More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m skini nepotrebne znakove |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Receptor''' je [[makromolekula]] u organizmu. Dio je sustava kemijskog signaliziranja unutar i između [[stanica]]. Smještene su na [[stanična opna|staničnoj opni]] ili u [[citoplazma|citoplazmi]]. Kad su aktivirani, izravno ili neizravno nadziru biokemijske procese u stanicama kao što su [[konduktancija iona]], [[fosforilacija proteina]], [[transkripcija DNK]]. Molekule koje se vežu na određeni receptor su '''[[ligand]]i''', a to su npr. [[lijek]]ovi, [[hormon]]i, [[Neuroprijenosnik|neuroprijenosnici]]. Ligandi mogu uključiti ili isključiti receptor. Takav poticaj može povećati ili smanjiti stanovitu staničnu funkciju. Ligandi međudjeluju s nizom receptorskih podvrsta i nema lijeka koji bi bio apsolutno specifičan za neki receptor ili podvrstu, te su lijekovi selektivni po učinku na jednom receptorskom mjestu u odnosu na druga i ovisni o fizikalnokemijskom vezanju o stanične receptore. Više receptorskih mehanizama nadziru fiziološke funkcije (npr. [[kontrakcija]], [[sekrecija]]), tj. ti mehanizmi ih nadziru. Djeluju u određenom broju koraka koji varira (npr. sparivanje s receptorom, [[stanične vjesničke tvari]]). Vanjski čimbenici djeluju na vezanje o receptor, a od unutarnjih to su stanični regulacijski mehanizmi. Kod svakog tkiva drugačija je gustoća receptora i učinkovitost [[mehanizam podražaj-odgovor|mehanizama podražaj–odgovor]]. Lijekovi, [[starenje]], [[genska mutacija|genske mutacije]] i [[bolest]]i mogu povisiti ili sniziti broj i [[afinitet]] receptora. <ref>[http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/klinicka-farmakologija/farmakodinamika/interakcija-lijek-receptor MSD priručnik dijagnostike i terapije] Interakcija lijek-receptor; Placebo d.o.o.; Split; pristupljeno 15. siječnja 2020.</ref> | |||
== Izvori == | == Izvori == | ||
Posljednja izmjena od 16. ožujak 2022. u 21:55
Receptor je makromolekula u organizmu. Dio je sustava kemijskog signaliziranja unutar i između stanica. Smještene su na staničnoj opni ili u citoplazmi. Kad su aktivirani, izravno ili neizravno nadziru biokemijske procese u stanicama kao što su konduktancija iona, fosforilacija proteina, transkripcija DNK. Molekule koje se vežu na određeni receptor su ligandi, a to su npr. lijekovi, hormoni, neuroprijenosnici. Ligandi mogu uključiti ili isključiti receptor. Takav poticaj može povećati ili smanjiti stanovitu staničnu funkciju. Ligandi međudjeluju s nizom receptorskih podvrsta i nema lijeka koji bi bio apsolutno specifičan za neki receptor ili podvrstu, te su lijekovi selektivni po učinku na jednom receptorskom mjestu u odnosu na druga i ovisni o fizikalnokemijskom vezanju o stanične receptore. Više receptorskih mehanizama nadziru fiziološke funkcije (npr. kontrakcija, sekrecija), tj. ti mehanizmi ih nadziru. Djeluju u određenom broju koraka koji varira (npr. sparivanje s receptorom, stanične vjesničke tvari). Vanjski čimbenici djeluju na vezanje o receptor, a od unutarnjih to su stanični regulacijski mehanizmi. Kod svakog tkiva drugačija je gustoća receptora i učinkovitost mehanizama podražaj–odgovor. Lijekovi, starenje, genske mutacije i bolesti mogu povisiti ili sniziti broj i afinitet receptora. [1]
Izvori
- ↑ MSD priručnik dijagnostike i terapije Interakcija lijek-receptor; Placebo d.o.o.; Split; pristupljeno 15. siječnja 2020.