More actions
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '{{slv oznaka}}' u '{{slo oznaka}}' |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica jednog suradnika) | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Ante Polić''' ([[Stari Grad]], Hvar, [[1838.]] – [[26. prosinca]] [[1905.]]), hrvatski poduzetnik, javni i [[kulturni djelatnik]], novinar<ref name="Urem, Zagorac">[https://books.google.hr/books?id=cJ3Zuvmf_wgC&pg=PA30&lpg=PA31&ots=ejGxpR2T9S&focus=viewport&dq=%22ro%C4%91en+na+Su%C5%A1aku%22&hl=hr Google Knjige] Mladen Urem, Milan Zagorac: ''Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije'', str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., {{ISBN|9536939649}} (pristupljeno 20. siječnja 2019.)</ref> | |||
== Životopis == | == Životopis == | ||
Rodio se u Starom Gradu na Hvaru. Oženio je Gemmu Gerbaz (''Grbac'', Rijeka, 1847. - 26. prosinca 1906.), rodom s Cresa, s kojom je dobio četranaestero djece. Poznatiji su postali [[Janko Polić Kamov|Janko]], [[Milutin Polić|Milutin]], [[Nikola Polić|Nikola]] koji su bili uspješni u umjetnosti, Vladimir je bio direktor [[Austro-hrvatsko parobrodarsko društvo|Austro-hrvatskoga parobrodarskog društva]], Dušan je bio direktor kina na Sušaku. Djeca su odrasla u bogatstvu, jer su bila u srodstvu s bogatim riječkim obiteljima Grbac i Skorup.<ref name="Urem, Zagorac"/> S [[Hvar]]a je Ante doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s [[Erazmo Barčić|Erazmom Barčićem]]<ref>Mladen Urem, [https://www.kamov.hr/radovi/suradnja-janka-polica-kamova-sa-supilovim-rijeckim-novim-listom ''Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom''], kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> [[Marijan Derenčin|Marijanom Derenčinom]], [[Ante Starčević|Antom Starčevićem]] i [[Frano Supilo|Franom Supilom]], dopisivao se s [[Josip Juraj Strossmayer|Josipom Jurjem Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević|Silvijem Strahimirom Kranjčevićem]]. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci ''[[Polich, Minach et Comp]]'' i glavni oslonac [[Stranka prava|Stranke prava]].<ref name="Milovan Buchberger">[[Milovan Buchberger]], [http://www.matica.hr/vijenac/581/kamov-otkriveno-jos-jedno-zrnce-iz-nepovrata-25733/ ''Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> | Rodio se u Starom Gradu na Hvaru. Oženio je Gemmu Gerbaz (''Grbac'', Rijeka, 1847. - 26. prosinca 1906.), rodom s Cresa, s kojom je dobio četranaestero djece. Poznatiji su postali [[Janko Polić Kamov|Janko]], [[Milutin Polić|Milutin]], [[Nikola Polić|Nikola]] koji su bili uspješni u umjetnosti, Vladimir je bio direktor [[Austro-hrvatsko parobrodarsko društvo|Austro-hrvatskoga parobrodarskog društva]], Dušan je bio direktor kina na Sušaku. Djeca su odrasla u bogatstvu, jer su bila u srodstvu s bogatim riječkim obiteljima Grbac i Skorup.<ref name="Urem, Zagorac"/> S [[Hvar]]a je Ante doselio u [[Senj]] gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u [[Rijeka|Rijeku]] te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s [[Erazmo Barčić|Erazmom Barčićem]]<ref>Mladen Urem, [https://www.kamov.hr/radovi/suradnja-janka-polica-kamova-sa-supilovim-rijeckim-novim-listom ''Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom''], kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> [[Marijan Derenčin|Marijanom Derenčinom]], [[Ante Starčević|Antom Starčevićem]] i [[Frano Supilo|Franom Supilom]], dopisivao se s [[Josip Juraj Strossmayer|Josipom Jurjem Strossmayerom]] i [[Silvije Strahimir Kranjčević|Silvijem Strahimirom Kranjčevićem]]. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci ''[[Polich, Minach et Comp]]'' i glavni oslonac [[Stranka prava|Stranke prava]].<ref name="Milovan Buchberger">[[Milovan Buchberger]], [http://www.matica.hr/vijenac/581/kamov-otkriveno-jos-jedno-zrnce-iz-nepovrata-25733/ ''Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.</ref> | ||
Bio je član [[Stranka prava|Stranke prava]] i veliki hrvatski domoljub. Kako je bio vrlo imućan, dao je podići vilu [[Vila Gemma u Rijeci|Gemma]] u elitnoj četvrti Pećinama na Sušaku, koja je podignuta 1878., a danas služi kao zgrada Srednje škole za primijenjenu umjetnost. Bio je vrlo pismen. Objavio je šest kulturno-političkih brošura: ''Ivan Antun Vranyczany-Dobrinović'' (1878.), ''[[Ante Bakarčić]]'' (1881.), ''Čega nam treba'' (1884.), ''[[Avelin Čepulić]]'' (1886.), političku studiju ''Rieka'' (1886.) i ''Un supplizio morale (Jedna moralna tortura)'' 1903. godine.<ref name="žic">Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 91., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref> | Bio je član [[Stranka prava|Stranke prava]] i veliki hrvatski domoljub. Kako je bio vrlo imućan, dao je podići vilu [[Vila Gemma u Rijeci|Gemma]] u elitnoj četvrti Pećinama na Sušaku, koja je podignuta 1878., a danas služi kao zgrada Srednje škole za primijenjenu umjetnost. Bio je vrlo pismen. Objavio je šest kulturno-političkih brošura: ''Ivan Antun Vranyczany-Dobrinović'' (1878.), ''[[Ante Bakarčić]]'' (1881.), ''Čega nam treba'' (1884.), ''[[Avelin Čepulić]]'' (1886.), političku studiju ''Rieka'' (1886.) i ''Un supplizio morale (Jedna moralna tortura)'' 1903. godine.<ref name="žic">Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 91., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref> | ||
U Zagrebu je [[1903.]] godine s [[Dinko Politeo|Dinkom Politeom]] izdavao glasilo [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] ''[[Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu]]''. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.<ref>{{ | U Zagrebu je [[1903.]] godine s [[Dinko Politeo|Dinkom Politeom]] izdavao glasilo [[Čista stranka prava|Čiste stranke prava]] ''[[Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu]]''. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.<ref>{{slo oznaka}} Rajko Perušek, [http://www.dlib.si/stream/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY/7dd6e0cd-e4e0-4bc2-9983-c1852d885c41/PDF ''Prava hrvatska misao; Smotra za politiku i knjigu. lzdavatelj i odgovorni urednik Dinko Politeo. Godina I. Broj 1. I. siečnja 1903. U Zagrebu. Tisak C. Albrechta (Jos. Witasek).''], ''Ljubljanski zvon'', [http://www.dlib.si/details/URN:NBN:SI:doc-R2JWKNWY sv. 23, br. 3], str. 188., dlib.si, pristupljeno 18. siječnja 2019.</ref> | ||
Obitelj je doživjela trgovački slom 1902. godine.<ref name="Urem, Zagorac"/> Propast nekad bogate obitelji utjecalo je na stvaranje dramskog djela njegova sina Janka ''[[Mamino srce]]'', čiji je 1. čin bio nadahnuće [[Miroslav Krleža|Krleži]] za [[Gospoda Glembajevi|Gospodu Glembajeve]].<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 94., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref> Ante se teško razbolio i umro 1905. od karcinoma usne koji je metastazirao na grlo, mozak i pluća. Supruga je umrla točno godinu poslije od srčanog udara. Djeca su ostvarila dobre poslovne karijere, ali mnoga su umrla od teških zdravstvenih stanja.<ref name="Urem, Zagorac"/> | Obitelj je doživjela trgovački slom 1902. godine.<ref name="Urem, Zagorac"/> Propast nekad bogate obitelji utjecalo je na stvaranje dramskog djela njegova sina Janka ''[[Mamino srce]]'', čiji je 1. čin bio nadahnuće [[Miroslav Krleža|Krleži]] za [[Gospoda Glembajevi|Gospodu Glembajeve]].<ref>Igor Žic, [https://issuu.com/vedranaspadonitefanic/docs/kr_1-2_2017. ''Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke''], ''Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina'', str. 94., ''Književna Rijeka'' 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.</ref> Ante se teško razbolio i umro 1905. od karcinoma usne koji je metastazirao na grlo, mozak i pluća. Supruga je umrla točno godinu poslije od srčanog udara. Djeca su ostvarila dobre poslovne karijere, ali mnoga su umrla od teških zdravstvenih stanja.<ref name="Urem, Zagorac"/> | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 23:45
Ante Polić (Stari Grad, Hvar, 1838. – 26. prosinca 1905.), hrvatski poduzetnik, javni i kulturni djelatnik, novinar[1]
Životopis
Rodio se u Starom Gradu na Hvaru. Oženio je Gemmu Gerbaz (Grbac, Rijeka, 1847. - 26. prosinca 1906.), rodom s Cresa, s kojom je dobio četranaestero djece. Poznatiji su postali Janko, Milutin, Nikola koji su bili uspješni u umjetnosti, Vladimir je bio direktor Austro-hrvatskoga parobrodarskog društva, Dušan je bio direktor kina na Sušaku. Djeca su odrasla u bogatstvu, jer su bila u srodstvu s bogatim riječkim obiteljima Grbac i Skorup.[1] S Hvara je Ante doselio u Senj gdje je stekao trgovačku naobrazbu, a zatim je preselio u Rijeku te baveći se trgovinom stekao znatan imutak i ugled. Osim toga bio je javni i kulturni djelatnik: imao je bogatu biblioteku, prijateljevao je s Erazmom Barčićem[2] Marijanom Derenčinom, Antom Starčevićem i Franom Supilom, dopisivao se s Josipom Jurjem Strossmayerom i Silvijem Strahimirom Kranjčevićem. Bio je suvlasnikom najveće trgovačke kuće u Rijeci Polich, Minach et Comp i glavni oslonac Stranke prava.[3] Bio je član Stranke prava i veliki hrvatski domoljub. Kako je bio vrlo imućan, dao je podići vilu Gemma u elitnoj četvrti Pećinama na Sušaku, koja je podignuta 1878., a danas služi kao zgrada Srednje škole za primijenjenu umjetnost. Bio je vrlo pismen. Objavio je šest kulturno-političkih brošura: Ivan Antun Vranyczany-Dobrinović (1878.), Ante Bakarčić (1881.), Čega nam treba (1884.), Avelin Čepulić (1886.), političku studiju Rieka (1886.) i Un supplizio morale (Jedna moralna tortura) 1903. godine.[4] U Zagrebu je 1903. godine s Dinkom Politeom izdavao glasilo Čiste stranke prava Prava hrvatska misao: smotra za politiku i knjigu. Ante Polić vodio je upravu lista a Dinko Politeo bio je glavnim urednikom.[5] Obitelj je doživjela trgovački slom 1902. godine.[1] Propast nekad bogate obitelji utjecalo je na stvaranje dramskog djela njegova sina Janka Mamino srce, čiji je 1. čin bio nadahnuće Krleži za Gospodu Glembajeve.[6] Ante se teško razbolio i umro 1905. od karcinoma usne koji je metastazirao na grlo, mozak i pluća. Supruga je umrla točno godinu poslije od srčanog udara. Djeca su ostvarila dobre poslovne karijere, ali mnoga su umrla od teških zdravstvenih stanja.[1]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Google Knjige Mladen Urem, Milan Zagorac: Janko Polić Kamov & njegovo i naše doba: priručnik za čitanje Kamova 100 godina poslije, str. 30. - 31., Izdavački centar Rijeka, 2010., ISBN 9536939649 (pristupljeno 20. siječnja 2019.)
- ↑ Mladen Urem, Suradnja Janka Polića Kamova sa Supilovim riječkim Novim listom, kamov.hr, pristupljeno 18. siječnja 2019.
- ↑ Milovan Buchberger, Ususret 130. godišnjici rođenja Janka Polića Kamova (1886–1910). Kamov – otkriveno još jedno zrnce iz nepovrata, Vijenac, br. 581, 9. lipnja 2016., pristupljeno 18. studenoga 2017.
- ↑ Igor Žic, Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke, Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina, str. 91., Književna Rijeka 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.
- ↑ (slo.) Rajko Perušek, Prava hrvatska misao; Smotra za politiku i knjigu. lzdavatelj i odgovorni urednik Dinko Politeo. Godina I. Broj 1. I. siečnja 1903. U Zagrebu. Tisak C. Albrechta (Jos. Witasek)., Ljubljanski zvon, sv. 23, br. 3, str. 188., dlib.si, pristupljeno 18. siječnja 2019.
- ↑ Igor Žic, Deset biografskih sličica iz povijesti Rijeke, Janko Polić Kamov, prokletnik s Pećina, str. 94., Književna Rijeka 1-2, 2017., pristupljeno 14. siječnja 2019.
Vanjske poveznice
- Ervin Dubrović, Moralizator Polić i anarhist Kamov, Sušačka revija, br. 60, 2007., klub-susacana.hr