Razlika između inačica stranice »Iranski Gruzijci«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige))
m (brisanje nepotrebnog teksta)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Iranski Gruzijci'''-->[[Datoteka:Ali_Culi_Jabbadar_001.jpg|mini|desno|220px|Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u [[Sankt Peterburg]]u u [[Rusija|Rusiji]], otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.]]
[[Datoteka:Ali_Culi_Jabbadar_001.jpg|mini|desno|220px|Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u [[Sankt Peterburg]]u u [[Rusija|Rusiji]], otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.]]
'''Iranski Gruzijci''' ili '''Iranski Gruzini''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] ირანის ქართველები, [[perzijski jezik|perzijski:]] گرجی‌های ایران) su građani [[Iran]]a, a etnički [[Gruzijci|Gruzini]], te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od [[16. stoljeće|16. stoljeća]], kada su na vlasti bili [[Safavidsko Carstvo|Safavidi]], do ranog [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. [[Abas I.|Šah Abas]], njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć [[Kizilbaši]]ja, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije [[Isfahan]] i [[Mazandaran]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Matthee|first=Rudolph P.|title=The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730|url=https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC|year=1999.|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-64131-9}}</ref> Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.<ref>[https://books.google.com/books?id=v4Yr4foWFFgC&pg=PA184 Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2]</ref> Gruzinska zajednica [[Ferejdunšahr]] je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i [[Dvanaestnici|dvanaestnike]] [[Šijizam|šiitskog]] [[islam]]a, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.<ref>Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]</ref><ref>Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]</ref><ref>Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]</ref>
'''Iranski Gruzijci''' ili '''Iranski Gruzini''' ([[gruzijski jezik|gruz.]] ირანის ქართველები, [[perzijski jezik|perzijski:]] گرجی‌های ایران) su građani [[Iran]]a, a etnički [[Gruzijci|Gruzini]], te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od [[16. stoljeće|16. stoljeća]], kada su na vlasti bili [[Safavidsko Carstvo|Safavidi]], do ranog [[19. stoljeće|19. stoljeća]]. [[Abas I.|Šah Abas]], njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć [[Kizilbaši]]ja, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije [[Isfahan]] i [[Mazandaran]].<ref>{{Citiranje knjige|last=Matthee|first=Rudolph P.|title=The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730|url=https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC|year=1999.|publisher=Cambridge University Press|isbn=978-0-521-64131-9}}</ref> Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.<ref>[https://books.google.com/books?id=v4Yr4foWFFgC&pg=PA184 Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2]</ref> Gruzinska zajednica [[Ferejdunšahr]] je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i [[Dvanaestnici|dvanaestnike]] [[Šijizam|šiitskog]] [[islam]]a, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.<ref>Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]</ref><ref>Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]</ref><ref>Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]</ref>



Trenutačna izmjena od 06:41, 9. ožujka 2022.

Šah Sulejman I. i njegovi dvorjani, Isfahan, 1670. Slikar je Alikulu Džabadar, a čuva se na Institutu za orijentalne studije u Sankt Peterburgu u Rusiji, otkako ju je stekao car Nikola II. Primijetite gruzijska slova u gornjem lijevom kutu.

Iranski Gruzijci ili Iranski Gruzini (gruz. ირანის ქართველები, perzijski: گرجی‌های ایران) su građani Irana, a etnički Gruzini, te sačinjavaju jednu od etničkih grupa koja živi u Iranu. Sadašnja Gruzija bila je podložna Iranu od 16. stoljeća, kada su na vlasti bili Safavidi, do ranog 19. stoljeća. Šah Abas, njegovi prethodnici i nasljednici na silu se razmjestili stotine tisuća kršćanskih i židovskih Gruzina, kako bi umanjili moć Kizilbašija, razvijali industiju, ojačali vojsku i naselili novoizgrađene gradove u različitim područjima Irana, uključujući i provincije Isfahan i Mazandaran.[1] Određeni broj je dobrovoljno migrirao kroz stoljeća.[2] Gruzinska zajednica Ferejdunšahr je zadržala svoj jasan gruzinski identitet i dan-danas, ali su usvojili neke aspekte iranske kulture poput perzijskog jezika i dvanaestnike šiitskog islama, kako bi lakše bili uklopljeni u društvo.[3][4][5]

Gruzijskim jezikom se koristi manjina Iranskih Gruzina. Njihov centar u Iranu nalazi se u Ferejdunšahru, malom gradu, 150 km zapadno od Ifsahana, povijsno poznatom kao Feridun. Oko Ferejdunšahra nalazi se još nekolicina gruzijskih gradova i sela. Upravo na ovom području najbolje se zadržao gruzinski identitet, kada se uspoređuje s ostalim mjestima u Iranu, te većina ljudi govori i razume gruzijski jezik. Bilo je i drugih kompaktnih naselja u Horasanu (Abasabad), Mazandaranu (Behšaher i Farah Abad), Gilanu, Isfahanu (Nadžafabad, Badrud, Jazdanšahr i Amir Abad). Ta se područja nazivaju "Gordži Mahala", ili u doslovnom prijevodu "Gruzijska četvrt". Mnogi Gruzini ili Iranci koji su djelomično podrijetlom Gruzini žive u većim iranskim gradovima poput Teherana, Rašta, Karadža i Širaza. Mnoge od tih zajednice ne govore gruzijskim jezikom, ali su zadržali neke aspekte gruzijske kulture i svjesni su svog gruzinskog podrijetla. Neki tvrde da su Iranski Gruzini zadržali ostatke kršćanskih tradicija, ali nema za to dokaza, jer oni poštuju šijitsku tradiciju.

Izvori

  1. Matthee, Rudolph P. (1999.). The Politics of Trade in Safavid Iran: Silk for Silver, 1600-1730. Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-64131-9. https://books.google.com/books?id=5U0yECMV--wC 
  2. Savory, Roger (2007.). Iran Under the Safavids. Cambridge University Press. str. 184. ISBN 978-0-521-04251-2
  3. Muliani, S. (2001.) Jaygah-e Gorjiha dar Tarikh va Farhang va Tammadon-e Iran. Esfahan: Yekta [The Georgians’ position in the Iranian history and civilization]
  4. Rahimi, M.M. (2001.) Gorjiha-ye Iran; Fereydunshahr. Esfahan: Yekta [The Georgians of Iran; Fereydunshahr]
  5. Sepiani, M. (1980.) Iranian-e Gorji. Esfahan: Arash [Georgian Iranians]