Crkva sv. Grgura Prosvjetitelja u Novom Sadu: razlika između inačica
nije uvezlo s hr.wikipedije |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Nisu prikazane 2 međuinačice | |||
| Redak 9: | Redak 9: | ||
| cijena_izgradnje = | | cijena_izgradnje = | ||
| arhitekt = | | arhitekt = | ||
| godine izgradnje = [[1743.]] | | godine izgradnje = [[arhitektura u 1743.|1743.]] | ||
| godina završetka = [[1746.]] | | godina završetka = [[arhitektura u 1746.|1746.]] | ||
| renoviran = | | renoviran = | ||
| srušen = [[1963.]] | | srušen = [[arhitektura u 1963.|1963.]] | ||
| religija = [[ | | religija = [[Armenska katolička Crkva]] | ||
| patron = [[Grgur Prosvjetitelj]] | | patron = [[Grgur Prosvjetitelj]] | ||
| fasada = | | fasada = | ||
| Redak 24: | Redak 24: | ||
== Opis == | == Opis == | ||
Armenska je zajednica krajem [[1743.]] godine odlučila sagraditi crkvu, uz blagoslov | Armenska je zajednica krajem [[1743.]] godine odlučila sagraditi crkvu, uz blagoslov kalačko-bačkoga nadbiskupa [[Gabrijel Patačić|Gabrijela Patačića]]. Crkva je dovršena u Novom Sadu [[arhitektura u 1746.|1746.]] godine. Od samog početka bila je povjerena kongregaciji mehitarista [[Armenska katolička Crkva|Armenske katoličke Crkve]]. Znatna oštećena je pretrpjela [[1849.]] godine tijekom topovskoga granatiranja grada. Godine [[1872.]] crkva je temeljito obnovljena. Krajem [[19. stoljeće|19.]] i početkom [[20. stoljeće|20. stoljeća]] armenska zajedinca na tom području se znatno smanjila. Beogradski list „[[Vreme]]” [[1938.]] godine objavljuje oglas kako se prodaje armenska crkva jer je živa samo jedna vjernica.{{sfn|nedjelja.ba}} | ||
Godine [[1951.]] crkva je, odlukom [[Zavod za zaštitu spomenika kulture|Zavoda za zaštitu spomenika kulture]], stavljena pod državnu zaštitu. Kasnije je određeno da se crkva briše iz registra kulturno-povijesnih spomenika te je naznačna kao „bezvrijedno arhitektonsko djelo”. Crkva je konačno srušena [[1963.]] godine, a razlog za to bilo je proširenje Bulevara maršala Tita. Još prije toga, [[1949.]] godine, zbog proširenja Ulice cara Lazara srušen je i armenski župni dom.{{sfn|nedjelja.ba}} | Godine [[1951.]] crkva je, odlukom [[Zavod za zaštitu spomenika kulture|Zavoda za zaštitu spomenika kulture]], stavljena pod državnu zaštitu. Kasnije je određeno da se crkva briše iz registra kulturno-povijesnih spomenika te je naznačna kao „bezvrijedno arhitektonsko djelo”. Crkva je konačno srušena [[1963.]] godine, a razlog za to bilo je proširenje Bulevara maršala Tita. Još prije toga, [[1949.]] godine, zbog proširenja Ulice cara Lazara srušen je i armenski [[župni dom]].{{sfn|nedjelja.ba}} | ||
U blizini crkve nalazio se monumentalni nadgrobni spomenik armenske plemićke obitelji Čenazi iz [[1790.]] godine, koji je kasnije uklonjen zbog gradnje nebodera.{{sfn|nedjelja.ba}} | U blizini crkve nalazio se monumentalni [[nadgrobni spomenik obitelji Čenazi u Novom Sadu|nadgrobni spomenik]] armenske plemićke obitelji [[Čenazi]] iz [[1790.]] godine, koji je kasnije uklonjen zbog gradnje nebodera.{{sfn|nedjelja.ba}} | ||
== Poveznice == | == Poveznice == | ||
Posljednja izmjena od 4. veljača 2026. u 08:04
|
Crkva sv. Grgura Prosvjetitelja
| |
|---|---|
 | |
| Lokacija | Novi Sad |
| Godine izgradnje | 1743. |
| Godina završetka | 1746. |
| Srušen | 1963. |
| Religija | Armenska katolička Crkva |
| Patron | Grgur Prosvjetitelj |
Crkva sv. Grgura Prosvjetitelja bila je katolička crkva u Novom Sadu u Srbiji.
Opis
Armenska je zajednica krajem 1743. godine odlučila sagraditi crkvu, uz blagoslov kalačko-bačkoga nadbiskupa Gabrijela Patačića. Crkva je dovršena u Novom Sadu 1746. godine. Od samog početka bila je povjerena kongregaciji mehitarista Armenske katoličke Crkve. Znatna oštećena je pretrpjela 1849. godine tijekom topovskoga granatiranja grada. Godine 1872. crkva je temeljito obnovljena. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća armenska zajedinca na tom području se znatno smanjila. Beogradski list „Vreme” 1938. godine objavljuje oglas kako se prodaje armenska crkva jer je živa samo jedna vjernica.• Premalo parametara: potrebno je barem ime autora i godina.[1]
Godine 1951. crkva je, odlukom Zavoda za zaštitu spomenika kulture, stavljena pod državnu zaštitu. Kasnije je određeno da se crkva briše iz registra kulturno-povijesnih spomenika te je naznačna kao „bezvrijedno arhitektonsko djelo”. Crkva je konačno srušena 1963. godine, a razlog za to bilo je proširenje Bulevara maršala Tita. Još prije toga, 1949. godine, zbog proširenja Ulice cara Lazara srušen je i armenski župni dom.• Premalo parametara: potrebno je barem ime autora i godina.[1]
U blizini crkve nalazio se monumentalni nadgrobni spomenik armenske plemićke obitelji Čenazi iz 1790. godine, koji je kasnije uklonjen zbog gradnje nebodera.• Premalo parametara: potrebno je barem ime autora i godina.[1]
Poveznice
Izvori
Literatura
- • Nepoznat parametar:
preuzeto
• Nepoznat parametar:web_stranica
• Nepoznat parametar:ref