrador.[1]
Razvoj
U Proboju-2 potajice su naoružavali pripadnike srpske manjine da bi terorizam dobio na momentu. Ova je operacija vođena iz Srbije. Oružje je odvoženo iz skladišta srbijanskoga MUP-a i skladišta JNA u Srbiji. Otamo su pomoću srpske suradničke mreže a prema već prije pripremljenome planu svakodnevno kamioni natovareni oružjem odvozili oružje u srpska sela u Hrvatskoj. Najmanje po tri do četiri kamiona vozila su oružje iz skladišta. Vozili su ih redovni vojnici u JNA. Pratnja im je bila vojna policija JNA. Nakon što su istovarili oružje, podijelili su ga stanovnicima.
Ocjena
Proboj-2 je zemljopisno bio vezan na istok Hrvatske: istočna Slavonija, Baranja i Srijem. Operacija je klasični primjer prekograničnog krijumčarenja oružja i naoružavanja terorista i neosporivim dokazom agresije na međunarodnim sudovima.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Buljan, Joško; Tajne srpske operacije koje nisu mogle zaustaviti put prema nezavisnosti. Hrvatski tjednik, 12. listopada 2017., str. 16-18