Ružica Nenadović Sokolić: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
| Redak 3: | Redak 3: | ||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodila se je u Valjevu kao Ružica Nenadović od oca dr-a Momčila Nenadovića, rodom iz Beograda i matere Ljubice Ristić, također rodom iz Beograda. Imala je sestru i brata [[Đorđe Nenadović|Đorđa]], koji je karijeru ostvario kao glumac i voditelj. Završila je u Beogradu ''Školu primenjene umetnosti'' i potom ''Akademiju primenjene umetnosti'' (odsjek kostimografije<ref name=intervencije/>) u klasi slikara i povjesničara umjetnosti [[Pavle Vasić|Pavla Vasića]] i kostimografkinje [[Milica Babić-Andrić|Milice Babić-Andrić]], kasnije supruge nobelovca [[Ivo Andrić|Ive Andrića]]. <ref name=formula1/> Udala se 1954. za svog kolegu, scenografa [[Dorian Sokolić|Doriana Sokolića]]. Oboje su često surađivali u radu, osobito u riječkim kazališnim kućama.<ref name=intervencije/> | Rodila se je u Valjevu kao Ružica Nenadović od oca dr-a Momčila Nenadovića, rodom iz Beograda i matere Ljubice Ristić, također rodom iz Beograda. Imala je sestru i brata [[Đorđe Nenadović|Đorđa]], koji je karijeru ostvario kao glumac i voditelj. Završila je u Beogradu ''Školu primenjene umetnosti'' i potom ''Akademiju primenjene umetnosti'' (odsjek kostimografije<ref name=intervencije/>) u klasi slikara i povjesničara umjetnosti [[Pavle Vasić|Pavla Vasića]] i kostimografkinje [[Milica Babić-Andrić|Milice Babić-Andrić]], kasnije supruge nobelovca [[Ivo Andrić|Ive Andrića]]. <ref name=formula1/> Udala se 1954. za svog kolegu, scenografa [[Dorian Sokolić|Doriana Sokolića]]. Oboje su često surađivali u radu, osobito u riječkim kazališnim kućama.<ref name=intervencije/> | ||
Dorian i Ružica su listopada 1954. prešli iz [[Smederevsko pozorište|Smederevskog pozorišta]] u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci<ref name="FB TV Ars"/> na poziv [[ | Dorian i Ružica su listopada 1954. prešli iz [[Smederevsko pozorište|Smederevskog pozorišta]] u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci<ref name="FB TV Ars"/> na poziv [[Drago Gervais|Drage Gervaisa]].<ref name=formula1/> Ružica Nenadović Sokolić je bila prva poslijeratna kostimografkinja riječkog HNK, u kojem je radila do odlaska u mirovinu 1990. godine. Kroz to razdoblje bila je jedina kostimografkinja u riječkom HNK. U 40 godina staža napravila je kostimografije za preko 400 predstava svih žanrova, povijesnih razdoblja i epoha.<ref name=intervencije/> | ||
U poznatija Ružicina djela spada osam slika kombiniranom tehnikom izrađenih 1989., koje rese interijer caffe bara Histrion koji je u aneksu [[Istarsko narodno kazalište|Istarskog narodnog kazališta]] u ''Laginjinoj 5'' u Puli. <ref name=intervencije/> | U poznatija Ružicina djela spada osam slika kombiniranom tehnikom izrađenih 1989., koje rese interijer caffe bara Histrion koji je u aneksu [[Istarsko narodno kazalište|Istarskog narodnog kazališta]] u ''Laginjinoj 5'' u Puli. <ref name=intervencije/> | ||
Posljednja izmjena od 17. ožujak 2022. u 22:02
Ružica Nenadović Sokolić (Valjevo, 28. veljače 1933. — Rijeka, 31. prosinca 2014.), hrvatska kostimografkinja.[1][2][3]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rodila se je u Valjevu kao Ružica Nenadović od oca dr-a Momčila Nenadovića, rodom iz Beograda i matere Ljubice Ristić, također rodom iz Beograda. Imala je sestru i brata Đorđa, koji je karijeru ostvario kao glumac i voditelj. Završila je u Beogradu Školu primenjene umetnosti i potom Akademiju primenjene umetnosti (odsjek kostimografije[3]) u klasi slikara i povjesničara umjetnosti Pavla Vasića i kostimografkinje Milice Babić-Andrić, kasnije supruge nobelovca Ive Andrića. [1] Udala se 1954. za svog kolegu, scenografa Doriana Sokolića. Oboje su često surađivali u radu, osobito u riječkim kazališnim kućama.[3] Dorian i Ružica su listopada 1954. prešli iz Smederevskog pozorišta u Narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci[2] na poziv Drage Gervaisa.[1] Ružica Nenadović Sokolić je bila prva poslijeratna kostimografkinja riječkog HNK, u kojem je radila do odlaska u mirovinu 1990. godine. Kroz to razdoblje bila je jedina kostimografkinja u riječkom HNK. U 40 godina staža napravila je kostimografije za preko 400 predstava svih žanrova, povijesnih razdoblja i epoha.[3]
U poznatija Ružicina djela spada osam slika kombiniranom tehnikom izrađenih 1989., koje rese interijer caffe bara Histrion koji je u aneksu Istarskog narodnog kazališta u Laginjinoj 5 u Puli. [3]
Suprug Dorian se istakao po kazališnim plakatima. S njime je, ali i samostalno, plakate riječkog kazališta radile su i Ružica i njihova kći, slikarica Diana Sokolić.[2]
Izvori, referencije i bilješke[uredi | uredi kôd]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 SEAS: Biografija - Dorian i Ružica Sokolić.html. Formula 1 Dictionary. Pristupljeno 17. ožujka 2022.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Pola stoljeća riječkog kazališnog plakata. Iz zbirke Muzeja grada Rijeke . Stranica TV Ars Medije - portal. Objava od 15. lipnja 2014. Pristupljeno 17. ožujka 2022.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Intervencija umjetnika u javnom prostoru. Prošlost i sadašnjost, mogućnost razvoja gradova. str. 23. Hrvatsko udruženje interdisciplinarnih umjetnika. Siječanj 2020. Pristupljeno 17. ožujka 2022.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Svjetlana Hribar: Ružica Nenadović Sokolić, umjetnica visoke profesionalnosti i vrhunskog ukusa Novi list, 11. siječnja 2015.