Zašto je Bog postao čovjekom: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''Z(.*)'''-->' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
[[Datoteka:Ms 224 anselm.jpg|mini|desno|250px|Početak predgovora ''Cur Deus homo''. Manuskript se čuva u knjižnici palače Lambeth u Londonu.]] | |||
'''Zašto je Bog postao čovjekom''' (izvornik na latinskom ''Cur Deus homo''), kapitalno djelo [[Anzelmo Canterburyjski|sv. Anzelma Canterburyjskog]]. Prvi hrvatski prijevod objavljen je 2014. godine, prevoditelja [[Stjepan Kušar|Stjepana Kušara]], a u izdanju [[Kršćanska sadašnjost|Kršćanske sadašnjosti]]. Djelo je jedno je od najznačajnijih [[teologija|teološko]]-[[filozofija|filozofskih]] spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao. Kršćanski klasik, potreban teolozima i filozofima i svima koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o djelu koje je daleko nadišlo svoje vrijeme i postalo stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada. Sve kruži oko pitanja: ''Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha?'' Anzelmov je odgovor jasan: ''Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka.'' Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem "predmetu", on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerova i u Koga vjeruje.<ref>[http://verbum.hr/knjige/zasto-je-bog-postao-covjekom-cur-deus-homo-5800/ Verbum] ''Zašto je Bog postao čovjekom'' (pristupljeno 5. svibnja 2018.)</ref><ref>[http://verbum.hr/knjige/autor-canterburyjski-anzelmo/ Verbum] ''Anzelmo Canterburyjski'' (pristupljeno 5. svibnja 2018.)</ref> | '''Zašto je Bog postao čovjekom''' (izvornik na latinskom ''Cur Deus homo''), kapitalno djelo [[Anzelmo Canterburyjski|sv. Anzelma Canterburyjskog]]. Prvi hrvatski prijevod objavljen je 2014. godine, prevoditelja [[Stjepan Kušar|Stjepana Kušara]], a u izdanju [[Kršćanska sadašnjost|Kršćanske sadašnjosti]]. Djelo je jedno je od najznačajnijih [[teologija|teološko]]-[[filozofija|filozofskih]] spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao. Kršćanski klasik, potreban teolozima i filozofima i svima koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o djelu koje je daleko nadišlo svoje vrijeme i postalo stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada. Sve kruži oko pitanja: ''Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha?'' Anzelmov je odgovor jasan: ''Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka.'' Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem "predmetu", on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerova i u Koga vjeruje.<ref>[http://verbum.hr/knjige/zasto-je-bog-postao-covjekom-cur-deus-homo-5800/ Verbum] ''Zašto je Bog postao čovjekom'' (pristupljeno 5. svibnja 2018.)</ref><ref>[http://verbum.hr/knjige/autor-canterburyjski-anzelmo/ Verbum] ''Anzelmo Canterburyjski'' (pristupljeno 5. svibnja 2018.)</ref> | ||
Posljednja izmjena od 12. lipanj 2025. u 20:04
Zašto je Bog postao čovjekom (izvornik na latinskom Cur Deus homo), kapitalno djelo sv. Anzelma Canterburyjskog. Prvi hrvatski prijevod objavljen je 2014. godine, prevoditelja Stjepana Kušara, a u izdanju Kršćanske sadašnjosti. Djelo je jedno je od najznačajnijih teološko-filozofskih spisa srednjega vijeka koje je obilježilo čitavu zapadnu misao. Kršćanski klasik, potreban teolozima i filozofima i svima koje zanima razvoj kršćanske misli, posebice stoga što je riječ o djelu koje je daleko nadišlo svoje vrijeme i postalo stožernom u povijesnome razvoju teološko-filozofske misli Zapada. Sve kruži oko pitanja: Po kakvoj je nužnosti i zbog čega Bog, koji je svemoguć, uzeo poniznu i nesavršenu ljudsku narav te postao konkretnim čovjekom da bi nositelje te iste ljudske naravi mogao spasiti, otkupiti od grijeha? Anzelmov je odgovor jasan: Bog spašava čovjeka iz ljubavi, ali on ga ne spašava bez čovjeka. Odgovor pokazuje neophodnost oštroumlja povezanog s ljubavlju prema svojem "predmetu", on nosi biljeg svojega vremena, ali još više odiše on dahom radosnog uvjerenja pisca koji zna Komu je povjerova i u Koga vjeruje.[1][2]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.
Script error: The function "main" does not exist.