Branislav Dešković: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Branislav Dešković''' ([[Pučišća]], [[11. ožujka]] [[1883.]] – [[Zagreb]], [[20. kolovoza]] [[1939.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] akademski kipar. | |||
Školovao se u [[Venecija|Veneciji]], [[Beč]]u i [[Pariz]]u, gdje redovito izlaže na ''Salonu''. Kao dobrovoljac otišao je u rat u Crnu Goru 1914. godine, a poslije u Rim, Ženevu i Pariz. Od 1921. godine živio je u [[Split]]u. | Školovao se u [[Venecija|Veneciji]], [[Beč]]u i [[Pariz]]u, gdje redovito izlaže na ''Salonu''. Kao dobrovoljac otišao je u rat u Crnu Goru 1914. godine, a poslije u Rim, Ženevu i Pariz. Od 1921. godine živio je u [[Split]]u. | ||
Posljednja izmjena od 30. travanj 2022. u 12:33
Branislav Dešković (Pučišća, 11. ožujka 1883. – Zagreb, 20. kolovoza 1939.), hrvatski akademski kipar.
Školovao se u Veneciji, Beču i Parizu, gdje redovito izlaže na Salonu. Kao dobrovoljac otišao je u rat u Crnu Goru 1914. godine, a poslije u Rim, Ženevu i Pariz. Od 1921. godine živio je u Splitu.
Bio je poznat kao strastveni lovac, i to se odrazilo na njegov umjetnički rad. Najizrazitiji je animalist u hrvatskoj skulpturi. Izrađivao je ponajviše kipove lovačkih pasa (iskonski element njegove mladosti) u raznim položajima, ali također i drugih životinja.
Za boravka u Sarajevu 1910., dobio je nadahnuće u bosanskim likovima, koje je prikazao u nekoliko skulptura.
Od materijala, volio je koristiti kamen, glinu i broncu. Smatran je prvim impresionistom hrvatskog kiparstva. Uslijed neurednog i bohemskog života, psihički je obolio.
U Bolu na Braču postoji i Galerija umjetnina "Branislav Dešković" (gdje mu se nalazi dio njegovih djela), a na HRT-u je dobio i kratku TV-emisiju posvećenu njegovom kipu "Pas koji se češe".
Djela su mu nalaze izložena i u Splitu i Zagrebu.
Poznata djela:
- "Dva starca"
- "Tegleći konj"
- "Odmor"
- "Pas koji se češe"
- "Poprsje Turčina"
Zanimljivosti[uredi]
Američkom predsjedniku Wilsonu je darovao skicu za spomenik "Pobjeda slobode" (izrađenu u Parizu 1918.), kao znak zahvale za to što se zauzimao za male narode odnosno za ostvarenje njihove želje za slobodom.