Lodovico Brunetti: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Lodovico Brunetti'''-->'''Lodovico Brunetti''' ([[Rovinj]], [[21. lipnja]] [[1813.]] – [[Padova]], [[6. prosinca]] [[1899.]]) [[Italija|talijanski]] je [[patoanatomija|patoanatom]]. Vjerojatno je završio medicinu u Padovi te radio kao [[liječnik]] u [[Istra|Istri]].{{Nedostaje izvor}} Od [[1855.]] godine do umirovljenja bio je profesor pri novoosnovanoj katedri patoanatomije u Padovi. Napisao je niz znanstvenih radova, konstruirao novi tip [[rahiotom]]a, instrumenta za sekciju [[kralježnica|kralježnice]]. Izradio je vlastitu metodu konzerviranja normalnoga i patološkoga animalnog tkiva – [[taninizacija|taninizaciju]], pa su neki od tako konzerviranih anatomskih preparata bili izloženi na [[Exposition Universelle (1867.)|svjetskoj izložbi]] održane u [[Pariz]]u [[1867.]] godine, a čuvaju se i danas u [[gradski muzej u Padovi|gradskom muzeju u Padovi]]. Bavio se problematikom [[balzamiranje|balzamiranja]] i spaljivanja leševa. Mnogo je brinuo i o nastavnom radu, o čemu svjedoči njegovo nastupno predavanje održano [[16. travnja]] [[1855.]] godine u Padovi, govor medicinarima na početku školske godine 1887./1888.; a nadasve priručnik za patološko-anatomsku razudbu od kojeg je [[1881.]] objavljen samo prvi, propedeutički dio. Zauzimao se također da se sudsko-medicinske razudbe obavljaju javno i da njima prisustvuju studenti medicine. Bavio se i praktičnom medicinom. Godine [[1885.]] sudjelovao je u suzbijanju [[kolera|kolere]] na [[Sicilija|Siciliji]] te napisao zapaženu raspravu o koleri. Potkraj života proučavao je [[fiziologija|fiziologiju]] opskrbe [[srce|srca]] krvlju te razjasnio kako se [[mišićno tkivo]] zahvaljujući svomu valvularnom sustavu prehranjuje usprkos kontrakcijama.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2936 Lodovico Brunetti], [[Hrvatski biografski leksikon]], pristupljeno 26. lipnja 2020.</ref>
Lodovico Brunetti''' ([[Rovinj]], [[21. lipnja]] [[1813.]] – [[Padova]], [[6. prosinca]] [[1899.]]) [[Italija|talijanski]] je [[patoanatomija|patoanatom]]. Vjerojatno je završio medicinu u Padovi te radio kao [[liječnik]] u [[Istra|Istri]].{{Nedostaje izvor}} Od [[1855.]] godine do umirovljenja bio je profesor pri novoosnovanoj katedri patoanatomije u Padovi. Napisao je niz znanstvenih radova, konstruirao novi tip [[rahiotom]]a, instrumenta za sekciju [[kralježnica|kralježnice]]. Izradio je vlastitu metodu konzerviranja normalnoga i patološkoga animalnog tkiva – [[taninizacija|taninizaciju]], pa su neki od tako konzerviranih anatomskih preparata bili izloženi na [[Exposition Universelle (1867.)|svjetskoj izložbi]] održane u [[Pariz]]u [[1867.]] godine, a čuvaju se i danas u [[gradski muzej u Padovi|gradskom muzeju u Padovi]]. Bavio se problematikom [[balzamiranje|balzamiranja]] i spaljivanja leševa. Mnogo je brinuo i o nastavnom radu, o čemu svjedoči njegovo nastupno predavanje održano [[16. travnja]] [[1855.]] godine u Padovi, govor medicinarima na početku školske godine 1887./1888.; a nadasve priručnik za patološko-anatomsku razudbu od kojeg je [[1881.]] objavljen samo prvi, propedeutički dio. Zauzimao se također da se sudsko-medicinske razudbe obavljaju javno i da njima prisustvuju studenti medicine. Bavio se i praktičnom medicinom. Godine [[1885.]] sudjelovao je u suzbijanju [[kolera|kolere]] na [[Sicilija|Siciliji]] te napisao zapaženu raspravu o koleri. Potkraj života proučavao je [[fiziologija|fiziologiju]] opskrbe [[srce|srca]] krvlju te razjasnio kako se [[mišićno tkivo]] zahvaljujući svomu valvularnom sustavu prehranjuje usprkos kontrakcijama.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2936 Lodovico Brunetti], [[Hrvatski biografski leksikon]], pristupljeno 26. lipnja 2020.</ref>


== Djela ==
== Djela ==

Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 10:29

Lodovico Brunetti (Rovinj, 21. lipnja 1813.Padova, 6. prosinca 1899.) talijanski je patoanatom. Vjerojatno je završio medicinu u Padovi te radio kao liječnik u Istri.[nedostaje izvor] Od 1855. godine do umirovljenja bio je profesor pri novoosnovanoj katedri patoanatomije u Padovi. Napisao je niz znanstvenih radova, konstruirao novi tip rahiotoma, instrumenta za sekciju kralježnice. Izradio je vlastitu metodu konzerviranja normalnoga i patološkoga animalnog tkiva – taninizaciju, pa su neki od tako konzerviranih anatomskih preparata bili izloženi na svjetskoj izložbi održane u Parizu 1867. godine, a čuvaju se i danas u gradskom muzeju u Padovi. Bavio se problematikom balzamiranja i spaljivanja leševa. Mnogo je brinuo i o nastavnom radu, o čemu svjedoči njegovo nastupno predavanje održano 16. travnja 1855. godine u Padovi, govor medicinarima na početku školske godine 1887./1888.; a nadasve priručnik za patološko-anatomsku razudbu od kojeg je 1881. objavljen samo prvi, propedeutički dio. Zauzimao se također da se sudsko-medicinske razudbe obavljaju javno i da njima prisustvuju studenti medicine. Bavio se i praktičnom medicinom. Godine 1885. sudjelovao je u suzbijanju kolere na Siciliji te napisao zapaženu raspravu o koleri. Potkraj života proučavao je fiziologiju opskrbe srca krvlju te razjasnio kako se mišićno tkivo zahvaljujući svomu valvularnom sustavu prehranjuje usprkos kontrakcijama.[1]

Djela[uredi]

  • Lettera ai suoi scolari sopra il suo nuovo rachiotomo e sui metodi di aprire lo speco vertebrale adottato presentemente dalla scuola di anatomia patologica in Padova con alcune osservazioni pratiche sul modo di esaminare il midollo spinale e risultati necroscopici sullo stesso nei pellagrosi. Padova 1863.
  • Notice sur une nouvelle méthode de conservation macromicroscopique des pieces anatomiques, suivie d’un catalogue de ses diverses préparations anatomiques placées a l’exposition universelle de París en 1867. Paris 1867.
  • La tannizzazione dei tessuti animali. Racheotomia anteriore e posteriore. Invaginamento intestinale. L’organo della parola. Padova 1878. * Manuale di anatomia patologica. Propedeutica, ossia guida per il dissettore al tavolo di sezione, 1. Padova 1881.
  • Patti, considerazioni, conclusioni sul colera. Padova 1885.
  • La tannizzazione dei tessuti animali che mi appartiene deve essere impiegata dagli anatomici e compresa dai patologhi. Padova 1888.
  • L’organo valvolare regolatore della nutrizione del cuore e del muscolo animale della locomozione scoperto dal metodo di tannizzazione dei tessuti animali nell’estate del 1891. Padova 1893.
  • Una legge anatomica: il tessuto contrattile si nutre, malgrado le sue contrazioni, perché v’ha l’organo valvotare che regola la sua nutrizione. Padova 1894.[1]

Izvori[uredi]

  1. 1,0 1,1 Lodovico Brunetti, Hrvatski biografski leksikon, pristupljeno 26. lipnja 2020.

Vanjske poveznice[uredi]