Karlo Radoničić: razlika između inačica
m Zamjena teksta - '[[19' u '[[medicina u 19' |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Dragutin Karlo Filipov Radoničić''' ([[Trst]], [[15. studenoga]] [[1879.]] - [[Zagreb]], [[12. studenoga]] [[medicina u 1935.]]) je bio hrvatski [[liječnik]], <ref>[http://stariweb.mef.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/dragutin-karlo-radonicic-2.html STUDMEF] napisao Vladimir Dugački, obradio i uredio: Mirza Žižak: ''Prof. dr. sc. Dragutin Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj'' (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref><ref>[http://www.medicalcg.me/broj-53/karlo-radoncic-1879-1936/ Medical.me, Karlo Radoničić], pristupljeno 28. rujna 2014.</ref> admiral Bokeljske mornarice, rektor Zagrebačkog sveučilišta | '''Dragutin Karlo Filipov Radoničić''' ([[Trst]], [[15. studenoga]] [[medicina u 1879.]] - [[Zagreb]], [[12. studenoga]] [[medicina u 1935.]]) je bio hrvatski [[liječnik]], <ref>[http://stariweb.mef.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/dragutin-karlo-radonicic-2.html STUDMEF] napisao Vladimir Dugački, obradio i uredio: Mirza Žižak: ''Prof. dr. sc. Dragutin Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj'' (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref><ref>[http://www.medicalcg.me/broj-53/karlo-radoncic-1879-1936/ Medical.me, Karlo Radoničić], pristupljeno 28. rujna 2014.</ref> admiral Bokeljske mornarice, rektor Zagrebačkog sveučilišta i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.<ref>[https://hgdcgkotor.files.wordpress.com/2014/01/hrvatski-glasnik-101-web.pdf Hrvatski glasnik rujan 2013.] Antun Tomić: ''Kapetansko groblje'', str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref><ref name=medZG>[http://www.mef.unizg.hr/studmef/znanost/ucimo-znanost/dragutin-karlo-radonicic.html ''Prof. dr. sc. Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj'']. Medicinski fakultet u Zagrebu </ref> | ||
i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.<ref>[https://hgdcgkotor.files.wordpress.com/2014/01/hrvatski-glasnik-101-web.pdf Hrvatski glasnik rujan 2013.] Antun Tomić: ''Kapetansko groblje'', str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz [[Dobrota|Dobrote]] u Boki Kotorskoj. Otac Filip bio je kapetan u [[Austrijski Lloyd|austrijskom Lloydu]], a mati Karolina rođena Ivanović. | Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz [[Dobrota|Dobrote]] u Boki Kotorskoj. <ref name=medZG/>Otac Filip bio je kapetan u [[Austrijski Lloyd|austrijskom Lloydu]], a mati Karolina rođena Ivanović.<ref name=sjećanje>[https://zbh.hr/sjecanje-na-dr-karla-radonicica-i-njegovog-sina-nenada/ ''Sjećanje na dr. Karla Radoničića i njegovog sina Nenada '']. Zajednica bokeljskih Hrvata. 11. studenoga 2025. Pristupljeno 16. studenoga 2025.</ref> Otac je bio majorom Bokeljske mornarice od 1893. do 1894.<ref name=sjećanje/> | ||
Pučku školu na [[talijanski jezik|talijanskom jeziku]] završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja Dobrotu. Otac mu je bio načelnik u [[Kotor|Kotoru]] od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Maturirao je s odličnim uspjehom. Izabrao je studij medicine u [[Beč]]u. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine "vrlo mladi rodoljubivi Hrvat, promoviran na čast doktora sveukupnog liečništva, na korist, ponos i diku čestite svoje obitelji, našeg mjesta i cjelokupnoga hrvatskoga naroda". Nakon promocije volontirao je na Trećoj medicinskoj klinici u Beču, a nakon odsluženja vojnog roka radio je u bečkoj javnoj općoj bolnici {{jezik|njem|"Allegemeines Krankenhaus"}}. Radio je na Trećem internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. [[Norbert Ortner|Norbertu Ortneru]] na Internoj klinici sveučilišta u [[Innsbruck|Innsbrucku]]. <ref name=medZG/> | |||
U časopisima "Wiener klinische Wochenschrift" i "Medizinische Klinik" objavio je prve znanstvene radove. Suautorom je prvog kliničkog rada kojim se preporučivala primjena [[termpoenetracija|termopenetracije]] u [[terapija|terapijske svrhe]]. Time je osnovana nova [[fizikalna terapija|fizikalna]] metoda liječenja [[dijatermija]].<ref name=medZG/> Pisao o kroničnom fibroznom medijastinitisu i perikarditisu.<ref name=sjećanje/> | |||
Za [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bio je mobiliziran. Boravio je u Beču gdje je vodio [[radiologija|radiološki]] odsjek klinike prof. Eiselberga, bio je primarni liječnik odjela Druge klinike za [[tuberkuloza|tuberkulozu]] te primarnim liječnikom ratne bolnice br. 2 u Beču. <ref name=medZG/> | |||
Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj. Bio je [[dekan]] zagrebačkog [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma. Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika [[JAZU]] u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela [[Bokeljska mornarica|Bokeljske mornarice]]. | Prigodom otvaranja hrvatskog medicinskog fakulteta u Zagrebu, Radoničić je pristupio iz Beča Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika kao utemeljitelj. Dne 22. svibnja 1919. imenovan je i potvrđen za prvoga javnog redovnoga profesora [[interna medicina|interne medicine]] na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj godine preselio se u Zagreb. [[Rektor]] [[Sveučilište u Zagrebu|Zagrebačkog sveučilišta]] bio je 1920.-1921.<ref name=enc>[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=51553 Hrvatska enciklopedija, Karlo Radoničić], pristupljeno 28. rujna 2014.</ref><ref name=medZG/> Glavni inicijator izgradnje Studentskog doma u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, otvorenog srpnja 1922. godine. Upravljao domom od osnivanja do 1933. godine.<ref name=sjećanje/> Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinski fakultet]]. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za [[interna medicina|internu medicinu]] u Hrvatskoj. Bio je [[dekan]] zagrebačkog [[Medicinski fakultet u Zagrebu|Medicinskog fakulteta]] u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma<ref name=medZG/> i općenito zdravstvenih i obrazovnih institucija. Dok je bio dekanom zagrebačkog Medicinskog fakulteta, bio je jedan od najzaslužnijih za pokretanje izgradnje današnje bolnice KBC Rebro.<ref name=sjećanje/> Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika [[JAZU]] u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela [[Bokeljska mornarica|Bokeljske mornarice]]. <ref name=medZG/> | ||
Umro je 12. studenog 1935. od [[moždani udar|moždanog udara]] kao posljedice [[arterioskleroza|arterioskleroze]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti. | Umro je 12. studenog 1935. od [[moždani udar|moždanog udara]] kao posljedice [[arterioskleroza|arterioskleroze]]. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti.<ref name=medZG/> | ||
= | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
{{izvori}} | {{izvori}} | ||
| | ||
{{Mrva-biog}} | {{Mrva-biog}} | ||
| Redak 27: | Redak 22: | ||
[[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]] | [[Kategorija:Hrvati u Crnoj Gori]] | ||
[[Kategorija:Životopisi, Trst]] | [[Kategorija:Životopisi, Trst]] | ||
[[Kategorija:Dobrota]] | |||
Posljednja izmjena od 16. studeni 2025. u 02:42
Dragutin Karlo Filipov Radoničić (Trst, 15. studenoga medicina u 1879. - Zagreb, 12. studenoga medicina u 1935.) je bio hrvatski liječnik, [1][2] admiral Bokeljske mornarice, rektor Zagrebačkog sveučilišta i osnivač Zagrebačke klinike Rebro.[3][4]
Životopis
Rođen je u Trstu 15. studenoga 1879. u obitelji roditelja iz uglednih pomorskih obitelji iz Dobrote u Boki Kotorskoj. [4]Otac Filip bio je kapetan u austrijskom Lloydu, a mati Karolina rođena Ivanović.[5] Otac je bio majorom Bokeljske mornarice od 1893. do 1894.[5]
Pučku školu na talijanskom jeziku završio je u Trstu. Nakon očeva odlaska u mirovinu, s obitelji se preselio u rodno mjesto svojih roditelja Dobrotu. Otac mu je bio načelnik u Kotoru od 1897. do 1905. godine. U istom gradu Radoničić je završio gimnaziju. Maturirao je s odličnim uspjehom. Izabrao je studij medicine u Beču. Studirao je od jeseni 1899. godine, a promoviran je 24. srpnja 1905. godine "vrlo mladi rodoljubivi Hrvat, promoviran na čast doktora sveukupnog liečništva, na korist, ponos i diku čestite svoje obitelji, našeg mjesta i cjelokupnoga hrvatskoga naroda". Nakon promocije volontirao je na Trećoj medicinskoj klinici u Beču, a nakon odsluženja vojnog roka radio je u bečkoj javnoj općoj bolnici njem
njem . Radio je na Trećem internom odjelu. Od jeseni 1907. do srpnja 1911. godine bio je klinički asistent prof. Norbertu Ortneru na Internoj klinici sveučilišta u Innsbrucku. [4]
U časopisima "Wiener klinische Wochenschrift" i "Medizinische Klinik" objavio je prve znanstvene radove. Suautorom je prvog kliničkog rada kojim se preporučivala primjena termopenetracije u terapijske svrhe. Time je osnovana nova fizikalna metoda liječenja dijatermija.[4] Pisao o kroničnom fibroznom medijastinitisu i perikarditisu.[5]
Za Prvog svjetskog rata bio je mobiliziran. Boravio je u Beču gdje je vodio radiološki odsjek klinike prof. Eiselberga, bio je primarni liječnik odjela Druge klinike za tuberkulozu te primarnim liječnikom ratne bolnice br. 2 u Beču. [4]
Prigodom otvaranja hrvatskog medicinskog fakulteta u Zagrebu, Radoničić je pristupio iz Beča Pripomoćnoj blagajni Zbora liječnika kao utemeljitelj. Dne 22. svibnja 1919. imenovan je i potvrđen za prvoga javnog redovnoga profesora interne medicine na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Potkraj godine preselio se u Zagreb. Rektor Zagrebačkog sveučilišta bio je 1920.-1921.[6][4] Glavni inicijator izgradnje Studentskog doma u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, otvorenog srpnja 1922. godine. Upravljao domom od osnivanja do 1933. godine.[5] Među najzaslužnijima je osobama što se u prva dva desetljeća svog rada afirmirao zagrebački Medicinski fakultet. Bio je prvi predstojnik Klinike za unutarnje bolesti. Utemeljio je prvu katedru za internu medicinu u Hrvatskoj. Bio je dekan zagrebačkog Medicinskog fakulteta u više navrata (1926./1927., 1930./1931. i opet 1931./1932.). Godine 1927. izabran je za podpredsjednika odbora Liječničke komore za Hrvatsku, Slavoniju i Međimurje u Zagrebu za razdoblje 1927.-1929. Zalagao se za gradnju Liječničkog doma[4] i općenito zdravstvenih i obrazovnih institucija. Dok je bio dekanom zagrebačkog Medicinskog fakulteta, bio je jedan od najzaslužnijih za pokretanje izgradnje današnje bolnice KBC Rebro.[5] Dne 30. svibnja 1930. izabran je za člana dopisnika JAZU u radnom sastavu. Dne 13. siječnja 1935. na skupštini Društva Bokeljske mornarice izabran je za admirala plemenitog tijela Bokeljske mornarice. [4]
Umro je 12. studenog 1935. od moždanog udara kao posljedice arterioskleroze. Pokopan je u obiteljskoj grobnici u Dobroti.[4]
Izvori
- ↑ STUDMEF napisao Vladimir Dugački, obradio i uredio: Mirza Žižak: Prof. dr. sc. Dragutin Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj (pristupljeno 5. rujna 2016.)
- ↑ Medical.me, Karlo Radoničić, pristupljeno 28. rujna 2014.
- ↑ Hrvatski glasnik rujan 2013. Antun Tomić: Kapetansko groblje, str. 51 (pristupljeno 5. rujna 2016.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 4,3 4,4 4,5 4,6 4,7 4,8 Prof. dr. sc. Karlo Radoničić, utemeljitelj prve katedre za internu medicinu u Hrvatskoj. Medicinski fakultet u Zagrebu
- ↑ 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 Sjećanje na dr. Karla Radoničića i njegovog sina Nenada . Zajednica bokeljskih Hrvata. 11. studenoga 2025. Pristupljeno 16. studenoga 2025.
- ↑ Hrvatska enciklopedija, Karlo Radoničić, pristupljeno 28. rujna 2014.
Nedovršeni članak Karlo Radoničić koji govori o osobi treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.