Precizna mehanika

Presjek kroz džepni mehanički sat, gdje se vide glavni dijelovi.

CNC glodalica s 5 osi ili obradni centar.

Robot za točkasto zavarivanje.

Telekomunikacijski satelit AEHF (eng. Advanced Extremely High Frequency).

Precizna mehanika, finomehanika ili finomehanička tehnika je znanstvena i tehnička grana koja se kao grana strojarstva bavi proučavanjem, konstrukcijom i proizvodnjom finomehaničkih proizvoda (sastavnih dijelova, mjernih instrumenata, aparata i strojeva), kao i izborom i primjenom prikladnih tehnoloških postupaka. Dok se u strojogradnji radi s tokovima energije, u finomehaničkim uređajima obrađuju se pretežno signali kojima se prema određenim zakonitostima prenose informacije. Finomehanička tehnika u užem smislu bavi se samo obradom signala koji se prenose mehaničkim veličinama, dok finomehanička tehnika u širem smislu obuhvaća i obradu signala koji se prenose bilo kojom drugom fizikalnom veličinom, na primjer električnom, akustičkom ili toplinskom.

Bitna je osobina da se finomehanički proizvodi grade često uz primjenu više znanstvenih disciplina: mehanike, akustike, automatike, elektrotehnike, elektronike, fluidike, kemije, optike i termodinamike. Znanstvena interdisciplinarnost bitno je obilježje finomehaničke tehnike. Tradicionalna podjela tehnike na elektrotehniku, strojarstvo i tako dalje ima svoj odraz u neuspjeloj podjeli finomehaničke tehnike na mehaničku, optičku, elektroničku i tako dalje. Ova je podjela neodrživa, jer se najuspješniji finomehanički proizvodi grade uz istodobnu primjenu više znanstvenotehničkih disciplina.

Povijest

Nije moguće točno utvrditi vrijeme nastanka finomehanike, no može se tvrditi da njezin razvoj započinje razvojem mehanike. Mehanika se snažnije razvija između 13. i 16. stoljeća (pronalasci mehaničkih satova s utegom i nemirnicom, ure njihalice, teleskopa, mikroskopa i drugog).

Zaseban razvoj finomehanike započinje u 17. stoljeću, i to zbog zahtjeva koje je trebalo ispuniti pri konstruiranju, proizvodnji i održavanju strojeva, uređaja, aparata i instrumenata, drukčijih nego što su do tada bili u strojarstvu. Razvoj finomehanike u 19. stoljeću omogućio je usavršavanje postupaka izrade sitnih mehaničkih dijelova za šivaće strojeve, satne mehanizme, mjerne instrumente i drugo, a razvoj elektromehanike omogućio je korištenje elektromotora za pogon.

Najsnažniji razvoj finomehanike je ipak u 20. stoljeću kada se pojavljuju perilice za rublje i posuđe, fotokopirnih uređaja, glazbenih linija, medicinskih uređaja i drugo. Suvremeni proizvodi (roboti, CNC strojevi, automatski upravljana ili navigirana vozila, medicinski aparati i uređaji, filmske i digitalne kamere i drugo) sadrže mehaničke sustave, mikroprocesore, osjetila (senzore) i upravljačke uređaje (kontrolere). Sve sastavnice moraju zajednički djelovati da bi se omogućilo rukovanje, upravljanje i kontrola s potrebnom točnošću. Da bi se to postiglo, treba koristiti znanja iz različitih područja znanosti, a proizvod se mora spoznati kao jedinstvena cjelina.

U drugoj polovici 20. stoljeća nastaje naziv mehatronika (MEHAnika + elekTRONIKA), koji ističe dva osnovna područja u gradnji suvremenih uređaja, to jest povezanost i uzajamnost djelovanja mehaničkih i elektroničkih dijelova i sklopova.

Podjela

Finomehanički proizvodi svrstavaju se u 3 skupine:

• u strojeve koji pretvaraju jedan oblik energije u drugi ili u mehanički rad;
• u sprave koje prenose i pretvaraju (transformiraju) sile;
• u pribore koji prenose i pretvaraju (transformiraju) gibanje.

Svaki proizvod, bilo koje navedene grupe, sastoji se od dijelova između kojih postoji uzajamno djelovanje. Dijelovi (komponente) između kojih postoji međudjelovanje (interakcija) sačinjavaju sustav. Stanje sustava ovisi o stanju dijelova i strukturi sustava, a oblikuje se djelovanjem vanjskih sila. Prema praktičnim tržišnim uvjetima, finomehanički proizvodi dijele se na ove grupe:

• uredski finomehanički proizvodi (fotokopirni uređaji, pisaći strojevi, brojači novca) i računala s opremom (zaslon, pisač, tipkovnica, računalni miš, skener);
• mjerni instrumenti, upravljački i regulacijski proizvodi;
• telekomunikacijski proizvodi, proizvodi akustičke tehnike, neki proizvodi medicinske tehnike, konfekcijski strojevi;
• trgovački automati, neki proizvodi bijele tehnike i igračke.

Vanjske poveznice

• finomehanika. Hrvatska tehnička enciklopedija - portal hrvatske tehničke baštine