Zamorčić: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +) |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
:''Nemojte zamijeniti sa [[zamorci]]ma, porodicom [[Cercopithecoidea|uskonosnih majmuna]]. | |||
{{taksokvir | {{taksokvir | ||
| boja = pink | | boja = pink |
Posljednja izmjena od 7. travanj 2022. u 14:10
- Nemojte zamijeniti sa zamorcima, porodicom uskonosnih majmuna.
zamorčić | |
---|---|
Cavia porcellus | |
Sistematika | |
Carstvo: | Animalia |
Koljeno: | Chordata |
Razred: | Mammalia |
Red: | Rodentia |
Podred: | Hystricomorpha |
Porodica: | Caviidae |
Rod: | Cavia |
vrste | |
Cavia porcellus Cavia aperea |
Zamorčić (Cavia), rod glodavaca iz porodice prasenaca (Caviidae), porijeklom iz Južne Amerike. Ima sveukupno devet vrsta, ali je najpoznatija C. porcellus, domaći zamorčić.
Povijest[uredi]
U engleskom jeziku poznat kao gvinejsko prase (engl. guinea pig), kavija ili savija (engl. cavy, od port. çavia: oboružani bodljaš), ova životinja potječe od pretka Cavia cutleri, koji još obitava u Južnoj Americi. Zamorčiće su držali Inke više ili manje kao kućne ljubimce (točnije, za jelo) davno prije dolaska Europljana. Osvajanjem u XVI st. španjolski konkvistadori su ih pronašli kako slobodno trče po kućama ljudi i prevezli su ih u europske krajeve, no zamorčići su i dalje zadržali svoju ulogu kao hrana. Ponekad se glasaju kao svinje, i zbog toga neki ljudi ih nazivaju morskim prascima. Danas su zamorčići jedno od najomiljenijih dječjih kućnih ljubimaca širom svijeta.
Vrste[uredi]
Najpoznatiji su: engleski zamorčić (sa kratkom i sjajnom dlakom), paragvajski (sa dugom dlakom) i argentinski zamorčić (sa kratkom grubom dlakom).
Prehrana[uredi]
Zamorčiće nije uopće teško uzgajati jer je najbitnija tvar u njihovoj prehrani vitamin C koji im se mora davati redovito. Najbolje je dodavati preparat u vodu, i to u omjeru 1/2 šumeće tablete preparata vitamina C na 1/2 l vode.
Razmnožavanje[uredi]
Ženka zamorčića nosi u prosjeku 2 mjeseca, a dužina graviditeta ovisi o broju mladunaca, jer što je više mladunaca ženka će se prije okotiti. Mladi na svijet dolaze u naprednijoj fazi od drugih vrsta glodavaca. Kote se s dlakom, otvorenim očima, stalnim a ne mliječnim zubima, i već su nakon 2 dana sposobni uzimati čvrstu hranu, ali je ipak potrebno da neko vrijeme (20 - 30-ak dana) provedu s majkom zbog stjecanja imuniteta preko mlijeka. Ženka može imati 3 legla godišnje, a spolno je zrela s mjesec dana, dok je mužjak spolno zreo s 2-3 mjeseca. Mužjaka nije potrebno odvajati od ženke poslije parenja, ni poslije okota, jer kod njih nije izražena pojava kanibalizma kao kod drugih glodavaca.
Ženka mora imati prvo leglo do svog 8 mjeseca. Ako se prvi puta spari kasnije od toga može imati velikih problema pri porodu, pa i uginuti. Problem je u elastičnosti zdjelice.