Bitka kod Alinaca

{{#invoke:Dodaj infookvir|main}}

Panorama sela Alinci s brda Omec

Bitka kod Alinaca, bitka tijekom Prvog balkanskog rata, odigrala se 6. studenog 1912. godine, u njoj su se sukobile srpske i turske snage u blizini sela Alinaca, na obronku Selečke planine. Na položaju sjeverno od Alinaca, na crti selo Marul — Malo Ruvci — Galičanska rudina — Borotinska rudina — Bakarno gumno, turski 5. korpus pokušao je dijelom snaga (oko 3500 ljudi i 3–4 bitnice) zaustavi kretanje 1. srpske armije i da svojoj Vardarskoj armiji, koja je poslije poraza na Kumanovu povlačila ka Bitolju, stvori potrebno vrijeme za organiziranje novog otpora. Bitka koja se odigrala kod Alinaca poznata je i kao bitka na Bakarnom gumnu.

Događaji prije bitke

Kada je ovladala prijevojima Prisad i Pletvar, 1. srpska armija produžila je prodor u pravcu Bitolja, i 5. studenog 1912. zanočila zajedno s Konjaničkom divizijom na južnom rubu Prilepa bez dodira s turskim zaštitnicama. I. Drinska i Moravska divizija prenočile su na području sela Pešterice, 6 km SI od Prilepa, pripremajući se da sutradan svečano uđu u Prilep. Sutradan su jedinice 1. armije produžile pokret sa zadatkom da I. Drinska i Moravska divizija zaposjednu položaj na crti Senokos — Prilep — Selce i da tu čekaju ostale divizije 1. armije. Konjanička divizija dobila je zadatak da od turaka očisti lijevu obalu Crne reke. Kako su jedinice obje divizije željele prve uči u Prilep, dogovoreno je da ulaze po ešalonima.

Datoteka:SredisnjiBalkan1900.jpg

Bugarska, Srbija, Crna Gora i Osmansko Carstvo 1900. godine

Tijek bitke

Dok su Drinska i Moravska divizija 6. studenog prolazile svečano kroz Prilep, na cesti južno od grada izviđački eskadron Konjaničke divizije obasut je oko 10^h topničkom vatrom sa položaja kod Alinaca, o čemu su izvješteni zapovjednici divizija. Međutim tom izvještaju zapovjednici divizija nisu posvetili dužnu pažnju. I. Drinska dvizija, nakon što je prošla kroz Prilep, okupila se na otvorenom polju 3 km južno od grada, u namjeri da zaposjedne određeni položaj. Ona je oko 11^h, također, obasuta snažnom topničkom vatrom, što je medu ljudstvom izazvalo trenutni nered, ali su se oni brzo pribrali i krenuli samoinicijativno naprijed. Prihvativši inicijativu ljudstva, zapovjednik divizije, pukovnik Pavle Jurišić Šturm, poduzeo je energično nadiranje preko Prilepskog polja s 6. i 17. pješačkom pukovnijom u prvom, a s 4. i 5. u drugom ešalonu. Pokret je pokrivao topnički divizion s otvorenih položaja, kretajući se bitoljskim drumom.

Oko 14^h, 6. pješačka pukovnija i 3. bojna 5. pješačke pukovnije, napredovale su zapadno od ceste Prilep — Bitolj, te su izvršile juriš i borbom prsa u prsa, potisnule turke s Galičanske rudine i Omeca prema Alincima i Topolčanima. Za to vrijeme napredovanje 17. pješačke pukovnije zadržano je istočno od ceste na rijeci Berovici, pa je na njegovom Iijevom krilu u borbu ubačena 4. pješačka pukovnija iz pozadine. Obje pukovnije su oko 16^h razbile turske redove kod Mali Ruvaca i natjerali ih na povlačenje preko Šeleveraca i Crne reke. Za to vrijeme Konjanička divizija skrenula je na istok i pokušala obuhvatiti tursko desno krilo, a I. Moravska divizija razvila se za napad u produžetku desnog krila I. Drinske divizije. Zbog brzog nadiranja I. Drinske divizije, turci su odstupili i povukli se s bojišta prije nego što su ti manevri mogli doči do izražaja.

Posljedice

Tijekom bitke srbi su pretrpjeli velike gubitke 1378 ljudi (28 časnika 6. pukovnije te 1000 vojnika), naspram turskih 500 ljudi. Takav veliki nesrazmjer može se pripisati slaboj izviđačkoj i obavještajnoj službi, što su turci u punoj mjeri iskoristili.

Literatura

• ”Alinci”, U: Vojna enciklopedija, sv. 1., Beograd: Izdanje redakcije Vojne enciklopedije, 1970., str. 97.-98.
• M. Lazarević, Srpsko-turski rat 1912. godine, Beograd, 1931.