Nikola Vujčić (pjesnik): razlika između inačica

Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 09:51

Nikola Vujčić (Velika Gradusa kod Siska, 1956.), pjesnik. Diplomirao je na Filološkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Bio je urednik časopisa "Znak", glavni i odgovorni urednik "Književne reči", urednik u Književnoj omladini Srbije, glavni i odgovorni urednik lista Vukove zadužbine "Zadužbina" i urednik u izdavačkoj kući "Filip Višnjić". Član je srpskog PEN centra. Živi u Beogradu.

Svojom poezijom čini jedan istrajan i samosvojan glas srpske poezije. Uključivši se u tokove europskog pjesništva, Vujčić ispisuje svoju poetsku matricu preispitujući vječito medij u kojem se ostvaruje. U svojoj prvoj knjizi Vujčić se znao držati arhetipova od kojih je najznačajniji voda. Kasnije su preostali samo lirski subjekt, jezik i riječi. Riječi su promatrane kao trošni predmeti, nesavršeni jezik koji ih imenuje, relativizira sve, stvarajući prazninu. Ostaje samo pjesma izatkana od trošnosti koja se osipa u ništavilo. Pjesma postoji izvan svijeta o kojem pjeva i u kojem je nastala.

Dobio je nagradu "Braća Micić" (1994.), Vukovu nagradu Matice srpske (2003.) i Disovu nagradu (2009.).

Djela

Objavio je knjige pjesama:

"Tajanstveni strelac" (1980.)
"Novi prilozi za autobiografiju" (1983.)
"Disanje" (1988.)
"Čistilište" (1994.)
"Kad sam bio mali" (pjesme za djecu, 1995.)
"Prepoznavanje" (2002.)
"Zvuk tišine" (2008.)
"Novi prilozi za autobiografiju" (drugo, dopunjeno izdanje, 2008.)
"Rasuti zvuk" (2009.)
"Dokle pogled dopire" (2010.)

Inačica od 21. prosinac 2021. u 10:43 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.596 edits Bot: Automatski unos stranica		Posljednja izmjena od 20. ožujak 2022. u 09:51 vidi izvor WikiSysop (razgovor \| doprinosi) AA_Korisnik, Botovi, Birokrati, Administratori sučelja, Otajnici, Administratori 520.596 edits m bmz
Redak 1:		Redak 1:
	~~<!--'''Nikola Vujčić (pjesnik)'''-->'''~~Nikola Vujčić''' (Velika Gradusa kod [[Sisak\|Siska]], 1956.), '''pjesnik'''. Diplomirao je na Filološkom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu\|Sveučilišta u Beogradu]]. Bio je urednik časopisa ''"Znak"'', glavni i odgovorni urednik ''"Književne reči"'', urednik u Književnoj omladini [[Srbija\|Srbije]], glavni i odgovorni urednik lista [[Vuk Stefanović Karadžić\|Vukove]] zadužbine ''"Zadužbina"'' i urednik u izdavačkoj kući ''"Filip Višnjić"''. Član je srpskog PEN centra. Živi u Beogradu.		Nikola Vujčić''' (Velika Gradusa kod [[Sisak\|Siska]], 1956.), '''pjesnik'''. Diplomirao je na Filološkom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu\|Sveučilišta u Beogradu]]. Bio je urednik časopisa ''"Znak"'', glavni i odgovorni urednik ''"Književne reči"'', urednik u Književnoj omladini [[Srbija\|Srbije]], glavni i odgovorni urednik lista [[Vuk Stefanović Karadžić\|Vukove]] zadužbine ''"Zadužbina"'' i urednik u izdavačkoj kući ''"Filip Višnjić"''. Član je srpskog PEN centra. Živi u Beogradu.

	Svojom poezijom čini jedan istrajan i samosvojan glas [[Srbi\|srpske]] poezije. Uključivši se u tokove europskog pjesništva, Vujčić ispisuje svoju poetsku matricu preispitujući vječito medij u kojem se ostvaruje. U svojoj prvoj knjizi Vujčić se znao držati [[arhetip\|arhetipova]] od kojih je najznačajniji voda. Kasnije su preostali samo lirski subjekt, jezik i riječi. Riječi su promatrane kao trošni predmeti, nesavršeni jezik koji ih imenuje, relativizira sve, stvarajući prazninu. Ostaje samo pjesma izatkana od trošnosti koja se osipa u ništavilo. Pjesma postoji izvan svijeta o kojem pjeva i u kojem je nastala.		Svojom poezijom čini jedan istrajan i samosvojan glas [[Srbi\|srpske]] poezije. Uključivši se u tokove europskog pjesništva, Vujčić ispisuje svoju poetsku matricu preispitujući vječito medij u kojem se ostvaruje. U svojoj prvoj knjizi Vujčić se znao držati [[arhetip\|arhetipova]] od kojih je najznačajniji voda. Kasnije su preostali samo lirski subjekt, jezik i riječi. Riječi su promatrane kao trošni predmeti, nesavršeni jezik koji ih imenuje, relativizira sve, stvarajući prazninu. Ostaje samo pjesma izatkana od trošnosti koja se osipa u ništavilo. Pjesma postoji izvan svijeta o kojem pjeva i u kojem je nastala.