Razlika između inačica stranice »Jovica Stanojević«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
| Redak 27: | Redak 27: | ||
Ubrzo poslije gimnastike počinje da vježba [[aikido]] u sali Osnovne škole Siniša Nikolajević na Crvenom križu kod učitelja Dragana Miloševića. Rujna 1970. prelaze na [[Stadion Partizana|stadion JNA]] i osnivaju Aikido sekciju pri [[Džudo|Judo]] klubu Partizan. Gimnaziju završava 1971. godine i upisuje [[matematika|matematiku]] na Prirodno-matematičkom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]]. Ubrzo napušta taj fakultet i upisuje Fakultet za fizičko vaspitanje na istom sveučilištu. Aikido mu postaje preokupacija a najvažniji u njegovom razvoju nastaje poslije učestvovanja na Međunarodnom seminaru u Dessenzano pokraj [[Verona|Verone]] u [[Italija|Italiji]] 1973. godine koji je vodio [[Hiroshi Tada]]. Ubrzo nakon tog seminara on postaje učitelj Aikido sekcije Judo kluba Partizan, u svojoj 21. godini. To je bio prvi aikido klub u SFR Jugoslaviji, koji je blizu dva desetljeća radio i razvijao ideju aikida, u prostorijama ''Društva za tjelesno vaspitanje i rekreaciju Partizan'' u Beogradu. Iz tog su kluba najstarije [[aikidoka|aikidoke]] osnivale svoje klubove, koji su nastavili surađivati s matičnim klubom stvarajući prvu aikido organizaciju na prostoru [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], ''Aikido društvo Beograd''. | Ubrzo poslije gimnastike počinje da vježba [[aikido]] u sali Osnovne škole Siniša Nikolajević na Crvenom križu kod učitelja Dragana Miloševića. Rujna 1970. prelaze na [[Stadion Partizana|stadion JNA]] i osnivaju Aikido sekciju pri [[Džudo|Judo]] klubu Partizan. Gimnaziju završava 1971. godine i upisuje [[matematika|matematiku]] na Prirodno-matematičkom fakultetu [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]]. Ubrzo napušta taj fakultet i upisuje Fakultet za fizičko vaspitanje na istom sveučilištu. Aikido mu postaje preokupacija a najvažniji u njegovom razvoju nastaje poslije učestvovanja na Međunarodnom seminaru u Dessenzano pokraj [[Verona|Verone]] u [[Italija|Italiji]] 1973. godine koji je vodio [[Hiroshi Tada]]. Ubrzo nakon tog seminara on postaje učitelj Aikido sekcije Judo kluba Partizan, u svojoj 21. godini. To je bio prvi aikido klub u SFR Jugoslaviji, koji je blizu dva desetljeća radio i razvijao ideju aikida, u prostorijama ''Društva za tjelesno vaspitanje i rekreaciju Partizan'' u Beogradu. Iz tog su kluba najstarije [[aikidoka|aikidoke]] osnivale svoje klubove, koji su nastavili surađivati s matičnim klubom stvarajući prvu aikido organizaciju na prostoru [[SFR Jugoslavija|SFR Jugoslavije]], ''Aikido društvo Beograd''. | ||
Stanojević se usavršavao na brojnim seminarima u inostranstvu ([[Rim]], [[Firenca|Firenze]], [[Milano]], [[Lausanne]], [[Paris]], [[Zürich]]) i tako izrastao u jednog od najvažnijih europskih majstora aikida. Na seminarima se trudio što više zapamtiti, a po povratku je to s deshijima (učenicima) uvježbavao. SFR Jugoslavija je bila četvrta država u Europi u kojoj se započeo razvijati aikido, i to poslije [[Njemačka|Njemačke]], [[Italija|Italije]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]]. U Jugoslaviji su se, zahvaljujući najviše njemu, održavala dva puta godišnje seminari sa japanskim majstorima tako da se aikido brzo razvijao i postajao sve popularniji. Kolovoza 1974. godine Stanojević postaje jedan od prvih majstora aikida u Jugoslaviji; 2. Dan. je položio kolovoza 1977., a za 3. Dan kolovoza 1980. godine, oba puta [[Firenza|Firenzi]] kod Hiroshi Tade.<ref name="seishin.org.rs">{{ | Stanojević se usavršavao na brojnim seminarima u inostranstvu ([[Rim]], [[Firenca|Firenze]], [[Milano]], [[Lausanne]], [[Paris]], [[Zürich]]) i tako izrastao u jednog od najvažnijih europskih majstora aikida. Na seminarima se trudio što više zapamtiti, a po povratku je to s deshijima (učenicima) uvježbavao. SFR Jugoslavija je bila četvrta država u Europi u kojoj se započeo razvijati aikido, i to poslije [[Njemačka|Njemačke]], [[Italija|Italije]] i [[Ujedinjeno Kraljevstvo|Ujedinjenog Kraljevstva]]. U Jugoslaviji su se, zahvaljujući najviše njemu, održavala dva puta godišnje seminari sa japanskim majstorima tako da se aikido brzo razvijao i postajao sve popularniji. Kolovoza 1974. godine Stanojević postaje jedan od prvih majstora aikida u Jugoslaviji; 2. Dan. je položio kolovoza 1977., a za 3. Dan kolovoza 1980. godine, oba puta [[Firenza|Firenzi]] kod Hiroshi Tade.<ref name="seishin.org.rs">{{Citiranje weba|url=http://www.seishin.org.rs/kako-je-pocela-moja-aikido-prica-prvi-deo-intervjua-sa-jelenom-vrzic-6-dan/|title=Kako je sve počela moja aikido priča|language=srpski|publisher=seinshin.org.rs|date=5 August 2017 |accessdate=16. lipnja 2020.}}</ref> | ||
U siječnju 1981. diplomirao je na Fakultetu za fizičko vaspitanje, sa temom: ''Primjena aikida u obrani od napada nožem''. Radio je kao profesor fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi Kosta Abrašević u [[Resnik]]u i Ekonomskoj školi u [[Rakovica|Rakovici]], a jedno vrijeme je proveo i u Dječijem dramskom studiju Školigrica. Godine 1983. se zaposlio kao polukvalifikovani limar u OOUR-e Pano grijanje RO Janko Lisjak, odakle je, poslije nekoliko mjeseci, premješten na rad u kartoteku.<ref>Jovica Stanojević, ''Aikido: Put ljubavi'', Nipro Partizan, Beograd, 1985., str. 118-119.</ref> | U siječnju 1981. diplomirao je na Fakultetu za fizičko vaspitanje, sa temom: ''Primjena aikida u obrani od napada nožem''. Radio je kao profesor fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi Kosta Abrašević u [[Resnik]]u i Ekonomskoj školi u [[Rakovica|Rakovici]], a jedno vrijeme je proveo i u Dječijem dramskom studiju Školigrica. Godine 1983. se zaposlio kao polukvalifikovani limar u OOUR-e Pano grijanje RO Janko Lisjak, odakle je, poslije nekoliko mjeseci, premješten na rad u kartoteku.<ref>Jovica Stanojević, ''Aikido: Put ljubavi'', Nipro Partizan, Beograd, 1985., str. 118-119.</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 01:13, 22. prosinca 2021.
| Jovica Stanovijević | |
| Datoteka:Jovica Stanovijević.jpg | |
| Rođen | 7. ožujka 1952. Beograd |
|---|---|
| Preminuo | 18. svibnja 1984. Beograd |
| Borilačka vještina | Aikido |
| Škola | Aikikai |
| Učitelj(i) | Hiroshi Tada |
| Rang majstorstva | 3. Dan |
Jovica Stanojević (srp.: Јовица Станојевић; Beograd, 7. ožujka 1952. – Beograd, 18. svibnja 1984.), srbijanski gimnastičar i majstor borilačkih vještina. Nositelj je 3. Dana u aikidu. Jedan je od prvih aikido majstora u SFR Jugoslaviji.
Životopis
Jovica Stanojević rodio se 7. ožujka 1952. godine u Beogradu. Osnovnu školu Petar II. Petrović Njegoš završio je 1967. godine. Sa 11 godina se počeo baviti gimnastikom (1963) da bi 1968. godine osvojio prvo mjesto na prvenstvu Beograda za juniore u vježbama na spravama. Sljedeće, 1969. godine postaje prvak Srbije.
Ubrzo poslije gimnastike počinje da vježba aikido u sali Osnovne škole Siniša Nikolajević na Crvenom križu kod učitelja Dragana Miloševića. Rujna 1970. prelaze na stadion JNA i osnivaju Aikido sekciju pri Judo klubu Partizan. Gimnaziju završava 1971. godine i upisuje matematiku na Prirodno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Beogradu. Ubrzo napušta taj fakultet i upisuje Fakultet za fizičko vaspitanje na istom sveučilištu. Aikido mu postaje preokupacija a najvažniji u njegovom razvoju nastaje poslije učestvovanja na Međunarodnom seminaru u Dessenzano pokraj Verone u Italiji 1973. godine koji je vodio Hiroshi Tada. Ubrzo nakon tog seminara on postaje učitelj Aikido sekcije Judo kluba Partizan, u svojoj 21. godini. To je bio prvi aikido klub u SFR Jugoslaviji, koji je blizu dva desetljeća radio i razvijao ideju aikida, u prostorijama Društva za tjelesno vaspitanje i rekreaciju Partizan u Beogradu. Iz tog su kluba najstarije aikidoke osnivale svoje klubove, koji su nastavili surađivati s matičnim klubom stvarajući prvu aikido organizaciju na prostoru SFR Jugoslavije, Aikido društvo Beograd.
Stanojević se usavršavao na brojnim seminarima u inostranstvu (Rim, Firenze, Milano, Lausanne, Paris, Zürich) i tako izrastao u jednog od najvažnijih europskih majstora aikida. Na seminarima se trudio što više zapamtiti, a po povratku je to s deshijima (učenicima) uvježbavao. SFR Jugoslavija je bila četvrta država u Europi u kojoj se započeo razvijati aikido, i to poslije Njemačke, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva. U Jugoslaviji su se, zahvaljujući najviše njemu, održavala dva puta godišnje seminari sa japanskim majstorima tako da se aikido brzo razvijao i postajao sve popularniji. Kolovoza 1974. godine Stanojević postaje jedan od prvih majstora aikida u Jugoslaviji; 2. Dan. je položio kolovoza 1977., a za 3. Dan kolovoza 1980. godine, oba puta Firenzi kod Hiroshi Tade.[1]
U siječnju 1981. diplomirao je na Fakultetu za fizičko vaspitanje, sa temom: Primjena aikida u obrani od napada nožem. Radio je kao profesor fizičkog vaspitanja u Osnovnoj školi Kosta Abrašević u Resniku i Ekonomskoj školi u Rakovici, a jedno vrijeme je proveo i u Dječijem dramskom studiju Školigrica. Godine 1983. se zaposlio kao polukvalifikovani limar u OOUR-e Pano grijanje RO Janko Lisjak, odakle je, poslije nekoliko mjeseci, premješten na rad u kartoteku.[2]
Jovica Stanojević je preminuo 18. svibnja 1984. godine, u 33. godini života. Od 1993. godine njegovo ime nosi klub u Beogradu.[1]
Djela
- Aikido: Put ljubavi (uvod u aikido) (Beograd, 1985.)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 "Kako je sve počela moja aikido priča" (srpski). seinshin.org.rs. 5. kolovoza 2017.. http://www.seishin.org.rs/kako-je-pocela-moja-aikido-prica-prvi-deo-intervjua-sa-jelenom-vrzic-6-dan/ Pristupljeno 16. lipnja 2020.
- ↑ Jovica Stanojević, Aikido: Put ljubavi, Nipro Partizan, Beograd, 1985., str. 118-119.