Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kraljevski tavernik: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Kraljevski tavernik'''-->'''Kraljevski tavernik''' bila je visoka čast u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu]], koja je nastavila postojati i u doba [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].  
Kraljevski tavernik''' bila je visoka čast u [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom|Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu]], koja je nastavila postojati i u doba [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]].  


Funkcija kraljevskog tavernika postojala je još od doba [[Arpadovići|Arpadovića]]. Ispočetka je tavernik imao i financijsku i sudsku vlast. Upravljao je kraljevskim prihodima (porezi, carine, solane, kovanje i mijenjanje novca, kraljeva regalna prava itd.) i istodobno u kraljevo ime vršio nadzor nad upravom [[slobodni kraljevski grad|slobodnih kraljevskih gradova]] u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] i [[Kraljevina Hrvatska|Hrvatskoj]] te bio vrhovna sudska instancija za najvažnije među tim gradovima. To su bili t.zv. tavernikalni gradovi (među njima i [[Zagreb]]). U doba [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] u 14. stoljeću financijske ovlasti tavernika preuzeo je ugarsko-hrvatski kraljevski rizničar (kad je njegova funkcija [[1528.]] ukinuta, te je ovlasti preuzela [[Dvorska komora]]). Tavernik je ostao nadležan za slobodne kraljevske gradove.
Funkcija kraljevskog tavernika postojala je još od doba [[Arpadovići|Arpadovića]]. Ispočetka je tavernik imao i financijsku i sudsku vlast. Upravljao je kraljevskim prihodima (porezi, carine, solane, kovanje i mijenjanje novca, kraljeva regalna prava itd.) i istodobno u kraljevo ime vršio nadzor nad upravom [[slobodni kraljevski grad|slobodnih kraljevskih gradova]] u [[Kraljevina Ugarska|Ugarskoj]] i [[Kraljevina Hrvatska|Hrvatskoj]] te bio vrhovna sudska instancija za najvažnije među tim gradovima. To su bili t.zv. tavernikalni gradovi (među njima i [[Zagreb]]). U doba [[Anžuvinci|Anžuvinaca]] u 14. stoljeću financijske ovlasti tavernika preuzeo je ugarsko-hrvatski kraljevski rizničar (kad je njegova funkcija [[1528.]] ukinuta, te je ovlasti preuzela [[Dvorska komora]]). Tavernik je ostao nadležan za slobodne kraljevske gradove.

Posljednja izmjena od 22. ožujak 2022. u 15:29

Kraljevski tavernik bila je visoka čast u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu, koja je nastavila postojati i u doba Habsburške Monarhije.

Funkcija kraljevskog tavernika postojala je još od doba Arpadovića. Ispočetka je tavernik imao i financijsku i sudsku vlast. Upravljao je kraljevskim prihodima (porezi, carine, solane, kovanje i mijenjanje novca, kraljeva regalna prava itd.) i istodobno u kraljevo ime vršio nadzor nad upravom slobodnih kraljevskih gradova u Ugarskoj i Hrvatskoj te bio vrhovna sudska instancija za najvažnije među tim gradovima. To su bili t.zv. tavernikalni gradovi (među njima i Zagreb). U doba Anžuvinaca u 14. stoljeću financijske ovlasti tavernika preuzeo je ugarsko-hrvatski kraljevski rizničar (kad je njegova funkcija 1528. ukinuta, te je ovlasti preuzela Dvorska komora). Tavernik je ostao nadležan za slobodne kraljevske gradove.

Sudska praksa koju je on u tom svojstvu pridržavao bila je poznata pod imenom tavernikalno pravo, a sud se zvao tavernikalni sud. Članovi toga suda bili su uz tavernika, koji mu je predsjedavao, vicetavernik, tavernikalni protonator i izaslanici tavernikalnih gradova. Svaki slobodni kraljevski tavernikalni grad slao je dvojicu ili trojicu izaslanika, koji su se razumjeli u pravo, za prisebnike tavernikalnog suda. Tavernik je također vršio nadzor i kontrolirao samoupravu slobodnih kraljevskih gradova, čuvao njihovu slobodu i štitio ih od pretenzija i napadaja velikaša.

Literatura

  • Enciklopedija Leksikografskog zavoda, svezak 6: SKA-ŽV, Zagreb 1969., str. 336.
  • Akos v. Timon, Ungarische Verfassungs- und Rechtsgeschichte, Berlin 1904., str. 683. - 687.

Vidi

Vanjske poveznice