Hwasong-6: razlika između inačica
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba) |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir oružje | |||
|naziv =Hwasong-6 | |naziv =Hwasong-6 | ||
|slika =[[Datoteka:Hwasong_6.jpg|50px]] | |slika =[[Datoteka:Hwasong_6.jpg|50px]] | ||
Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 01:19
| Hwasong-6 | |
|---|---|
 | |
| Vrsta | Balistički projektil malog dometa |
| Država podrijetla |  Sjeverna Koreja
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1986. |
| U uporabi u | Sjeverna Koreja, Iran, Mijanmar, DR Kongo, Sirija, Vijetnam |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektirano | 1988. |
| Razdoblje proizvodnje | 1990. ili 1991. |
| Proizvedeno komada | Između 600 i 1000 |
| Svojstva | |
| Masa | 6.3 - 6.5 tona |
| Visina | 12 m |
| Promjer | 0.885 m |
| Bojeva glava | Bojeva glava do 800 kg težine |
| Domet | 700 km |
| Pogonsko gorivo | Tekuće gorivo |
Hwasong-6 je sjevernokorejski balistički projektil malog dometa, odnosno, taktički balistički projektil. Projektil je derivat sovjetskog R-17 Elbrusa. Hwasong-6 nosi NATO-ov kodni naziv Scud.
Razvoj[uredi]
Sjeverna Koreja je 1988. započela s razvojem naprednijeg projektila od tada postojećeg Hwasong-5. S relativno manjim izmjenama, 1989. proizveden je Hwasong-6 (Scud Mod. C ili Scud-C). Prvi puta je testiran u lipnju 1990. Nije poznato je li projektil ušao u punu proizvodnju iste godine ili 1991. Novi Hwasong-6, "istisnuo" je iz uporabe južnokorejski projektil Rodong 1.
Dizajn[uredi]
Prijašnji projektil Hwasong-5 imao je domet od 330 km. Novom modelu 6, domet je udvostručen te iznosi 700 km.[1] I količina novog projektila u sjevernokorejskom vojnom inventaru, govori koliko je novi projektil "dominantniji" u odnosu na prethodni. Tako danas Sjevernokorejska narodna armija ima 180 Hwasong-5, te između 300 - 600 Hwasong-6 projektila.
Hwasong-6 ima poboljšani sustav navođenja te može prenositi bojevu glavu max. težine od 800 kg. Dimenzije projektila identične su onima od Hwasong-5.
Balistički projektil dizajniran je da se instalira na kamion s kojeg bi se lansirao. Zbog poteškoća o nabavi ruskih kamiona MAZ-543, Sjeverna Koreja počela je proizvoditi vlastite kamione.
Proizvodnja[uredi]
Prema procjenama iz 1999., Sjeverna Koreja proizvela je između 600 - 1000 primjeraka projektila. Od te brojke, 25 projektila je iskorišteno za potrebe testiranja, 300 - 500 ih je izvezeno, dok sama Sjeverna Koreja koristi između 300 - 600 projektila.[2]
Izvoz[uredi]
Izvorni Hwasong-6 izvezen je u DR Kongo, Mijanmar i Vijetnam. U Iranu je licencno proizveden Šahab-2 projektil kao kopija izvornog sjevernokorejskog projektila, uz pomoć Sjeverne Koreje. U Siriji je također licencno proizvedena kopija Hwasonga-6 uz kinesku pomoć.[2]
Također, postoji nepotvrđena pretpostavka da ovaj balistički projektil koriste Kuba i Sudan.
Korisnici[uredi]
Postojeći korisnici[uredi]
Sjeverna Koreja: primarni korisnik Hwasong-6 projektila. Koristi oko 600 projektila.
DR Kongo
Iran: proizvodnja licencne kopije Šahab-2.
Egipat: nepoznat broj projektila.
Mjanmar: 2009. je isporučeno projektila.
Sirija: koristi Hwasong-6 i iransku kopiju Šahab-2.
Vijetnam
Nepotvrđeni korisnici[uredi]
Kuba: nepotvrđen korisnik.
Sudan: zemlja je 2004. primila brodsku pošiljku Scud-C (Hwasong-6) i Scud-D projektila iz Sirije.
Vidjeti također[uredi]
Izvori[uredi]
- ↑ Hwasong-6
- ↑ 2,0 2,1 "A History of Ballistic Missile Development in the DPRK: Longer Range Designs, 1989-Present". Inačica izvorne stranice arhivirana 18. travnja 2013.. http://cns.miis.edu/opapers/op2/lrdes.htm Pristupljeno 14. veljača 2008.