More actions
m no summary specified |
m Zamjena teksta - '{{es}}' u '{{špa oznaka}}' |
||
| Nije prikazana jedna međuinačica | |||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Joya de Cerén'''-->{{UNESCO | <!--'''Joya de Cerén'''-->{{UNESCO – svjetska baština | ||
|ime mjesta = Arheološki lokalitet Joya de Cerén | |ime mjesta = Arheološki lokalitet Joya de Cerén | ||
|slika = ES JoyadeCeren 06 2011 Estructura 9 Area 2 Tamazcal 2106 zoom out.jpg | |slika = ES JoyadeCeren 06 2011 Estructura 9 Area 2 Tamazcal 2106 zoom out.jpg | ||
| Redak 16: | Redak 16: | ||
}}<small>Lokacija Joya de Ceréna u Salvadoru</small> | }}<small>Lokacija Joya de Ceréna u Salvadoru</small> | ||
}} | }} | ||
'''Joya de Cerén''' ([[španjolski|šp.]] za "Dragulj Ceréna") je [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[arheologija|arheološki]] lokalitet u [[Salvador]]u, departman [[La Libertad]]. On predstavlja selo [[Maya]] koje je izvanredno sačuvano zatrpano pepelom, vjerojatno erupcijom obližnjeg [[vulkan]]a [[Loma Caldera]] oko 590. godine<ref>Lawrence B. Conyers, ''Archaeological evidence for dating the Loma Caldera eruption, Ceren, El Salvador'', Geoarchaeology Vol. 11, Iss. 5., 1996., str. 377.–391.</ref>. Zbog toga je dobilo nadimak "Američki [[Pompeji]]", po slavnim [[Stari Rim|starorimskim]] ruševinama, i upisano je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Amerikama]] 1993. godine<ref>[http://patrimoniomundialguatemala.org/quirigua.html Službena stranica AP Quiriguá] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100519090939/http://patrimoniomundialguatemala.org/quirigua.html |date=19. svibnja 2010. }} {{ | '''Joya de Cerén''' ([[španjolski|šp.]] za "Dragulj Ceréna") je [[Pretkolumbovska Amerika|pretkolumbovski]] [[arheologija|arheološki]] lokalitet u [[Salvador]]u, departman [[La Libertad]]. On predstavlja selo [[Maya]] koje je izvanredno sačuvano zatrpano pepelom, vjerojatno erupcijom obližnjeg [[vulkan]]a [[Loma Caldera]] oko 590. godine<ref>Lawrence B. Conyers, ''Archaeological evidence for dating the Loma Caldera eruption, Ceren, El Salvador'', Geoarchaeology Vol. 11, Iss. 5., 1996., str. 377.–391.</ref>. Zbog toga je dobilo nadimak "Američki [[Pompeji]]", po slavnim [[Stari Rim|starorimskim]] ruševinama, i upisano je na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Amerikama]] 1993. godine<ref>[http://patrimoniomundialguatemala.org/quirigua.html Službena stranica AP Quiriguá] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100519090939/http://patrimoniomundialguatemala.org/quirigua.html |date=19. svibnja 2010. }} {{špa oznaka}} Preuzeto 27. prosinca 2011.</ref> jer su " | ||
Naselje je nastanjeno oko 900. pr. Kr. i napušteno oko 250. god. zbog erupcije vulkana [[Ilopango]]. Naselje je ponovno naseljeno poslije 400. godine, i koncem 6. stoljeća se spominje kao jedan od vazala obližnjeg mayanskog grada [[San Andrés]]. Oko 590. godine vulkan Loma Caldera je zatrpao selo Joya de Cerén pod 14 slojeva pepela debelih 5-7 m. Pretpostavlja se da su domaćini (njih oko 200) uspjeli napustiti selo na vrijeme jer nisu pronađena nikakva tijela<ref>David L. Lentz, Marilyn Beaudry-Corbett, Maria Luisa Reyna de Aguilar i Lawrence Kaplan, ''Foodstuffs, Forests, Fields, and Shelter: A Paleoethnobotanical Analysis of Vessel Contents from the Ceren Site, El Salvador'', Latin American Antiquity Vol. 7., No. 3. (listopad 1996.), str. 247.–262.</ref> | Naselje je nastanjeno oko 900. pr. Kr. i napušteno oko 250. god. zbog erupcije vulkana [[Ilopango]]. Naselje je ponovno naseljeno poslije 400. godine, i koncem 6. stoljeća se spominje kao jedan od vazala obližnjeg mayanskog grada [[San Andrés]]. Oko 590. godine vulkan Loma Caldera je zatrpao selo Joya de Cerén pod 14 slojeva pepela debelih 5-7 m. Pretpostavlja se da su domaćini (njih oko 200) uspjeli napustiti selo na vrijeme jer nisu pronađena nikakva tijela<ref>David L. Lentz, Marilyn Beaudry-Corbett, Maria Luisa Reyna de Aguilar i Lawrence Kaplan, ''Foodstuffs, Forests, Fields, and Shelter: A Paleoethnobotanical Analysis of Vessel Contents from the Ceren Site, El Salvador'', Latin American Antiquity Vol. 7., No. 3. (listopad 1996.), str. 247.–262.</ref> | ||
Posljednja izmjena od 27. svibanj 2025. u 23:24
| Arheološki lokalitet Joya de Cerén | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO
| |
| |
 Salvador
  Joya de Cerén | |
| Godina uvrštenja: | 1993. (17. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | iii, iv |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | http://whc.unesco.org/en/list/675 UNESCO |
Joya de Cerén (šp. za "Dragulj Ceréna") je pretkolumbovski arheološki lokalitet u Salvadoru, departman La Libertad. On predstavlja selo Maya koje je izvanredno sačuvano zatrpano pepelom, vjerojatno erupcijom obližnjeg vulkana Loma Caldera oko 590. godine[1]. Zbog toga je dobilo nadimak "Američki Pompeji", po slavnim starorimskim ruševinama, i upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 1993. godine[2] jer su "
Naselje je nastanjeno oko 900. pr. Kr. i napušteno oko 250. god. zbog erupcije vulkana Ilopango. Naselje je ponovno naseljeno poslije 400. godine, i koncem 6. stoljeća se spominje kao jedan od vazala obližnjeg mayanskog grada San Andrés. Oko 590. godine vulkan Loma Caldera je zatrpao selo Joya de Cerén pod 14 slojeva pepela debelih 5-7 m. Pretpostavlja se da su domaćini (njih oko 200) uspjeli napustiti selo na vrijeme jer nisu pronađena nikakva tijela[3]
Od 1976. godine, kada ga je otkrio Payson Sheets, profesor antropologije na Sveučilištu Colorado-Boulder, iz nekoliko metara debelog sloja pepela iskopan je velik dio sela. Od 70 građevina koje su do sada iskopane, utvrđeno je kako su većinom stambene kuće poljoprivrednika, te skladišta, radionice, kuhinje, a specijalizirane javne zgrade su bile: parna kupelj, velika društvena zgrada, te dvije koji bi mogle biti kuće šamana ili iscjelitelja. Temelji kuća bili su napravljeni od zemlje i ilovače, dok dobro sačuvan alat i predmeti korišteni u domaćinstvima pružaju rijetku mogućnost pogleda u svakodnevni život domaćeg stanovništva Srednje Amerike u doba Maya.
Možda su još važniji arheobotanički nalazi najstarijih nasada manioke na svijetu. Naime, iako su se listovi manioke odavno raspali u otvrdnutom pepelu, arheolozi su uspjeli ispuniti gipsom mjesta koja su nekad zauzimali. Prema tim odljevima došlo se do zaključka kako su seljani posadili manioku tek nekoliko sati prije erupcije vulkana i evakuacije sela[4].
-
Građevine 11., 6. i 1. u području 1. -
Građevina 1. u području 1., rekonstrukcija i današnje stanje -
Građevina 12. u području 1., rekonstrukcija i današnje stanje -
Građevina 3. u području 3., rekonstrukcija i današnje stanje -
Građevina 9. (oltar) u području 2., rekonstrukcija i današnje stanje
Izvori
- ↑ Lawrence B. Conyers, Archaeological evidence for dating the Loma Caldera eruption, Ceren, El Salvador, Geoarchaeology Vol. 11, Iss. 5., 1996., str. 377.–391.
- ↑ Službena stranica AP Quiriguá (Arhivirano 19. svibnja 2010.) (špa.) Preuzeto 27. prosinca 2011.
- ↑ David L. Lentz, Marilyn Beaudry-Corbett, Maria Luisa Reyna de Aguilar i Lawrence Kaplan, Foodstuffs, Forests, Fields, and Shelter: A Paleoethnobotanical Analysis of Vessel Contents from the Ceren Site, El Salvador, Latin American Antiquity Vol. 7., No. 3. (listopad 1996.), str. 247.–262.
- ↑ Izviješće za medije arheološkog tima Sveučilišta CU-Boulder (Arhivirano 2. lipnja 2008.) 20. kolovoza 2007. (eng.) Preuzeto 28. prosinca 2011.