Insei: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m brisanje nepotrebnog teksta |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Insei''' (jap. kanji 院政 hiragana いんせい ), sustav [[klaustar|klaustrirane]] vladavine, u doslovnom prijevodu s japanskog "samostanska uprava", osobit oblik vlade u [[Japan]]u tijekom razdoblja [[Heian (razdoblje)|Heiana]]. Ovo je bio dvokraki sustav, u kojem je [[japanski car|car]] abdicirao, ali i dalje zadržao moć i utjecaj. Umirovljeni carevi koji su se povukli živjeti u samostanima (''in'') nastavili su djelovati tako da bi činili protutežu utjecaju [[sekkan]]a (regenata) iz [[seishi]]ja (klana) [[Fujiwara (klan)|Fujiware]] i ratničke klase.<ref name="nussbaum391">Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "''Insei''" in {{Google books|p2QnPijAEmEC|''Japan Encyclopedia'', str. 391.|page=391}} (eng.)</ref> Istovremeno je naslovni car, izabrani nasljednik bivšeg cara, ispunjavao sve ceremonijalne uloge i formalne dužnosti u monarhiji. | |||
Umirovljene careve nazivali su ''[[daijō tennō]]'' ili ''dajō tennō'' (太上天皇) ili skraćeno ''jōkō'' (上皇). Umirovljeni car koji je ušao u budističku redovničku zajednicu postao je [[klaustrirani car]] (japanski daijō hōō, daijō hō , kanji 太上法皇, hiragana だいじょうほうおう , だじょうほうおう). | Umirovljene careve nazivali su ''[[daijō tennō]]'' ili ''dajō tennō'' (太上天皇) ili skraćeno ''jōkō'' (上皇). Umirovljeni car koji je ušao u budističku redovničku zajednicu postao je [[klaustrirani car]] (japanski daijō hōō, daijō hō , kanji 太上法皇, hiragana だいじょうほうおう , だじょうほうおう). | ||
Posljednja izmjena od 8. ožujak 2022. u 12:05
Insei (jap. kanji 院政 hiragana いんせい ), sustav klaustrirane vladavine, u doslovnom prijevodu s japanskog "samostanska uprava", osobit oblik vlade u Japanu tijekom razdoblja Heiana. Ovo je bio dvokraki sustav, u kojem je car abdicirao, ali i dalje zadržao moć i utjecaj. Umirovljeni carevi koji su se povukli živjeti u samostanima (in) nastavili su djelovati tako da bi činili protutežu utjecaju sekkana (regenata) iz seishija (klana) Fujiware i ratničke klase.[1] Istovremeno je naslovni car, izabrani nasljednik bivšeg cara, ispunjavao sve ceremonijalne uloge i formalne dužnosti u monarhiji.
Umirovljene careve nazivali su daijō tennō ili dajō tennō (太上天皇) ili skraćeno jōkō (上皇). Umirovljeni car koji je ušao u budističku redovničku zajednicu postao je klaustrirani car (japanski daijō hōō, daijō hō , kanji 太上法皇, hiragana だいじょうほうおう , だじょうほうおう).
Bilo je umirovljenih careva, uključujući i klaustriranih prije i poslije razdoblja Heiana, ali načelo klaustrirane vladavine kao sustava obično se odnosi na praksu koju je uveo car Shirakawa 1086. godine[2] koji su nastavili njegovi nasljednici sve do uspona šogunata Kamakure 1192. godine.[1] Carski pokušaj izmicanja od vlastodrštva seishija Fujiware i ratničke klase odolijevao je do nakon Genpejskog rata. Tad je načet carski dvor u Kyotu i insei kao sustav vladavine. Od 1185. šogunatski sustav nagrizao je prethodne sustave vladavine, kad je Minamoto no Yoritomo uspostavio bakufu i moć u rukama šoguna kao nasljednu.
Zakonik ritsuryōa dopuštao je umirovljenim carevima vršiti nekakvu ograničenu vlast. Postoje primjeri takvih kao što su carica Jitō, car Shōmu i car Uda u 7., 8. i 9. stoljeću respektivno.
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 Nussbaum, Louis-Frédéric. (2005). "Insei" in Japan Encyclopedia, str. 391. na Google knjigama (eng.)
- ↑ Ponsonby-Fane, Richard. (1959). The Imperial House of Japan, str. 257-258.(eng.)