Leopoldo Nobili: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '<!--'''Le(.*)'''-->' u '' |
ažurirano prema hr.wikipediji + dodatak |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Leopoldo Nobili.jpg|thumb|right|Leopoldo Nobili]] | [[Datoteka:Leopoldo Nobili.jpg|thumb|right|Leopoldo Nobili]] | ||
'''Leopoldo Nobili''', ([[Trassilico]], [[Toskana]], [[5. srpnja]] [[1784.]] – [[Firenca]], [[22. kolovoza]] [[1835.]]).<ref name="Trecc">{{cite web |last=Schettino |first=E. |title=NOBILI, Leopoldo |url=http://www.treccani.it/enciclopedia/leopoldo-nobili_(Dizionario-Biografico)/ |work=Dizionario Biografico degli Italiani |publisher=Enciclopedia Italiana |accessdate=31. kolovoza 2015.}}</ref> Bio je talijanski fizičar, te izumitelj brojnih instrumenata bitnih za termodinamička i elektrokemijska istraživanja. | |||
Završio je vojnu akademiju u [[Modena|Modeni]], te je radio kao [[Topništvo|topnički]] [[časnik]]. Bio je nositelj odličja [[Legija časti|Legije časti]], koje je dobio za služenje u Napoleonovoj invaziji Rusije. | |||
Godine [[1825.]] izumio je astatski galvanometar.<ref>{{cite web |url=http://physics.kenyon.edu/EarlyApparatus/Electrical_Measurements/Astatic_Galvanometer/Astatic_Galvanometer.html |title=Instruments for Natural Philosophy — Astatic Galvanometer |accessdate=2010-12-19 |last=Greenslade |first=Thomas |publisher=Kenyon College |archive-date=7. ožujka 2018. |archive-url=https://web.archive.org/web/20180307212444/http://physics.kenyon.edu/EarlyApparatus/Electrical_Measurements/Astatic_Galvanometer/Astatic_Galvanometer.html |url-status=dead }}</ref> Bio je profesor fizike u Kraljevskom muzeju fizike i prirodoslovlja u Firenci te je tamo zajedno s Vincenzo Antinorijem radio na ispitivanjima elektromagnetske indukcije. | |||
Njegovo se ime veže i uz otkriće Nobilijevih prstenova - kada razrijeđenu otopinu bakar acetata postavimo na sjajnu srebrnu ploču, te spomenutu ploču dodirnemo komadom cinka serija se vrlo tankih obojenih prstenova formira oko mjesta dodira s cinkom.<ref>Thomas O'Conor Sloane, ''The Standard Electrical Dictionary: A Popular Dictionary of Words and Terms'', London 1898., str. 392.</ref> | |||
== Galerija == | |||
<gallery> | |||
Datoteka:Galvanomètre de Nobili.jpg|Nobilijev galvanometar | |||
Datoteka:Metallocromie di Nobili inv.3881 IF 38021.tif|Metalokromija - Nobilijevi prstenovi, Museo Galileo, Firenca | |||
Datoteka:Nobilijevi prstenovi.png|Nobilijevi obojeni prstenovi, ilustracija iz knjige A. Watt, ''Electro-deposition: a practical treatise on the electrolysis ...'', London 1887. | |||
</gallery> | |||
== Dodatna literatura == | |||
* Gino Tarozzi (Hrsg.), ''Leopoldo Nobili e la cultura scientifica del suo tempo''. Bologna, 1986. | |||
==Izvori== | ==Izvori== | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
{{GLAVNIRASPORED:Nobili, Leopoldo}} | |||
[[Kategorija:Fizika]] | [[Kategorija:Fizika]] | ||
[[Kategorija:Talijanski znanstvenici]] | |||
Posljednja izmjena od 4. ožujak 2026. u 02:24
Leopoldo Nobili, (Trassilico, Toskana, 5. srpnja 1784. – Firenca, 22. kolovoza 1835.).[1] Bio je talijanski fizičar, te izumitelj brojnih instrumenata bitnih za termodinamička i elektrokemijska istraživanja.
Završio je vojnu akademiju u Modeni, te je radio kao topnički časnik. Bio je nositelj odličja Legije časti, koje je dobio za služenje u Napoleonovoj invaziji Rusije.
Godine 1825. izumio je astatski galvanometar.[2] Bio je profesor fizike u Kraljevskom muzeju fizike i prirodoslovlja u Firenci te je tamo zajedno s Vincenzo Antinorijem radio na ispitivanjima elektromagnetske indukcije.
Njegovo se ime veže i uz otkriće Nobilijevih prstenova - kada razrijeđenu otopinu bakar acetata postavimo na sjajnu srebrnu ploču, te spomenutu ploču dodirnemo komadom cinka serija se vrlo tankih obojenih prstenova formira oko mjesta dodira s cinkom.[3]
Galerija
-
Nobilijev galvanometar
-
Metalokromija - Nobilijevi prstenovi, Museo Galileo, Firenca
-
Nobilijevi obojeni prstenovi, ilustracija iz knjige A. Watt, Electro-deposition: a practical treatise on the electrolysis ..., London 1887.
Dodatna literatura
- Gino Tarozzi (Hrsg.), Leopoldo Nobili e la cultura scientifica del suo tempo. Bologna, 1986.