Hrvatska pragmatička sankcija: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Hr pragmaticka sankcija.jpg|mini|]] | |||
'''Hrvatska pragmatička sankcija''' naziv je za zaključak [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] donesen [[11. ožujka]] [[1712.]] kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja. | '''Hrvatska pragmatička sankcija''' naziv je za zaključak [[Hrvatski sabor|Hrvatskog sabora]] donesen [[11. ožujka]] [[1712.]] kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja. | ||
Posljednja izmjena od 7. ožujak 2022. u 19:53
Hrvatska pragmatička sankcija naziv je za zaključak Hrvatskog sabora donesen 11. ožujka 1712. kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja.
Povijest[uredi]
Ugarsko-hrvatski kralj Karlo VI. naime nije imao sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatsko-slavonski staleži, tražeći potporu Bečkog dvora protiv ugarskih presizanja, prvi su Karlu izašli u susret. Hrvatski sabor je 9. ožujka 1712. na zasjedanju u Zagrebu donio zaključak da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.[1]
Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza Habsburgovaca. Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice davši im na taj način željenu podršku.[2]
Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je 19. travnja 1713. donio Pragmatičku sankciju za sve zemlje Habsburške Monarhije.
Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih Zemalja Krune sv. Stjepana. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli Ustava Republike Hrvatske kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine.
Bilješke[uredi]
- ↑ eidemque se confidere, illius nimirum et talis toeminini sexus augustissimi sanguinis Austriaci, qui videlicet non modo Austriae, sed provinciarum etiam Styriae, Carinthiae et Carniolae possessionem habebit, et in modofata Austria residebit, Klaić, str. 86; Beuc, str. 90; Budak, Strecha, Krušelj, str. 93
- ↑ Rudolf, str. 6; Budak, Strecha, Krušelj, str. 94
Literatura[uredi]
- Ivan Beuc, Kojim pravom postaje Marija Terezija hrvatskim kraljem?, Zagreb 1939.
- Vjekoslav Klaić, Hrvatska pragmatička sankcija, Zagreb, 1915.
- Viktor Rudolf, Kralj Karlo IV., Sisak 1916.