Razlika između inačica stranice »Obaloutvrda«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bmz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Obaloutvrda''' je [[građevina|vodograđevina]] na [[obala]]ma [[rijeka|riječnih]] korita i kanala. Njome se obalu štiti od [[erozija|erozije]], [[regulacija vodotoka|oblikuje]] u geometrijski pravilnom obliku i umiruje [[vodotok|vodni tok]] uz obalu. Služi za oblaganje pokosa. Glavni dio konstrukcije obaloutvrde je tijelo obaloutvrde. Ovisno o [[hidrologija|hidrološkim]], [[hidraulika|hidrauličkim]] i riječno-morfološkim osobinama vodnog toka, izvode se inženjerska rješenja vrlo različita izgleda. Na rješenja utječu i ostali građevinsko-ekonomski uvjeti. Obaloutvrde se izrađuje najčešće od kamena, prije svega lomljenog, [[beton]]a i [[betonski element|betonskih elemenata]], [[fašina]], [[tonjača]] (punjenih fašina), punjenih valjaka, [[gabion]]a, [[Drvo (materijal)|drva]], [[čelik]]a, [[sintetički materijal|sintetičkih]] i ostalih materijala. Način izrade temeljne nožice ovisi o korištenom materijalu. Kamen u obaloutvrdama mora biti otporan na drobljenje i habanje, djelovanje [[mraz]]a, upijanje vode, biti određene [[tlak|tlačne]] [[čvrstoća|čvrstoće]] i otporan na [[kristalizacija|kristalizaciju]] [[sol]]i. Veličina erozijske sile čimbenik je koji određuje krupnoću zrna lomljenog kamena. <ref>[https://www.voda.hr/sites/default/files/dokumenti/poglavlje_14-regulacijski_radovi_na_vodotocima.pdf Hrvatske vode] Opći tehnički uvjeti radove u vodnom gospodarstvu. KNJIGA 1: Gradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracije. Izradio: Građevinski fakultete Sveučilišta u Zagrebu, Institut IGH Zagreb. Zagreb, prosinca 2010. </ref> Obaloutvrda od lomljenog kamena izvodi se tako da se najprije izradi nožica od lomljenog kamena, pri kojem se zada nagib pokosa poput 1:1,5. U sljedećoj fazi je [[škarpiranje]], odnosno strojno poravnavanje postojeće obale na projektirani nagib. Nakon toga izvodi se obloga od [[šljuak|šljunka]] zadane debljine na škarpiranu obalu. Formira se pokos u zadanom nagibu na koji se kao završna faza izvodi obloga zadane debljine od lomljenog kamena.<ref>[https://kckzz.hr/wp-content/uploads/2010/05/TEHNI%C4%8CKI_OPIS.pdf Koprivničko-križevačka županija] Tehnički opis. Svibanj 2010.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Trenutačna izmjena od 15:26, 20. ožujka 2022.
Obaloutvrda je vodograđevina na obalama riječnih korita i kanala. Njome se obalu štiti od erozije, oblikuje u geometrijski pravilnom obliku i umiruje vodni tok uz obalu. Služi za oblaganje pokosa. Glavni dio konstrukcije obaloutvrde je tijelo obaloutvrde. Ovisno o hidrološkim, hidrauličkim i riječno-morfološkim osobinama vodnog toka, izvode se inženjerska rješenja vrlo različita izgleda. Na rješenja utječu i ostali građevinsko-ekonomski uvjeti. Obaloutvrde se izrađuje najčešće od kamena, prije svega lomljenog, betona i betonskih elemenata, fašina, tonjača (punjenih fašina), punjenih valjaka, gabiona, drva, čelika, sintetičkih i ostalih materijala. Način izrade temeljne nožice ovisi o korištenom materijalu. Kamen u obaloutvrdama mora biti otporan na drobljenje i habanje, djelovanje mraza, upijanje vode, biti određene tlačne čvrstoće i otporan na kristalizaciju soli. Veličina erozijske sile čimbenik je koji određuje krupnoću zrna lomljenog kamena. [1] Obaloutvrda od lomljenog kamena izvodi se tako da se najprije izradi nožica od lomljenog kamena, pri kojem se zada nagib pokosa poput 1:1,5. U sljedećoj fazi je škarpiranje, odnosno strojno poravnavanje postojeće obale na projektirani nagib. Nakon toga izvodi se obloga od šljunka zadane debljine na škarpiranu obalu. Formira se pokos u zadanom nagibu na koji se kao završna faza izvodi obloga zadane debljine od lomljenog kamena.[2]
Izvori
- ↑ Hrvatske vode Opći tehnički uvjeti radove u vodnom gospodarstvu. KNJIGA 1: Gradnja i održavanje regulacijskih i zaštitnih vodnih građevina i vodnih građevina za melioracije. Izradio: Građevinski fakultete Sveučilišta u Zagrebu, Institut IGH Zagreb. Zagreb, prosinca 2010.
- ↑ Koprivničko-križevačka županija Tehnički opis. Svibanj 2010.