Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Indijski hram: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Commonscat(.*?)}} +)
m brisanje nepotrebnog teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Indijski hram'''-->[[Datoteka:Shore temple.jpg|mini|300px|<center>"Obalni hram" u [[Mahabalipuram]]u iz 8. stoljeća.<center>]]
[[Datoteka:Shore temple.jpg|mini|300px|<center>"Obalni hram" u [[Mahabalipuram]]u iz 8. stoljeća.<center>]]
'''Indijski hram''' je oblik [[hram]]ske vjerske [[arhitektura|arhitekture]] koji se razvio na [[Indijski potkontinent|Indijskom potkontinentu]]. Iako ti hramovi pripadaju trima [[religija]]ma ([[budizam]], [[hinduizam]] i [[džainizam]]), njihov razvitak i mnoge odlike su zajedničke.
'''Indijski hram''' je oblik [[hram]]ske vjerske [[arhitektura|arhitekture]] koji se razvio na [[Indijski potkontinent|Indijskom potkontinentu]]. Iako ti hramovi pripadaju trima [[religija]]ma ([[budizam]], [[hinduizam]] i [[džainizam]]), njihov razvitak i mnoge odlike su zajedničke.
[[Slika:Bodhgaya 3639641115 9b90cb3e49 t.jpg|mini|lijevo|<center>[[Mahabodhi]] hram, 5.-6. st.]]
[[Slika:Bodhgaya 3639641115 9b90cb3e49 t.jpg|mini|lijevo|<center>[[Mahabodhi]] hram, 5.-6. st.]]

Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 08:31

"Obalni hram" u Mahabalipuramu iz 8. stoljeća.

Indijski hram je oblik hramske vjerske arhitekture koji se razvio na Indijskom potkontinentu. Iako ti hramovi pripadaju trima religijama (budizam, hinduizam i džainizam), njihov razvitak i mnoge odlike su zajedničke.

Mahabodhi hram, 5.-6. st.
Dvorana molitve u hramu I., Ajanta, 5. st.

Povijest

Pravi indijski hram datira iz razdoblja dinastije Gupta (370.550.). Prije toga se vjerska djelatnost stoljećima odvijala u svetištima izdubljenim u živoj stijeni, posebno u zapadnim dijelovima srednje Indije. Najstariji sačuvani spomenici, špiljski hramovi i stupovi u Asoki, odaju perzijsko podrijetlo. Stupove, koji su perzijski po tehnici, stilu i osjećaju, vjerojatno su u stvari i podigli Perzijanci. Špiljski hramovi bili su imitacija ahemenidskih grobnica koje su se gradile u Perziji u 6. i 5. stoljeću prije Krista. Među najglasovitije primjere špiljskih hramova ubrajaju se budističke špilje u Ajanti koje su u potpunosti bile uklesane u živu stijenu.

Obožavanje kipova, koje nije bilo dio originalnog brahmanskog bogoštovlja, je vjerojatno preuzeto od Grka koji su bili u sjeverozapadnoj Indiji oko tri stotine godina nakon Aleksandra Velikog. Najstarije ruševine hinduskog hrama nalaze se u Afganistanu i vjerojatno potječu iz 2. stoljeća. On ima ne samo tlocrt peristila, nego čak i natpise od grčkih slova.

Dva rathasa (sveta kola) od pet hramova Pancha Rathas u Mahabalipuramu, 7. st.

Budistički hram, poput Mahabodhi hrama u Bodh Gayi (5.-6. stoljeće), je ustanovio klasični oblik indijskog hrama s tornjem u obliku visoke piramide i visokom kamenom ogradom odmah uz hram, oboje potpuno prekriveni prizorima u visokom reljefu.

U razdoblju dinastije Gupta oblik se mnogih hramova priklonio standardiziranom tlocrtu koji će ostati obrascem za kasnije hramove. Srce zgrade je činila kockasta cella (svetište) u kojoj se postavljao božanski kip. Lagano uzdignut na niskom uzvišenju, kip je bio smješten u četvrtastoj prostoriji pred kojom se nalazila neka vrsta predvorja. Svetište je okruživao prolaz namijenjen za obrednu ophodnju oko svetoga kipa. Arhitravi i dovratnici na ulaznom portalu često su se bogato ukrašavali biljnim motivima te muškim i ženskim likovima hramskih zaštitnika, a zidove su krasili i kipovi raznih hinduističkih božanstava.

Najstariji hinduistički hramovi na jugoistoku Indije, oni građeni za vrijeme Pallava vladara, su zapravo prijelaz iz špiljskog hrama u strukturnu građevinu sa snažnim odlikama budističkih samostana i chaitya (dvorana u kojoj je stupa) s nekoliko ćelija okupljenih oko dvorišta. Tako hramovi u Mahabalipuramu i Hram sunca u Konarku imaju dvorane-paviljone (mandapa) i svetišta (rathas) oblikovane kao ceremonijalne kočije.

Khajuraho hramovi su izvrsni primjer srednjovjekovne indijske arhitekture, ali svojim prikazima i svjedočanstvo života ljudi u vrijeme Chandela vladara (oko 950.-1150.). Hramovi su izgrađeni od pješčenjaka, bez veziva, a kamenje se povezivalo na utor i zator s velikom preciznošću. Njihovi stupovi i arhitravi su izgrađeni od megalita, do 20 tona teških. Svaki se sastoji od tri glavna elementa: ulaza (ardhamandapa), svečane dvorane (mandapa) i svetišta (garbha griha).

Utjecaj

Hram Brihadeeswarar, Chola dinastija 12. st.
Lakshmana hram u Khajurahou, 12. st.

Širenje indijske arhitekture bilo je rezultat kolonijalizma, koji je prenio i aklimatizirao indijsku kulturu zasnovanu na hinduizmu i budizmu, u cijelu regiju jugoistočne Azije, koja obuhvaća Burmu, Tajland, i Indokinu na kopnu, te Šri Lanku, Sumatru, Javu, Bali i druge otoke u Indijskom arhipelagu. Dva najveća spomenika indijske kulture izvan Indije su Borobodur na Javi i Angkor Wat u Kambodži.

Popis poznatijih indijskih hramova

Izvori

Poveznice

Vanjske poveznice