Razlika između inačica stranice »Vladimir Putin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (no summary specified) |
||
| Redak 76: | Redak 76: | ||
== Vanjske poveznice == | == Vanjske poveznice == | ||
* [//www.putin.ru Službena stranica] | * [//www.putin.ru Službena stranica] | ||
Trenutačna izmjena od 02:09, 4. studenoga 2021.
| Vladimir Vladimirovič Putin Владимир Владимирович Путин | |
|---|---|
.jpg) Putin, 2020. | |
| 4. predsjednik Rusije | |
| trenutačno | |
| u službi od 7. svibnja 2012. | |
| Prethodnik | Dmitrij Medvedev |
| 2. predsjednik Rusije | |
| trajanje službe 7. svibnja 2000. – 7. svibnja 2008. (privremeni od 31. prosinca 1999. - 7. svibnja 2000.) | |
| Prethodnik | Boris Jeljcin |
| Nasljednik | Dmitrij Medvedev |
| 6. premijer Rusije | |
| trajanje službe 8. kolovoza 1999. – 7. svibnja 2000. | |
| Prethodnik | Sergej Stepašin |
| Nasljednik | Mihail Kasijanov |
| Rođenje | 7. listopada 1952. |
| Politička stranka | Ujedinjena Rusija |
Vladimir Vladimirovič Putin (rus. Владимир Владимирович Путин, Sankt Peterburg, 7. listopada 1952.) trenutačni je predsjednik Ruske Federacije. U službi je od 7. svibnja 2012. Bio je drugi predsjednik Rusije od 7. svibnja 2000. do 7. svibnja 2008. zamijenivši Borisa Jeljcina, nakon što je pobijedio na predsjedničkim izborima. U razdoblju od 31. prosinca 1999. do 7. svibnja 2000. godine, za vrijeme dok je prvi put obnašao premijersku dužnost, bio je i obnašatelj dužnosti predsjednika Ruske Federacije.
Život i karijera
Vladimir Putin rođen je u Lenjingradu (danas Sankt-Peterburg). Diplomirao je pravo na sveučilištu u Lenjingradu 1975. godine i potom je regrutiran u KGB. Od 1985. do 1990. radio je u Njemačkoj Demokratskoj Republici.
Nakon ujedinjenja Njemačke, Putin je vraćen u SSSR, u Lenjingrad, gdje je u lipnju 1990. godine dobio posao na Lenjingradskom sveučilištu na katedri za inozemne poslove. U lipnju 1991. postaje šef Međunarodnog odbora u Uredu gradonačelnika Sankt-Peterburga. U kolovozu 1996. godine seli u Moskvu, gdje postaje član administracije predsjednika Borisa Jeljcina. Bio je šef Federalne službe sigurnosti Ruske federacije (jedne od službi nasljednica KGB-a) od lipnja 1998. do kolovoza 1999. godine, a također je radio kao tajnik u službi sigurnosti od svibnja do kolovoza 1999. godine.
Premijer i predsjednik
Putina je Boris Jeljcin postavio na mjesto premijera u Vladi Rusije u kolovozu 1999. godine. Putin je postao peti ruski premijer u manje od 18 mjeseci. Tada nitko nije očekivao da će javnosti nepoznati Putin na tom mjestu ostati duže od njegovih prethodnika.
Jeljcinovi glavni protivnici, gradonačelnik Moskve Jurij Lužkov i bivši premijer Jevgenij Primakov već su bili u kampanji za predsjedničke izbore. Putin je ubrzo izgradio reputaciju čuvara reda i zakona te nepopustljivog borca za ruske interese u ratu u Čečeniji, zbog čega je postao najpopularniji političar u zemlji. Iako nije bio član ni jedne stranke, podržao je stranku Jedinstvo koja je na izborima za Dumu u prosincu 1999. godine osvojila najveći broj glasova.
Dana 31. prosinca 1999. godine Jeljcin, neočekivano, podnosi ostavku i imenuje Putina privremenim predsjednikom. Predsjednički su izbori održani 26. svibnja 2000., a Putin je pobijedio u prvom krugu.
Zapadne kritike
Nakon razdoblja političke i ekonomske anarhije tijekom vladavina Gorbačova i Jeljcina, Putinov autokratski način vladanja bio je kritiziran od zapadnih medija kao diktator ili barem potencijalni diktator.[1] Također je sličnim kritikama bio izložen radi povratka "privatizirane" imovine u vlasništvo države. Te kritike će vrhunac dostići kod uništenja Yukosa koji je bio u vlasništvu oligarha Hodorkovskog.[2]
Dok je »zapadni svijet« kritizirao predsjednika zbog tih poteza, oni su mu istovremeno u Rusiji donijeli popularnost kod naroda, koji se sa strahom sjećao vremena Jeljcinove vladavine (naredio je napad tenkovima na parlament) i nelegalnog bogaćenja pojedinaca.[3]
Odnosi Ujedinjenoga Kraljevstva i Ruske Federacije bili su pogoršani nakon trovanja i smrti Aleksandra Litvinjenka, pukovnika ruskih tajnih službi koji je prebjegao na Otok. Rusija i njen predsjednik potom su bili izloženi žestokim zapadnim kritikama, pošto je odbijen zahtjev da se njegov navodni ubojica Andrej Lugovoj preda Velikoj Britaniji. [4] Ruska je strana taj zahtjev odbila kao neosnovan na osnovu reciprociteta, pošto je Velika Britanija odbijala predati Rusiji Borisa Berezovskog, ruskog oligarha u izgnanstvu, te je smatrala da bi se eventualnim izručenjem Lugovoja prekršio ruski ustav.[5]
Putin je 2007. kritiziran i zbog odluke o opozivu potpisa na ratifikaciji ugovora o konvencionalnim vojnim snagama u Europi.[6][7][8] U Rusiji je ovaj opoziv izglasovan jednoglasno u parlamentu, a obrazložen je činjenicom da niti jedna država članica Organizacije Sjevernoatlantskoga ugovora nije ratificirala ovaj ugovor.[9]
Drugi premijerski mandat
Nakon što ga je 7. svibnja 2008. na mjestu predsjednika Rusije zamijenio Dmitrij Medvjedev, već sljedećeg je dana Putin po drugi put postao ruski premijer. Drugi premijerski mandat mu je trajao do 7. svibnja 2012. godine, a od tada obnaša dužnost predsjednika Ruske Federacije.
Putin u Hrvatskoj
Dana 23. lipnja 2007. Putin je boravio u Zagrebu, gdje je sudjelovao na Energetskom sastanku na vrhu.
Privatni život
Bio je oženjen Ljudmilom Putinom, s kojom ima dvije kćeri, Mariju i Jekaterinu. Dana 2. travnja 2014. razveli su se nakon 30 godina braka.
Izvori
- ↑ Stand Up to Putin
- ↑ Prophet who warns against Putin's 'energy imperialism'
- ↑ Russia's economic might: spooky or soothing?
- ↑ UK wants to try Russian for Litvinenko murder
- ↑ No UK charges against Russian oligarch who called for 'revolution'
- ↑ U.S. pushes to get Russia on its side
- ↑ After Russia dropped CFE Treaty, Ukraine should urgently enter NATO
- ↑ US Alleges Russian CFE Treaty Violations in Chechnya
- ↑ Turkey and Russia disagree on CFE treaty
.PNG){kind=small}
.svg){kind=small}