Toggle menu
310,1 tis.
36
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Mijaci: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mijaci'''-->'''Mijaci''' su [[Makedonci|makedonska]] etnička grupa iz zapadne [[Sjeverna Makedonija|Sjeverne Makedonije]] nastanjena u planinskim predjelima oko srednjeg toka rijeke [[Radika|Radike]], gdje se bave [[stočarstvo]]m.  
Mijaci''' su [[Makedonci|makedonska]] etnička grupa iz zapadne [[Sjeverna Makedonija|Sjeverne Makedonije]] nastanjena u planinskim predjelima oko srednjeg toka rijeke [[Radika|Radike]], gdje se bave [[stočarstvo]]m.  


Glavna naselja su im [[Lazaropolje]], [[Galičnik]], Selce, [[Bituše]], Rosoki, Osoj, Gari, Sušica i Tresonče, koja sve više ostaju pusta jer mlađi Mijaci odlaze za kruhom u veće gradove (pečalba). Neki od Mijaka doselili su se i u druge krajeve, i to u četiri sela u okolici [[Debar|Debra]], u [[Veles (grad)|veleški]] kraj, i područja kod [[Bitola|Bitole]], [[Smiljevo|Smiljeva]] i [[Kičevo|Kičeva]]. Mijaci govore [[makedonski]]m jezikom i članovi su kršćansko-pravoslavne vjere odnosno pripadaju makedonskoj pravoslavnoj crkvi.  
Glavna naselja su im [[Lazaropolje]], [[Galičnik]], Selce, [[Bituše]], Rosoki, Osoj, Gari, Sušica i Tresonče, koja sve više ostaju pusta jer mlađi Mijaci odlaze za kruhom u veće gradove (pečalba). Neki od Mijaka doselili su se i u druge krajeve, i to u četiri sela u okolici [[Debar|Debra]], u [[Veles (grad)|veleški]] kraj, i područja kod [[Bitola|Bitole]], [[Smiljevo|Smiljeva]] i [[Kičevo|Kičeva]]. Mijaci govore [[makedonski]]m jezikom i članovi su kršćansko-pravoslavne vjere odnosno pripadaju makedonskoj pravoslavnoj crkvi.  

Posljednja izmjena od 19. ožujak 2022. u 07:02

Mijaci su makedonska etnička grupa iz zapadne Sjeverne Makedonije nastanjena u planinskim predjelima oko srednjeg toka rijeke Radike, gdje se bave stočarstvom.

Glavna naselja su im Lazaropolje, Galičnik, Selce, Bituše, Rosoki, Osoj, Gari, Sušica i Tresonče, koja sve više ostaju pusta jer mlađi Mijaci odlaze za kruhom u veće gradove (pečalba). Neki od Mijaka doselili su se i u druge krajeve, i to u četiri sela u okolici Debra, u veleški kraj, i područja kod Bitole, Smiljeva i Kičeva. Mijaci govore makedonskim jezikom i članovi su kršćansko-pravoslavne vjere odnosno pripadaju makedonskoj pravoslavnoj crkvi.

Poznati su kao vrsni majstori i umjetnici (naročito) po vrsnom crtanju ikona i fresaka te drvorezima (Manastir Sveti Jovan Bigorski ), a poznata je i njihova čipka. Dio Mijaka primio je u vrijeme širenja islama muslimansku vjeru, pa su ih ostali Mijaci prozvali Torbešima, to jest onima, koji su vjeru prodali za torbu. Ovaj podrugljivi naziv ukorijenio se, pa su ga prihvatili i sami Torbeši.