Razlika između inačica stranice »Štitarka«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite book +{{Citiranje knjige)) |
||
| Redak 15: | Redak 15: | ||
}} | }} | ||
'''Štitarka''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lepiota clypeolaria''), poznata i kao '''bjelonoga štitarka''' ili '''obuvena suncobranka''', česta je [[gljive|nejestiva gljiva]] iz [[Rod (taksonomija)|roda]] ''[[Lepiota]]''. <ref>{{ | '''Štitarka''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''Lepiota clypeolaria''), poznata i kao '''bjelonoga štitarka''' ili '''obuvena suncobranka''', česta je [[gljive|nejestiva gljiva]] iz [[Rod (taksonomija)|roda]] ''[[Lepiota]]''. <ref>{{Citiranje knjige |last=Phillips |first=Roger |title=Mushrooms and Other Fungi of North America |year=2010 |publisher=Firefly Books |location=Buffalo, NY |isbn=978-1-55407-651-2 |p=35}}</ref> Široko je rasprostranjen u sjevernim [[Umjereni pojas|umjerenim zonama]], gdje raste u listopadnoj i crnogoričnoj šumi. | ||
== Opis == | == Opis == | ||
Trenutačna izmjena od 23:34, 2. siječnja 2022.
| Štitarka | |
|---|---|
| |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Gljive |
| Koljeno: | Basidiomycota |
| Razred: | Agaricomycetes |
| Red: | Agaricales |
| Porodica: | Agaricaceae |
| Rod: | Lepiota |
| Vrsta: | L. clypeolaria |
| Dvojno ime | |
| Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm. (1871.) | |
Štitarka (lat. Lepiota clypeolaria), poznata i kao bjelonoga štitarka ili obuvena suncobranka, česta je nejestiva gljiva iz roda Lepiota. [1] Široko je rasprostranjen u sjevernim umjerenim zonama, gdje raste u listopadnoj i crnogoričnoj šumi.
Opis
- Klobuk štitarke je širok od 4 do 8 centimetara, u mladosti je tupo stožast, zatim konveksan ili raširen s istaknutim ispupčenjem; pokriven je sitnim ljuskicama oker ili smeđe boje; ispod čehica (ljuskica) je vunenasto bijel; rub je uvijek kao odrpan.
- Listići su nejednaki, gusti, bijeli ili lagano žućkastocrveni.
- Stručak je visok od 5 do 8 centimetara, valjkast, šupalj, bijel ili blijedosmeđ, obuven u vunaste bijele čehice (ljuskice) do visine ruba klobuka; iznad toga je gladak.
- Meso je bijelo i blijedooker, mekano, okus sladunjav, miris slab, šumski, ali nije neugodan.
- Spore su vretenaste, 12 – 16 x 5,6 – 6,5 μm; otrusina je bijela.
Kemijske reakcije
Meso se s fenolanilinom najprije poprima ružićastu boju, zatim postaje opekastocrveno.
Stanište
Raste po nekoliko primjera zajedno ili pojedinačno po svim šumama, ljeti i u jesen.
Upotrebljivost
Štitarka nije jestiva. [2] Stari autori smatrali su je jestivom, dok je neki moderni autori smatraju otovnom.
Sličnosti
Smatra se da je nije jestiva kao i sve ostale gljive malog rasta iz roda Lepiota. Moguća je zamjena s vrstom Lepiota ventriosospora Reid, koja se razlikuje od štitarke po tome što ima stručak obuven u vunenasta vlakanca žute boje. Prilično slična je i nevaljala Lepiota alba (Bres.) Sacc. koja raste po livadama i pašnjacima u blizini šuma; naraste mnogo veća i nema na klobuku tako sitne čehice (ljuskice).
Slike
|
.JPG)
Izvori
- ↑ Phillips, Roger (2010). Mushrooms and Other Fungi of North America. Buffalo, NY: Firefly Books. ISBN 978-1-55407-651-2
- ↑ Romano Božac: "Gljive – morfologija, sistematika, toksikologija", Školska knjiga Zagreb, Grafički zavod Hrvatske, 1993.
