Razlika između inačica stranice »Daemonolatreiae libri tres«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (brisanje nepotrebnih znakova)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Daemonolatreiae libri tres'''-->'''Daemonolatreiae libri tres''' ([[hrvatski jezik|hr.]] ''Demonolatrija u tri knjige''), djelo o [[demon]]ima i [[magija|magiji]] [[Francuzi|francuskog]] [[demonologija|demonologa]] [[Nicholas Rémy|Nicholasa Rémyja]] (1530.-1612.) napisano [[1595.]] godine. Djelo je prvi put tiskano u [[Lyon]]u pod nazivom ''Daemonolatreiae libri tres, ex iudiciis capitalibus nongentorum plus minus hominum qui sortilegii crimen intra annos quindecim in Lotharingia capite luerunt''. Jedno je od najvažnijih ranih djela o demonima i [[vještice|vješticama]], uz zloglassni ''[[Malleus maleficarum]]''.
'''Daemonolatreiae libri tres''' ([[hrvatski jezik|hr.]] ''Demonolatrija u tri knjige''), djelo o [[demon]]ima i [[magija|magiji]] [[Francuzi|francuskog]] [[demonologija|demonologa]] [[Nicholas Rémy|Nicholasa Rémyja]] (1530.-1612.) napisano [[1595.]] godine. Djelo je prvi put tiskano u [[Lyon]]u pod nazivom ''Daemonolatreiae libri tres, ex iudiciis capitalibus nongentorum plus minus hominum qui sortilegii crimen intra annos quindecim in Lotharingia capite luerunt''. Jedno je od najvažnijih ranih djela o demonima i [[vještice|vješticama]], uz zloglassni ''[[Malleus maleficarum]]''.


Knjiga je nastala na temelju preko devet stotina suđenja protiv zločina vještičarstva na teritoriju [[Vojvodina Lorena|Vojvodine Lorenw]], koji su završili [[smrtna kazna|smrtnom kaznom]]. Osim toga, Rémy se u knjizi poziva na radove [[Johann Weyer|Johanna Weyera]] (1515.-1588.) i [[Jean Bodin|Jeana Bodina]] (1530.-1596.). U knjizi obrađuje teme štovanja demona, sklapanje [[ugovor s vragom|ugovora s vragom]] koje su, tobože, potpisivale vještice sa [[Sotona|Sotonom]]. Također, opisuje [[koitus|seksualni odnos]] vještica sa Sotonom i navodi da je [[ejakulacija]] hladna, a sam seksualni čin bez užitka.<ref>[http://www.faculty.umb.edu/gary_zabel/Courses/Phil%20281b/Philosophy%20of%20Magic/Arcana/Witchcraft%20and%20Grimoires/Remy.html Vještičarstvo i okultizam (1400.-1700.); Nicholas Rémy (1530.-1612.) - faculty.umb.edu]</ref>
Knjiga je nastala na temelju preko devet stotina suđenja protiv zločina vještičarstva na teritoriju [[Vojvodina Lorena|Vojvodine Lorenw]], koji su završili [[smrtna kazna|smrtnom kaznom]]. Osim toga, Rémy se u knjizi poziva na radove [[Johann Weyer|Johanna Weyera]] (1515.-1588.) i [[Jean Bodin|Jeana Bodina]] (1530.-1596.). U knjizi obrađuje teme štovanja demona, sklapanje [[ugovor s vragom|ugovora s vragom]] koje su, tobože, potpisivale vještice sa [[Sotona|Sotonom]]. Također, opisuje [[koitus|seksualni odnos]] vještica sa Sotonom i navodi da je [[ejakulacija]] hladna, a sam seksualni čin bez užitka.<ref>[http://www.faculty.umb.edu/gary_zabel/Courses/Phil%20281b/Philosophy%20of%20Magic/Arcana/Witchcraft%20and%20Grimoires/Remy.html Vještičarstvo i okultizam (1400.-1700.); Nicholas Rémy (1530.-1612.) - faculty.umb.edu]</ref>

Trenutačna izmjena od 12:16, 13. ožujka 2022.

Daemonolatreiae libri tres (hr. Demonolatrija u tri knjige), djelo o demonima i magiji francuskog demonologa Nicholasa Rémyja (1530.-1612.) napisano 1595. godine. Djelo je prvi put tiskano u Lyonu pod nazivom Daemonolatreiae libri tres, ex iudiciis capitalibus nongentorum plus minus hominum qui sortilegii crimen intra annos quindecim in Lotharingia capite luerunt. Jedno je od najvažnijih ranih djela o demonima i vješticama, uz zloglassni Malleus maleficarum.

Knjiga je nastala na temelju preko devet stotina suđenja protiv zločina vještičarstva na teritoriju Vojvodine Lorenw, koji su završili smrtnom kaznom. Osim toga, Rémy se u knjizi poziva na radove Johanna Weyera (1515.-1588.) i Jeana Bodina (1530.-1596.). U knjizi obrađuje teme štovanja demona, sklapanje ugovora s vragom koje su, tobože, potpisivale vještice sa Sotonom. Također, opisuje seksualni odnos vještica sa Sotonom i navodi da je ejakulacija hladna, a sam seksualni čin bez užitka.[1]

Knjiga je bila veoma značajna do kraja 17. stoljeća i citirali su je brojni autori, a osobito Francesco Maria Guazzo.[2]

Bilješke

Vanjske poveznice