Cjevovod Baku – Tbilisi – Ceyhan: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{deu oznaka}}' u '{{nje oznaka}}' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Btc_pipeline_route.png|minijatura|desno|300px|Ruta cjevovoda]] | |||
'''Naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan''' (BTC) je 1768 kilometara dugačak [[naftovod]], koji vodi od naftnog polja Azeri – Čirag – Gunašli u [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]] do [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]]. Preko [[Tbilisi]]ja, povezuje [[Baku]], glavni grad [[Azerbejdžan]]a i [[Ceyhan (grad)|Ceyhan]], luku na jugoistočnoj obali Sredozemlja u [[Turska|Turskoj]].<ref>[https://www.bp.com/en_az/azerbaijan/home/who-we-are/operationsprojects/pipelines/btc.html Mrežna stranica British petroleuma, Više o cjevovodu], pristupljeno 26. svibnja 2021. {{eng oznaka}}</ref> To je drugi najduži cjevovod u bivšem [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], nakon [[Cjevovod Družba|cjevovoda Družba]]. Prva nafta ispumpana u Bakuu stigla je do Ceyhana 28. svibnja 2006. godine. Vlasnik je konzorcij koji čini jedanaest naftnih tvrtki, u kojem britanska [[British petroleum|BP]] grupa drži najveći udio s 30,1 %, a slijedi ju [[SOCAR|Državna naftna kompanija Azerbajdžanske Republike (SOCAR)]] s 25 %. Izgradnja objekta započela je 2002. godine.<ref>[https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/MEMO_06_282 Mrežna stranica Europske komisije, Vlasništvo nad cjevovodom], pristupljeno 26. svibnja 2021. {{eng oznaka}}</ref> | '''Naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan''' (BTC) je 1768 kilometara dugačak [[naftovod]], koji vodi od naftnog polja Azeri – Čirag – Gunašli u [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]] do [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]]. Preko [[Tbilisi]]ja, povezuje [[Baku]], glavni grad [[Azerbejdžan]]a i [[Ceyhan (grad)|Ceyhan]], luku na jugoistočnoj obali Sredozemlja u [[Turska|Turskoj]].<ref>[https://www.bp.com/en_az/azerbaijan/home/who-we-are/operationsprojects/pipelines/btc.html Mrežna stranica British petroleuma, Više o cjevovodu], pristupljeno 26. svibnja 2021. {{eng oznaka}}</ref> To je drugi najduži cjevovod u bivšem [[Sovjetski Savez|Sovjetskom Savezu]], nakon [[Cjevovod Družba|cjevovoda Družba]]. Prva nafta ispumpana u Bakuu stigla je do Ceyhana 28. svibnja 2006. godine. Vlasnik je konzorcij koji čini jedanaest naftnih tvrtki, u kojem britanska [[British petroleum|BP]] grupa drži najveći udio s 30,1 %, a slijedi ju [[SOCAR|Državna naftna kompanija Azerbajdžanske Republike (SOCAR)]] s 25 %. Izgradnja objekta započela je 2002. godine.<ref>[https://ec.europa.eu/commission/presscorner/detail/en/MEMO_06_282 Mrežna stranica Europske komisije, Vlasništvo nad cjevovodom], pristupljeno 26. svibnja 2021. {{eng oznaka}}</ref> | ||
| Redak 6: | Redak 6: | ||
S geopolitičkog gledišta, glavni cilj izgradnje cjevovoda bio je stvoriti put za transport nafte iz Azerbejdžana, a kasnije i [[Kazahstan]]a, na svjetska tržišta, koji će biti neovisan o [[Rusija|Rusiji]]. [[SAD]] i [[Velika Britanija]], koje su lobirale i financirale projekt, kao svoje opravdanje iznijele su ideju o potrebi diverzifikacije putova izvoza energije i stabiliziranja svjetskog tržišta energije. Ovo je prvi naftovod u [[Zajednica nezavisnih država|ZND]]-u, koji je zaobišao Rusiju i uz izravno sudjelovanje Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Od početka svog rada, još se jednom promijenila geopolitička ravnoteža snaga u ovoj velikoj regiji, koja pokriva Srednju Aziju, Kavkaz i Kaspijsko more. Prijevoz značajnih količina nafte, koja bi se inače trebala transportirati preko ruskog teritorija naftovodom Baku – [[Novorosijsk]], sada zaobilazi Rusiju, što smanjuje njezin utjecaj u regiji. | S geopolitičkog gledišta, glavni cilj izgradnje cjevovoda bio je stvoriti put za transport nafte iz Azerbejdžana, a kasnije i [[Kazahstan]]a, na svjetska tržišta, koji će biti neovisan o [[Rusija|Rusiji]]. [[SAD]] i [[Velika Britanija]], koje su lobirale i financirale projekt, kao svoje opravdanje iznijele su ideju o potrebi diverzifikacije putova izvoza energije i stabiliziranja svjetskog tržišta energije. Ovo je prvi naftovod u [[Zajednica nezavisnih država|ZND]]-u, koji je zaobišao Rusiju i uz izravno sudjelovanje Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Od početka svog rada, još se jednom promijenila geopolitička ravnoteža snaga u ovoj velikoj regiji, koja pokriva Srednju Aziju, Kavkaz i Kaspijsko more. Prijevoz značajnih količina nafte, koja bi se inače trebala transportirati preko ruskog teritorija naftovodom Baku – [[Novorosijsk]], sada zaobilazi Rusiju, što smanjuje njezin utjecaj u regiji. | ||
Cjevovod je ojačao Tursku kao regionalnu silu jer je čini manje ovisnom o nafti i plinu uvezenim iz Rusije i [[Iran]]a. Kroz ovaj projekt Rusija je izgubila kontrolu nad Azerbajdžanom, koju [[Moskva]] vidi u svojoj sferi utjecaja. Uz to, Rusiji nedostaju visoke tranzitne naknade koje bi ostvarila prilikom transporta preko ruskog teritorija.<ref>Thomas Franke: ''[https://www.dw.com/de/%C3%B6l-pipeline-mit-konsequenzen/a-1594259 Öl-Pipeline mit Konsequenzen]''. [[Deutsche Welle]], 26. svibnja 2021. {{ | Cjevovod je ojačao Tursku kao regionalnu silu jer je čini manje ovisnom o nafti i plinu uvezenim iz Rusije i [[Iran]]a. Kroz ovaj projekt Rusija je izgubila kontrolu nad Azerbajdžanom, koju [[Moskva]] vidi u svojoj sferi utjecaja. Uz to, Rusiji nedostaju visoke tranzitne naknade koje bi ostvarila prilikom transporta preko ruskog teritorija.<ref>Thomas Franke: ''[https://www.dw.com/de/%C3%B6l-pipeline-mit-konsequenzen/a-1594259 Öl-Pipeline mit Konsequenzen]''. [[Deutsche Welle]], 26. svibnja 2021. {{nje oznaka}}</ref> | ||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 28. svibanj 2025. u 23:48
Naftovod Baku – Tbilisi – Ceyhan (BTC) je 1768 kilometara dugačak naftovod, koji vodi od naftnog polja Azeri – Čirag – Gunašli u Kaspijskom jezeru do Sredozemnog mora. Preko Tbilisija, povezuje Baku, glavni grad Azerbejdžana i Ceyhan, luku na jugoistočnoj obali Sredozemlja u Turskoj.[1] To je drugi najduži cjevovod u bivšem Sovjetskom Savezu, nakon cjevovoda Družba. Prva nafta ispumpana u Bakuu stigla je do Ceyhana 28. svibnja 2006. godine. Vlasnik je konzorcij koji čini jedanaest naftnih tvrtki, u kojem britanska BP grupa drži najveći udio s 30,1 %, a slijedi ju Državna naftna kompanija Azerbajdžanske Republike (SOCAR) s 25 %. Izgradnja objekta započela je 2002. godine.[2]
Troškovi izgradnje iznosili su oko 2,5 milijarde eura, a financirali su ih Europska banka za obnovu i razvitak, Međunarodna financijska korporacija, koja je dio skupine Svjetske banke, te skupina 15 privatnih banaka.[3]
S geopolitičkog gledišta, glavni cilj izgradnje cjevovoda bio je stvoriti put za transport nafte iz Azerbejdžana, a kasnije i Kazahstana, na svjetska tržišta, koji će biti neovisan o Rusiji. SAD i Velika Britanija, koje su lobirale i financirale projekt, kao svoje opravdanje iznijele su ideju o potrebi diverzifikacije putova izvoza energije i stabiliziranja svjetskog tržišta energije. Ovo je prvi naftovod u ZND-u, koji je zaobišao Rusiju i uz izravno sudjelovanje Sjedinjenih Država i Velike Britanije. Od početka svog rada, još se jednom promijenila geopolitička ravnoteža snaga u ovoj velikoj regiji, koja pokriva Srednju Aziju, Kavkaz i Kaspijsko more. Prijevoz značajnih količina nafte, koja bi se inače trebala transportirati preko ruskog teritorija naftovodom Baku – Novorosijsk, sada zaobilazi Rusiju, što smanjuje njezin utjecaj u regiji.
Cjevovod je ojačao Tursku kao regionalnu silu jer je čini manje ovisnom o nafti i plinu uvezenim iz Rusije i Irana. Kroz ovaj projekt Rusija je izgubila kontrolu nad Azerbajdžanom, koju Moskva vidi u svojoj sferi utjecaja. Uz to, Rusiji nedostaju visoke tranzitne naknade koje bi ostvarila prilikom transporta preko ruskog teritorija.[4]
Izvori
- ↑ Mrežna stranica British petroleuma, Više o cjevovodu, pristupljeno 26. svibnja 2021. (eng.)
- ↑ Mrežna stranica Europske komisije, Vlasništvo nad cjevovodom, pristupljeno 26. svibnja 2021. (eng.)
- ↑ [1], Svjetska banka, str. 1. (eng.)
- ↑ Thomas Franke: Öl-Pipeline mit Konsequenzen. Deutsche Welle, 26. svibnja 2021. (nje.)