Arheološki muzej: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m no summary specified
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Arheološki muzej'''-->[[Datoteka:Archeological_museum_Athens.jpg|mini|<center>[[Nacionalni arheološki muzej u Ateni]]]]
[[Datoteka:Archeological_museum_Athens.jpg|mini|<center>[[Nacionalni arheološki muzej u Ateni]]]]
'''Arheološki muzej''' je specijalizirani [[muzej]] koji se bavi  [[arheologija|arheološkim pronalascima]], njihovom izlaganju i proučavanju. Njihovi zaposlenici provode arheološka iskopavanja i provode istraživanje. Često mogu biti i [[muzej na otvorenom]], kao što su npr. [[Atenska Akropola]], [[Teotihuacan]] ili [[Pompeji]].
'''Arheološki muzej''' je specijalizirani [[muzej]] koji se bavi  [[arheologija|arheološkim pronalascima]], njihovom izlaganju i proučavanju. Njihovi zaposlenici provode arheološka iskopavanja i provode istraživanje. Često mogu biti i [[muzej na otvorenom]], kao što su npr. [[Atenska Akropola]], [[Teotihuacan]] ili [[Pompeji]].



Posljednja izmjena od 7. svibanj 2022. u 09:49

Nacionalni arheološki muzej u Ateni

Arheološki muzej je specijalizirani muzej koji se bavi arheološkim pronalascima, njihovom izlaganju i proučavanju. Njihovi zaposlenici provode arheološka iskopavanja i provode istraživanje. Često mogu biti i muzej na otvorenom, kao što su npr. Atenska Akropola, Teotihuacan ili Pompeji.

Korijeni arheoloških muzeja se mogu naći u privatnim zbirkama bogatih plemića i bogatih trgovaca u Europi između petnaestog i sedamnaestog stoljeća, koji su voljeli predstavljati zanimljive i rijetke umjetničke predmeta i antikvitete svojim važnim gostima. Tek od 17. stoljeća u Europi javljaju se zakoni koji pokušavaju očuvati pojedine povijesne spomenike i nalažu stroge kontrole za očuvanje i trgovinu antikviteta i umjetnina. Johann Joachim Winckelmann je svojim djelovanjem od kraja 18. stoljeća stvorio svijest o vrijednosti i periodizaciji izložaka antičkih artefakta. Tako je 7. travnja 1820. godine papa Pio VII. donio tzv. „edikt kardinala Pacca” koji je općenito priznat kao prva sveobuhvatna zakonodavna mjera zaštite umjetničke i povijesne baštine, a koja je inspirirala slične mjere u kraljevstvu Napulja, u Toskani, Lombardiji i Venetu[1].

Poveznice[uredi]

Izvori[uredi]