Ilija Trifunović-Birčanin: razlika između inačica
m brisanje nepotrebnog teksta |
m Zamjena teksta - '{{dodaj infookvir|vojna osoba}}' u '{{Infookvir vojna osoba |ime = |slika = |opis = |veličina = |datum rođenja = |mjesto rođenja = |datum smrti = |mjesto smrti = |nacionalnost = |državljanstvo = |puno ime = |nadimak = |supruga = |suprug = |titule = |knjige = |služba = |čin = |ratovi = |bitke = |vojska = |rod = |jed... |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{ | {{Infookvir vojna osoba | ||
|ime = | |||
|slika = | |||
|opis = | |||
|veličina = | |||
|datum rođenja = | |||
|mjesto rođenja = | |||
|datum smrti = | |||
|mjesto smrti = | |||
|nacionalnost = | |||
|državljanstvo = | |||
|puno ime = | |||
|nadimak = | |||
|supruga = | |||
|suprug = | |||
|titule = | |||
|knjige = | |||
|služba = | |||
|čin = | |||
|ratovi = | |||
|bitke = | |||
|vojska = | |||
|rod = | |||
|jedinice = | |||
|zapovijedao = | |||
|odlikovanja = | |||
}} | |||
[[Datoteka:vojvoda-ilija-trifunovic-bircanin-1942.jpg|mini|250px|Ilija Trifunović Birčanin među hercegovačkim četnicima, 1942. godine]] | [[Datoteka:vojvoda-ilija-trifunovic-bircanin-1942.jpg|mini|250px|Ilija Trifunović Birčanin među hercegovačkim četnicima, 1942. godine]] | ||
'''Ilija Trifunović-Birčanin''' ([[Topola, Srbija|Topola]], Srbija [[1887.]] – [[Split]], 3. veljače [[1943.]]), [[četnici|četnički]] vojvoda tijekom drugog svjetskog rata. | '''Ilija Trifunović-Birčanin''' ([[Topola, Srbija|Topola]], Srbija [[1887.]] – [[Split]], 3. veljače [[1943.]]), [[četnici|četnički]] vojvoda tijekom drugog svjetskog rata. | ||
Posljednja izmjena od 15. travanj 2025. u 20:37
| Opći životopisni podatci | |
|---|---|
| Opis vojnoga službovanja |
Ilija Trifunović-Birčanin (Topola, Srbija 1887. – Split, 3. veljače 1943.), četnički vojvoda tijekom drugog svjetskog rata.
Životopis
Kao 19-godišnjak pridružuje se četnicima – paravojnim postrojbama koje vlasti Kraljevine Srbije šalju u Makedoniju radi specijalnih oružanih operacija protiv turskih vlasti i protiv bugarskih komita. Sudjeluje u Prvom i drugom balkanskom ratu, te u I. svjetskom ratu; 1916. godine nakon ranjavanja na Solunskom frontu u borbi gubi ruku. Tijekom ratovanja postupno napreduje do zapovjednika čete, a nakon ranjavanja u istom boju na Sivoj stijeni u kojem je poginuo četnički zapovjednik vojvoda Vojin Popović („vojvoda Vuk“), četnici biraju Birčanina za vojvodu.
Između dva svjetska rata je jedan od trojice najistaknutijih četničkih vojvoda – uz Punišu Račića i Kostu Pećanca. Od 1929. do 1932. je predsjednik "Udruženja srpskih četnika Petar Mrkonjić za kralja i otadžbinu", a od 1932. godine predsjednik velikosrpske organizacije "Narodna odbrana". 1934. osniva i predvodi "Udruženje starih četnika".
S četnicima povezana ORJUNA ga 1924. godine bira za „velikog čelnika“.
Bio je među prevratnicima koji su izveli državni udar 27. ožujka 1941.
Nakon kapitulacije Jugoslavije u travnju 1941. godine sklanja se u selo Lipovo pokraj Kolašina (Crna Gora). U rujnu 1941. dolazi u godine u Split, gdje zajedno s Dobroslavom Jevđevićem uspostavlja četničko zapovjedništvo koje kolaborira s talijanskim okupacijskim vlastima.[1] Osloncem na članstvo ORJUNE osniva više četničkih postrojbi sastavljenih u velikom dijelu od etničkih Hrvata; u Splitu osniva u veljači 1942. godine Srpski nacionalni komitet, a u srpnju iste godine Komitet crnogorskih nacionalista. Birčanin održava veze i s Englezima, koji mu podmornicom "Thorn" u siječnju 1942. godine šalju radio stanicu (i dovode dva časnika za vezu koje je poslala izbjeglička vlada u Londonu).[2]
Barem nominalno, Birčanin je zapovijedao svim četničkim postrojbama (oko 29 000 pripadnika) unutar talijanske okupacijske zone u NDH: takvo imenovanje je dobio od Draže Mihailovića, koji u travnju 1942. godine potvrđuje Birčaninovo zapovjedništvo nad štabom zapadnobosanskih, ličkodalmatinskih i hercegovačkih vojnočetničkih odreda, te zapovjednikom Dinarske četničke divizije (Birčanin je, pak, posredovao u imenovanju Mihailovića ministrom obrane u Jugoslavenskoj vladi u egzilu), a i Talijani su mnoge odnose s četnicima (koje su Talijani naoružavali, odijevali, hranili i plaćali) uređivali putem Birčaninovog zapovjedništva u Splitu.[3] Četničke postrojbe pod njegovim zapovjedništvom počinile su niz ratnih zločina protiv civilnog hrvatskog stanovništva – među njima Pokolj u Rami 1942. i Pokolj u Zabiokovlju 1942.
Teško je obolio i umro u Splitu 3. veljače 1943. godine.
Izvori
- ↑ "The Three Yugoslavias: State-building and Legitimation, 1918-2005" Sabrina P. Ramet, Indiana University Press, 147
- ↑ "Četnici u Hrvatskoj 1941. – 1945.", Fikreta Jelić-Buntić, Zagreb, 1986.
- ↑ "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941. – 1945.: Okupacija i koloboracija", Europapres holding Zagreb, 2010