Razlika između inačica stranice »Carl Sagan«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba))
m (bnz)
 
(Nisu prikazane 3 međuinačice istog suradnika)
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Carl Sagan'''-->{{znanstvenik
{{znanstvenik
| ime                    = Carl Sagan
| ime                    = Carl Sagan
| slika                  = Carl Sagan Planetary Society.JPG
| slika                  = Carl Sagan Planetary Society.JPG
Redak 35: Redak 35:
Saganovi doprinosi su bili ključni u otkriću visokih površinskih temperatura planete [[Venera|Venere]]. Ranih 1960-ih nitko nije znao zasigurno osnovne vremenske uvjete na površini tog planeta, stoga je Sagan napravio popis mogućih uvjeta u izvješću koje je kasnije objavljeno u [[Time-Life]]ovoj knjizi "Planeti". Njegovo vlastito mišljenje bilo je da je Venera suha i veoma vruća za razliku od mekog raja o kojem su drugi maštali. Istražio je emisije radio valova Venere i zaključio da površinska temperatura iznosi oko 500°C. Kao učestali znanstveni gost NASA-inom [[Laboratorij za mlazni pogon|Laboratoriju za mlazni pogon]], pridonio je prvim misijama [[Program Mariner|Programa Mariner]] vezanim uz Veneru, dizajnirajući i rukovodeći projekt. [[Mariner 2]] je 1962. potvrdio njegove zaključke o površinskim uvjetima Venere.
Saganovi doprinosi su bili ključni u otkriću visokih površinskih temperatura planete [[Venera|Venere]]. Ranih 1960-ih nitko nije znao zasigurno osnovne vremenske uvjete na površini tog planeta, stoga je Sagan napravio popis mogućih uvjeta u izvješću koje je kasnije objavljeno u [[Time-Life]]ovoj knjizi "Planeti". Njegovo vlastito mišljenje bilo je da je Venera suha i veoma vruća za razliku od mekog raja o kojem su drugi maštali. Istražio je emisije radio valova Venere i zaključio da površinska temperatura iznosi oko 500°C. Kao učestali znanstveni gost NASA-inom [[Laboratorij za mlazni pogon|Laboratoriju za mlazni pogon]], pridonio je prvim misijama [[Program Mariner|Programa Mariner]] vezanim uz Veneru, dizajnirajući i rukovodeći projekt. [[Mariner 2]] je 1962. potvrdio njegove zaključke o površinskim uvjetima Venere.


Sagan je bio među prvima koji su hipotezirali da bi [[Saturn]]ov mjesec [[Titan (mjesec)|Titan]] mogao imati ocean od tekućih spojeva na svojoj površini i da bi [[Jupiter]]ov mjesec [[Europa (mjesec)|Europa]] mogla imati ocean od vode ispod površine. To bi učinilo Europu potencijalno nastanjivom.<ref>Većinu Saganovog istraživanja u polju planetologije je naveo [[William Poundstone]]. Poundstoneova biografija o Saganu sadrži osmostrani popis Saganovih znanstvenih članaka objavljenih od 1957. do 1998. Detaljne informacije o Saganovom znanstvenom radu dolazi iz primarnih članaka. Primjer: {{cite journal |last1=Sagan |first1=C. |last2=Thompson |first2=W.R. |last3=Khare |first3=B.N. |year=1992 |title=Titan: laboratorij prabiološke organske kemije |journal=[[Accounts of Chemical Research]] |volume=25 |issue=7 |pages=286–292 |location=Washington, D.C. |publisher=[[Američko kemijsko društvo]] |doi=10.1021/ar00019a003}} Postoji i komentar na njegov članak o Titanu u [[David J. Darling|Davidovoj J. Darlingovoj]] [http://www.daviddarling.info/encyclopedia/T/Titanprebiotic.html ''Enciklopediji znanosti''].</ref> Kasnije je taj ispodpovršinski ocean potvrdila letjelica ''[[Galileo (svemirska letjelica)|Galileo]]''. Misterij Titanove crvenkaste izmaglice je također rješen uz Saganovu pomoć. Razlog crvenkaste izmaglice su složene [[Organski spoj|organske molekule]] koje konstantno kišom padaju na površinu Titana.<ref>{{cite book |last=Pafumi |first=G.R. |title=Je li je naše viđenje boga zastarjelo?: često ono u što vjerujemo nije ono što opažamo |url=http://books.google.com/books?id=ySNfuGKwfMcC&lpg=PP1&pg=PA338#v=onepage&q&f=false |accessdate=30. kolovoza 2013. |year=2010 |publisher=[[Xlibris]] |location=Bloomington, IN |isbn=978-1-4415-9041-1 |oclc=710798384 |page=338}}</ref>
Sagan je bio među prvima koji su hipotezirali da bi [[Saturn]]ov mjesec [[Titan (mjesec)|Titan]] mogao imati ocean od tekućih spojeva na svojoj površini i da bi [[Jupiter]]ov mjesec [[Europa (mjesec)|Europa]] mogla imati ocean od vode ispod površine. To bi učinilo Europu potencijalno nastanjivom.<ref>Većinu Saganovog istraživanja u polju planetologije je naveo [[William Poundstone]]. Poundstoneova biografija o Saganu sadrži osmostrani popis Saganovih znanstvenih članaka objavljenih od 1957. do 1998. Detaljne informacije o Saganovom znanstvenom radu dolazi iz primarnih članaka. Primjer: {{cite journal |last1=Sagan |first1=C. |last2=Thompson |first2=W.R. |last3=Khare |first3=B.N. |year=1992 |title=Titan: laboratorij prabiološke organske kemije |journal=[[Accounts of Chemical Research]] |volume=25 |issue=7 |pages=286–292 |location=Washington, D.C. |publisher=[[Američko kemijsko društvo]] |doi=10.1021/ar00019a003}} Postoji i komentar na njegov članak o Titanu u [[David J. Darling|Davidovoj J. Darlingovoj]] [http://www.daviddarling.info/encyclopedia/T/Titanprebiotic.html ''Enciklopediji znanosti''].</ref> Kasnije je taj ispodpovršinski ocean potvrdila letjelica ''[[Galileo (svemirska letjelica)|Galileo]]''. Misterij Titanove crvenkaste izmaglice je također rješen uz Saganovu pomoć. Razlog crvenkaste izmaglice su složene [[Organski spoj|organske molekule]] koje konstantno kišom padaju na površinu Titana.<ref>{{Citiranje knjige |last=Pafumi |first=G.R. |title=Je li je naše viđenje boga zastarjelo?: često ono u što vjerujemo nije ono što opažamo |url=http://books.google.com/books?id=ySNfuGKwfMcC&lpg=PP1&pg=PA338#v=onepage&q&f=false |accessdate=30. kolovoza 2013. |year=2010 |publisher=[[Xlibris]] |location=Bloomington, IN |isbn=978-1-4415-9041-1 |oclc=710798384 |page=338}}</ref>


Pridonio je uvide u atmosfere Venere i Jupitera, kao i izmjene godišnjih doba na [[Mars]]u. Također je spoznao [[globalno zatopljenje]] kao rastuću opasnost čiji uzrok je čovjek te ga je povezao s Venerom, vrućim i surovim planetom na kojem je ono izmaklo kontroli.<ref name="cosmos_book">{{cite book |last=Sagan |first=Carl |title=[[Kozmos (knjiga)|Kozmos]] |edition=1st Ballantine Books |origyear=Izvorno izdana 1980. |year=1985 |publisher=Ballantine Books |location=New York |isbn=0-345-33135-4 |oclc=12814276 |lccn=80005286 |ref=Sagan 1980. (1985. uređena)}}</ref> Sagan i njegov kolega s Cornella [[Edwin Ernest Salpeter]] su nagađali o mogućnostima života unutar Jupiterovih oblaka, pod uvjetom da je gusta atmosfera planete bogata organskim spojevima. Proučavao je promatrane razlike u boji površine Marsa i zaključio da nisu sezonske ili vegetacijske promjene o kojim se vjerovalo, nego smjene površinske prašine koje uzrokuju [[Pješčana oluja|pješčane oluje]].
Pridonio je uvide u atmosfere Venere i Jupitera, kao i izmjene godišnjih doba na [[Mars]]u. Također je spoznao [[globalno zatopljenje]] kao rastuću opasnost čiji uzrok je čovjek te ga je povezao s Venerom, vrućim i surovim planetom na kojem je ono izmaklo kontroli.<ref name="cosmos_book">{{Citiranje knjige |last=Sagan |first=Carl |title=[[Kozmos (knjiga)|Kozmos]] |edition=1st Ballantine Books |origyear=Izvorno izdana 1980. |year=1985 |publisher=Ballantine Books |location=New York |isbn=0-345-33135-4 |oclc=12814276 |lccn=80005286 |ref=Sagan 1980. (1985. uređena)}}</ref> Sagan i njegov kolega s Cornella [[Edwin Ernest Salpeter]] su nagađali o mogućnostima života unutar Jupiterovih oblaka, pod uvjetom da je gusta atmosfera planete bogata organskim spojevima. Proučavao je promatrane razlike u boji površine Marsa i zaključio da nisu sezonske ili vegetacijske promjene o kojim se vjerovalo, nego smjene površinske prašine koje uzrokuju [[Pješčana oluja|pješčane oluje]].


Sagan je, međutim, najbolje poznat po istraživanjima o mogućnosti [[Egzobiologija|izvanzemaljskog života]], uključujući pokus koji demonstrira proizvodnju [[aminokiselina]] od osnovnih kemijskih sastojaka uz pomoć [[Zračenje|zračenja]].<!-- Ne postoji predložak za enciklopedije <ref>{{cite encyclopedia |encyclopedia=[[Columbia Encyclopedia]] |title=Sagan, Carl Edward |url=http://www.bartelby.com/65/sa/Sagan-Ca.html |accessdate=30. kolovoza 2013. |edition=Sixth |date=Svibanj 2001. |publisher=[[Columbia University Press]] |location=New York |archiveurl=http://web.archive.org/web/20071011220013/http://bartelby.com/65/sa/Sagan-Ca.html |archivedate=11. listopad 2007.}}</ref><ref name="ATP Synthesized">{{cite news|last1=Nema pripisanog pisca|title=Sagan sintesizira ATP u laboratoriju|url=http://www.thecrimson.com/article/1963/8/21/sagan-synthesizes-atp-in-laboratory-plaboratory/|accessdate=12. rujna 2015.|work=The Harvard Crimson|date=21. kolovoz 1963.}}</ref>-->
Sagan je, međutim, najbolje poznat po istraživanjima o mogućnosti [[Egzobiologija|izvanzemaljskog života]], uključujući pokus koji demonstrira proizvodnju [[aminokiselina]] od osnovnih kemijskih sastojaka uz pomoć [[Zračenje|zračenja]].<!-- Ne postoji predložak za enciklopedije <ref>{{cite encyclopedia |encyclopedia=[[Columbia Encyclopedia]] |title=Sagan, Carl Edward |url=http://www.bartelby.com/65/sa/Sagan-Ca.html |accessdate=30. kolovoza 2013. |edition=Sixth |date=Svibanj 2001. |publisher=[[Columbia University Press]] |location=New York |archiveurl=http://web.archive.org/web/20071011220013/http://bartelby.com/65/sa/Sagan-Ca.html |archivedate=11. listopad 2007.}}</ref><ref name="ATP Synthesized">{{Citiranje novina|last1=Nema pripisanog pisca|title=Sagan sintesizira ATP u laboratoriju|url=http://www.thecrimson.com/article/1963/8/21/sagan-synthesizes-atp-in-laboratory-plaboratory/|accessdate=12. rujna 2015.|work=The Harvard Crimson|date=21. kolovoz 1963.}}</ref>-->


== Nagrade i priznanja ==
== Nagrade i priznanja ==
Redak 62: Redak 62:


{{commons|Carl Sagan}}
{{commons|Carl Sagan}}
{{wikicitat}}
{


{{Mrva-biog-znan}}
{{Mrva-biog-znan}}

Trenutačna izmjena od 11:13, 7. svibnja 2022.

  1. PREUSMJERI Predložak:Infookvir znanstvenik

Dr. Carl Edward Sagan (9. studenog 1934. – 20. prosinca 1996.) je bio američki astronom, astrobiolog i iznimno uspješan popularizator znanosti. Pionir je egzobiologije (znanosti o izvanzemaljskom životu) – mnogi najplodniji znanstvenici današnjice u tom području njegovi su bivši studenti i suradnici. Mnogo je doprinio popularizaciji projekta SETI. Svjetski je poznat po svojim popularno-znanstvenim knjigama i kao su-autor i nagrađivane televizijske serije Kozmos i istoimene popratne knjige. Također je napisao roman Kontakt, ekraniziran u istoimenom filmu iz 1997. godine s Jodie Foster. U svojim radovima često je zagovarao znanstvenu metodu proučavanja. Bio je predstojnik Katedre Davida Duncana za Astronomiju i svemirske znanosti te direktor Laboratorija za planetne studije na Sveučilištu Cornell. Od samih početaka američkog svemirskog programa dr. Sagan je u njemu imao vodeću ulogu. Još od 1950-ih bio je konzultant i savjetnik NASA-e, upućivao je astronaute letjelica Apollo prije njihovih letova na Mjesec, a vodio je i pokuse na planetnim i svemirskim sondama Mariner, Viking, Voyager i Galileo. Pomogao je u rješavanju tajne visoke površinske temperature na Veneri (odgovor: jaki staklenički učinak), sezonskih promjena na Marsu (odgovor: prašina raznošena vjetrom) i crvene magle na Titanu (odgovor: složene organske molekule).

Za svoju knjigu Zmajevi raja: razmišljanja o evoluciji ljudske inteligencije dr. Sagan je dobio Pulitzerovu nagradu, a autor je i mnogih drugih uspješnica, uključujući Kozmos, najbolje prodavanu popularnoznanstvenu knjigu na engleskom govornom području. Dokumentarni serijal Kozmos, prvi put emitiran 1980. godine, postigao je veliki uspjeh kod publike i stekao kultni status. Godine 2014. National Geographic Channel snima svojevrsni remake izvorne serije s Neil deGrasse Tysonom kao voditeljem.

Obitelj preminulog dr. Sagana čine njegova supruga i 20-godišnja suradnica Ann Druyan, djeca Dorion, Jeremy, Nicholas, Sasha i Sam te unuk Tonio.

Po njemu je nazvan asteroid 2709 Sagan.

Znanstvena postignuća

Saganovi doprinosi su bili ključni u otkriću visokih površinskih temperatura planete Venere. Ranih 1960-ih nitko nije znao zasigurno osnovne vremenske uvjete na površini tog planeta, stoga je Sagan napravio popis mogućih uvjeta u izvješću koje je kasnije objavljeno u Time-Lifeovoj knjizi "Planeti". Njegovo vlastito mišljenje bilo je da je Venera suha i veoma vruća za razliku od mekog raja o kojem su drugi maštali. Istražio je emisije radio valova Venere i zaključio da površinska temperatura iznosi oko 500°C. Kao učestali znanstveni gost NASA-inom Laboratoriju za mlazni pogon, pridonio je prvim misijama Programa Mariner vezanim uz Veneru, dizajnirajući i rukovodeći projekt. Mariner 2 je 1962. potvrdio njegove zaključke o površinskim uvjetima Venere.

Sagan je bio među prvima koji su hipotezirali da bi Saturnov mjesec Titan mogao imati ocean od tekućih spojeva na svojoj površini i da bi Jupiterov mjesec Europa mogla imati ocean od vode ispod površine. To bi učinilo Europu potencijalno nastanjivom.[1] Kasnije je taj ispodpovršinski ocean potvrdila letjelica Galileo. Misterij Titanove crvenkaste izmaglice je također rješen uz Saganovu pomoć. Razlog crvenkaste izmaglice su složene organske molekule koje konstantno kišom padaju na površinu Titana.[2]

Pridonio je uvide u atmosfere Venere i Jupitera, kao i izmjene godišnjih doba na Marsu. Također je spoznao globalno zatopljenje kao rastuću opasnost čiji uzrok je čovjek te ga je povezao s Venerom, vrućim i surovim planetom na kojem je ono izmaklo kontroli.[3] Sagan i njegov kolega s Cornella Edwin Ernest Salpeter su nagađali o mogućnostima života unutar Jupiterovih oblaka, pod uvjetom da je gusta atmosfera planete bogata organskim spojevima. Proučavao je promatrane razlike u boji površine Marsa i zaključio da nisu sezonske ili vegetacijske promjene o kojim se vjerovalo, nego smjene površinske prašine koje uzrokuju pješčane oluje.

Sagan je, međutim, najbolje poznat po istraživanjima o mogućnosti izvanzemaljskog života, uključujući pokus koji demonstrira proizvodnju aminokiselina od osnovnih kemijskih sastojaka uz pomoć zračenja.

Nagrade i priznanja

Izvori

  1. ↑ Većinu Saganovog istraživanja u polju planetologije je naveo William Poundstone. Poundstoneova biografija o Saganu sadrži osmostrani popis Saganovih znanstvenih članaka objavljenih od 1957. do 1998. Detaljne informacije o Saganovom znanstvenom radu dolazi iz primarnih članaka. Primjer: Sagan, C.; Thompson, W.R.; Khare, B.N. (1992). "Titan: laboratorij prabiološke organske kemije". Accounts of Chemical Research (Washington, D.C.: Američko kemijsko društvo) 25 (7): 286–292. doi:10.1021/ar00019a003  Postoji i komentar na njegov članak o Titanu u Davidovoj J. Darlingovoj Enciklopediji znanosti.
  2. ↑ Pafumi, G.R. (2010). Je li je naše viđenje boga zastarjelo?: često ono u što vjerujemo nije ono što opažamo. Bloomington, IN: Xlibris. str. 338. ISBN 978-1-4415-9041-1. OCLC 710798384. http://books.google.com/books?id=ySNfuGKwfMcC&lpg=PP1&pg=PA338#v=onepage&q&f=false Pristupljeno 30. kolovoza 2013. 
  3. ↑ Sagan, Carl (1985) [Izvorno izdana 1980.]. Kozmos (1st Ballantine Books ed.). New York: Ballantine Books. ISBN 0-345-33135-4. LCCN 80005286. OCLC 12814276 
  4. ↑ "Carl Sagan". Pasadena, CA: Planetarno društvo. http://www.planetary.org/about/our-founders/carl-sagan.html Pristupljeno 30. kolovoza 2013. 

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Carl Sagan.

{


Science-symbol-2.svgP vip.svg Nedovršeni članak Carl Sagan koji govori o znanstveniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Carl_Sagan&oldid=507233"