Međunarodno humanitarno pravo: razlika između inačica
m bnz |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Međunarodno humanitarno pravo''' ranije nazivano '''ratno pravo''' ili '''pravo oružanih sukoba''', je zbirka prava koja obuhvaća [[Ženevske konvencije|Ženevske]] i [[Haške konvencije (1899. i 1907.)|Haške konvencije]] te naknadne [[ugovor]]e, sudsku praksu i međunarodno [[običajno pravo]]<ref>[[Međunarodni odbor Crvenog križa|MOCK]]: ''[http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/html/humanitarian-law-factsheet Što je međunarodno humanitarno pravo?]</ref>. Ono određuje ponašanje i odgovornosti zaraćenih država, neutralnih država i pojedinaca uključenih u [[rat]]ovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na '''''zaštićene osobe''''', pri čemu se u pravilu misli na [[Civili|civile]]. | '''Međunarodno humanitarno pravo''' ranije nazivano '''ratno pravo''' ili '''pravo oružanih sukoba''', je zbirka prava koja obuhvaća [[Ženevske konvencije|Ženevske]] i [[Haške konvencije (1899. i 1907.)|Haške konvencije]] te naknadne [[ugovor]]e, sudsku praksu i međunarodno [[običajno pravo]]<ref>[[Međunarodni odbor Crvenog križa|MOCK]]: ''[http://www.icrc.org/web/eng/siteeng0.nsf/html/humanitarian-law-factsheet Što je međunarodno humanitarno pravo?]</ref>. Ono određuje ponašanje i odgovornosti zaraćenih država, neutralnih država i pojedinaca uključenih u [[rat]]ovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na '''''zaštićene osobe''''', pri čemu se u pravilu misli na [[Civili|civile]]. | ||
Međunarodno humanitarno pravo je obvezujuće za države koje su se na njegovu primjenu obvezale odgovarajućim [[ugovor]]ima. Postoje i druga nenapisana [[Običajno pravo|običajna prava]] rata, od kojih su mnoga primijenjena tijekom [[Nürnberški proces|Nürnberškog procesa]]. Osim toga, ta pravila određuju državama što je dopušteno, a što zabranjeno činiti u odnosu na neregularne snage i na zemlje koje nisu potpisnice određenih konvencija i ugovora. | Međunarodno humanitarno pravo je obvezujuće za države koje su se na njegovu primjenu obvezale odgovarajućim [[ugovor]]ima. Postoje i druga nenapisana [[Običajno pravo|običajna prava]] rata, od kojih su mnoga primijenjena tijekom [[Nürnberški proces|Nürnberškog procesa]]. Osim toga, ta pravila određuju državama što je dopušteno, a što zabranjeno činiti u odnosu na neregularne snage i na zemlje koje nisu potpisnice određenih konvencija i ugovora. | ||
Ovime se regulira ponašanje strana uključenih u oružani sukob. Cilj je smanjiti smanjiti patnju u oružanom sukobu, posebice štiteći i pomažući žrtve obiju zaraćenih strana. Naglašava se patnja obiju strana, bez obzira na razloge sukoba ili pravednost stvari za koju se one bore. Razlog je taj što bi zlonamjerna strana paralizirala sustav, govoreći za se da je žrtva agresije te se ne bi moglo sprovesti pravnu mjeru. Zbog toga međunarodno humanitarno pravo mora biti neovisno o ''[[ius ad bellum]]''.<ref name=hck/>{{is|9.}} | |||
Istoznačnica za međunarodno humanitarno pravo je ''[[ius in bello]]''.<ref name=hck>[https://www.hck.hr/UserDocsImages/publikacije/0703_002_IHL-answers_Couv_LR.pdf ''Međunarodno humanitarno pravo. Odgovori na Vaša pitanja'']. Međunarodni odbor Crvenog križa. Ženeva, 2012., 2. izd., str. 8. Mrežne stranice Hrvatskoga crvenog križa. Pristupljeno 11. veljače 2026.</ref>{{is|8.}} | |||
== Povijesni razvoj == | == Povijesni razvoj == | ||
Posljednja izmjena od 11. veljača 2026. u 16:39
Međunarodno humanitarno pravo ranije nazivano ratno pravo ili pravo oružanih sukoba, je zbirka prava koja obuhvaća Ženevske i Haške konvencije te naknadne ugovore, sudsku praksu i međunarodno običajno pravo[1]. Ono određuje ponašanje i odgovornosti zaraćenih država, neutralnih država i pojedinaca uključenih u ratovanje u odnosu jednih prema drugima, kao i u odnosu na zaštićene osobe, pri čemu se u pravilu misli na civile.
Međunarodno humanitarno pravo je obvezujuće za države koje su se na njegovu primjenu obvezale odgovarajućim ugovorima. Postoje i druga nenapisana običajna prava rata, od kojih su mnoga primijenjena tijekom Nürnberškog procesa. Osim toga, ta pravila određuju državama što je dopušteno, a što zabranjeno činiti u odnosu na neregularne snage i na zemlje koje nisu potpisnice određenih konvencija i ugovora.
Ovime se regulira ponašanje strana uključenih u oružani sukob. Cilj je smanjiti smanjiti patnju u oružanom sukobu, posebice štiteći i pomažući žrtve obiju zaraćenih strana. Naglašava se patnja obiju strana, bez obzira na razloge sukoba ili pravednost stvari za koju se one bore. Razlog je taj što bi zlonamjerna strana paralizirala sustav, govoreći za se da je žrtva agresije te se ne bi moglo sprovesti pravnu mjeru. Zbog toga međunarodno humanitarno pravo mora biti neovisno o ius ad bellum.[2]:9.
Istoznačnica za međunarodno humanitarno pravo je ius in bello.[2]:8.
Povijesni razvoj
Sustavni pokušaji ograničavanja ratnog barbarstva počelo se je razvijati tek u 19. stoljeću nakon razdoblja prosvjetiteljstva u 18. stoljeću. Svrha ratovanja je pobijediti protivničku državu, a to je moguće postići onemogućavanjem protivničke vojske. Stoga je zaključeno da mora postojati razlika među vojnicima i civilima te da se prema ranjenim i zarobljenim vojnicima treba odnositi humano. Ta su ugrađena u temelje suvremenog humanitarnog prava.
Suvremeno međunarodno humanitarno je nastalo iz dvije povijesne struje: tzv. Haškog prava koje se ranije nazivalo ratno pravo i tzv. Ženevskog prava koje se je nazivalo i humanitarno pravo.[3]. Te dvije struje su dobile nazive zahvaljujući brojnim međunarodnim konferencijama koje su rezultirale ugovorima koji se odnose na rat i oružani sukob. To se posebno odnosi na Haške konvencije iz 1899. i 1907. te Ženevske konvencije, od kojih je prva sastavljena 1863. Obje struje su grane jus in bello, međunarodnog prava koji se odnosi na prihvatljiva postupanja tijekom rata i oružanog sukoba[4]. Međutim, usvajanjem Ženevskih konvencija 1977. i pripadajućih dopunskih protokola spomenute dvije pravne struje su se pretočile u jednu dopunivši ih još i važnim odredbama koje se odnose na ljudska prava.
Osnovna pravila međunarodnog humanitarnog prava
- Vojnici nesposobni za borbu (hors de combat) i osobe koje ne sudjeluju u neprijateljstvima trebaju biti zaštićeni i prema njima se treba humano odnositi.
- Zabranjeno je ubiti ili ozlijediti protivnika koji se je predao ili koji je onesposobljen za borbu.
- Strane u sukobu moraju medicinski zbrinuti i zaštititi ranjene i bolesne koji se nalaze pod njihovim nadzorom. Znak Crvenog križa ili Crvenog polumjeseca se obvezno moraju poštovati kao znak zaštite.
- Zarobljeni vojnici i civili se moraju zaštititi od nasilja i osvete. Svi se oni imaju pravo dopisivati s obiteljima i primati pošiljke pomoći.
- Nitko ne smije biti podvrgnut mučenju, tjelesnoj kazni niti okrutnom ili ponižavajućem postupku ispitivanja.
- Sukobljene strane i članovi njihovih oružanih snaga nemaju neograničen izbor načina i sredstava ratovanja.
- Sukobljene strane moraju stalno razlikovati civilno stanovništvo i vojnike. Napadi se moraju usmjeriti na isključivo vojne ciljeve.
Izvori
- ↑ MOCK: Što je međunarodno humanitarno pravo?
- ↑ 2,0 2,1 Međunarodno humanitarno pravo. Odgovori na Vaša pitanja. Međunarodni odbor Crvenog križa. Ženeva, 2012., 2. izd., str. 8. Mrežne stranice Hrvatskoga crvenog križa. Pristupljeno 11. veljače 2026.
- ↑ Jean Pictet, Humanitarian law and the protection of war victims, Sijthoff, Leyden, 1975., ISBN 90-286-0305-0, str. 16-17
- ↑ Program kolegija Humanitarna politika i istraživanje sukoba Sveučilišta u Harvardu