Jérôme Bonaparte

Jérôme Bonaparte
Jérôme Bonaparte, kralj Vestfalije
vestfalski kralj
Vladavina	8. srpnja 1807. - 26. listopada 1813.
Supruge	Elizabeth Patterson Catharina od Württemberga Giustina Pecori-Suárez
Djeca
Jérôme-Napoléon Jérôme Napoléon Charles Mathilde Napoléon-Jérôme Karl Philipp Heinrich Bach (nezakonit)
Puno ime
Jérôme Napoléon Bonaparte
Dinastija	Bonaparte
Otac	Carlo Maria Bonaparte
Majka	Letizia Ramolino
Rođenje	15. veljače 1784.
Smrt	24. lipnja 1860.
Vjera	rimokatoličanstvo

Jérôme Bonaparte (tal. Roland Buonaparte), (Ajaccio, Korzika, 15. veljače 1784. – Villegenis, Francuska, 24. lipnja 1860.), najmlađi brata Napoleona I.; vestfalski kralj od 1807. do 1813. godine kao Jerome I. i francuski maršal. Za vladavine njegova nećaka, cara Napoleona III., obnašao je dužnost predsjednika državnog vijeća. Njegov najstariji sin Jérôme Napoléon utemeljitelj je američke grane obitelji Bonaparte, čiji potomci i danas žive.

Životopis

Rodio se 1784. godine u korzikanskoj plemićkoj obitelji talijanskog podrijetla, od oca Carla i majke Letizije. Školovao se u Parizu, a od 1800. godine bio je član konzulske garde. Nakon ranjvanja u dvoboju, premješten je u mornaricu te je 1801. godine poslan na Haiti da uguši pobunu robova.

Na povratku u Francusku, 1803. godine, doputovao je u SAD gdje je upoznao i oženio Elizabeth Patterson, kćerku bogatog trgovca iz Baltimorea. Po dolasku u Francusku 1805. godine, Jérômeov brat Napoleon isključio je njegovu ženu i sina iz participiranja u nasljedstvu i stjecanju privilegija obitelji Bonaparte, na što je Jérôme pristao i odrekao ih se. Poslije poništenja braka 1807. godine, brat Napoleon oženio ga je Catharinom od Württemberga i postavio ga za kralja Vestfalije. Kao kralj, potrošio je državni budžet na uređenje ulica, parkova, a osobito svoje palače.

Godine 1812. podbacio je u vojnoj kampanji na Rusiju, zbog čega je vraćen u Kassel, glavni grad svoje države. Poslije pada Napoleonovog režima u Njemačkoj, Jérôme se vratio u Francusku. Zapovjedao je lijevim krilom Napoleonove vojske u bici kod Waterlooa 1814. godine. Nakon Napoleonova drugog pada 1815. godine, napustio je Francusku i proveo većinu izbjegličkih dana u Italiji. Godine 1847. vratio se u Francusku i zahvaljujući političkom usponu usponu svog nećaka i novog cara Napoleona III., zadobio je dužnost maršala i predsjednika senata.

Obitelj

Dana 24. prosinca 1803. godine oženio je Elizabeth Patterson, kćerku bogatog američkog trgovca iz Baltimorea, s kojom je imao sina Jérôme Napoléon (1805.-1870.). Budući da je Jérômeov brat Napoleon I. poništio dekretom taj brak, Jérôme Napoléon i njegovi potomci izuzeti su iz baštinskih prava obitelji Bonaparte.

Na nagovor Napoleona I., koji je želio braćnim vezama svoje braće i sestara proširiti utjecaj na vladarske dinastije i njihove države u Europi, Jérôme se 1807. godine oženio Catharinom od Württemberga († 1835.), kćerkom württemberškog kralja Fridrika I. te je preko tog braka zadobio vestfalsku krunu. S njom je imao troje djece:

• Jérôme Napoléon Charles Bonaparte (1814.-1847.), princ Montforta
• Mathilde Bonaparte (1820.-1904.)
• Napoléon Joseph Charles Paul Bonaparte (1822.-1891.)

Godine 1840. oženio se talijanskom plemkinjom Giustinom Pecori-Suárez († 1903.) s kojom nije imao djece.

Vanjske poveznice

• Bonaparte - Hrvatska enciklopedija
• Jérôme Bonaparte - Britannica Online (engl.)
• Jerome Bonaparte - napoleon.org (engl.)