Razlika između inačica stranice »Svetište Gospe u Bori«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
Svetište Gospe u Bori''' je otočno [[Dodatak:Popis marijanskih svetišta u Hrvatskoj|marijansko svetište]] Velike Gospe – Kraljice na nebo uznesene u [[Gornje Selo (Šolta)|Gornjem Selu]], na području brda Vela Straža. | |||
Povijest svetišta vezana je uz crkvu Gospe u Bori koja je izgrađena na području nekadašnje [[benediktinci|benediktinske]] [[opat]]ije sv. Marije. Opatija je djelovala pod jurisdikcijom splitskog [[benediktinski samostan sv. Stjepana pod borima|samostana sv. Stjepana pod borima]] (St. Stephenus de Pinis) u razdoblju od 13. do polovine 15. stoljeća. Benediktinski samostan ''sct. Mariae de Insula Šolta'' je nakon smrti posljednjeg opata, zamolbom splitskog arhiđakona Marina Bilišića, [[bula|bulom]] pape [[Nikola V.|Nikole V.]] od [[30. kolovoza]] [[1452.]] pridodan povlasticama splitske metropolitske crkve. Od tada na području samostana Stomorije (kroatizirani naziv St. Marie) žive pustinjaci ([[eremit]]i, romiti) čiji se trag bilježi do [[kršćanstvo u 1811.|1811.]] godine. Crkva je prema povijesnim podatcima postojala već u [[arhitektura u 13. stoljeću|13. stoljeću]], a današnji vanjski izgled sačuvan je od [[arhitektura u 1776.|1776.]] godine. Tada su bratimi, članovi Bratovštine, dozvolom arhiđakona Dudana uz apsidu dogradili crkvu i trag svog djelovanja ovjekovječili pisanim natpisom na pročelju. [[Hodočašće|Hodočašćenje]] Gospi u Borima je tradicionalno i duhovno vezano uz sliku Gospe s djetetom. Čudotvorna [[ikona]] Majke s djetetom, obložena srebrom i zlatom te ukrašena kamenjem, proslavila se brojnim čudesima i milostima. Bilježi se njena milost u sušnima razdobljima, kada je kao odgovor na upućene [[molitva|molitve]] u [[procesija]]ma donosila blagodat kiše na čitav otok. Brojni [[zavjet]]ni darovi i darovi zahvale izloženi u crkvi potvrda su Njena uslišanja. [[Svetište]]m ga je proglasio splitski nadbiskup [[kršćanstvo u 1995.|1995.]] msgr. [[Ante Jurić]]. Inicijativu proglašenja uputili su ugledni svećenici, rodom Šoltani, don [[Srećko Bezić]] i don [[Živan Bezić]]. Glavno hodočasničko slavlje u Svetištu Velike Gospe – Kraljice na nebo uznesene je na blagdan [[Velika Gospa|Velike Gospe]], s bdijenjem (14. i 15. kolovoza).<ref>[http://verbum.hr/knjige/krizni-put-5273/ Verbum] Marija Brunsko: ''Križni put'' (pristupljeno 20. travnja 2018.)</ref> | Povijest svetišta vezana je uz crkvu Gospe u Bori koja je izgrađena na području nekadašnje [[benediktinci|benediktinske]] [[opat]]ije sv. Marije. Opatija je djelovala pod jurisdikcijom splitskog [[benediktinski samostan sv. Stjepana pod borima|samostana sv. Stjepana pod borima]] (St. Stephenus de Pinis) u razdoblju od 13. do polovine 15. stoljeća. Benediktinski samostan ''sct. Mariae de Insula Šolta'' je nakon smrti posljednjeg opata, zamolbom splitskog arhiđakona Marina Bilišića, [[bula|bulom]] pape [[Nikola V.|Nikole V.]] od [[30. kolovoza]] [[1452.]] pridodan povlasticama splitske metropolitske crkve. Od tada na području samostana Stomorije (kroatizirani naziv St. Marie) žive pustinjaci ([[eremit]]i, romiti) čiji se trag bilježi do [[kršćanstvo u 1811.|1811.]] godine. Crkva je prema povijesnim podatcima postojala već u [[arhitektura u 13. stoljeću|13. stoljeću]], a današnji vanjski izgled sačuvan je od [[arhitektura u 1776.|1776.]] godine. Tada su bratimi, članovi Bratovštine, dozvolom arhiđakona Dudana uz apsidu dogradili crkvu i trag svog djelovanja ovjekovječili pisanim natpisom na pročelju. [[Hodočašće|Hodočašćenje]] Gospi u Borima je tradicionalno i duhovno vezano uz sliku Gospe s djetetom. Čudotvorna [[ikona]] Majke s djetetom, obložena srebrom i zlatom te ukrašena kamenjem, proslavila se brojnim čudesima i milostima. Bilježi se njena milost u sušnima razdobljima, kada je kao odgovor na upućene [[molitva|molitve]] u [[procesija]]ma donosila blagodat kiše na čitav otok. Brojni [[zavjet]]ni darovi i darovi zahvale izloženi u crkvi potvrda su Njena uslišanja. [[Svetište]]m ga je proglasio splitski nadbiskup [[kršćanstvo u 1995.|1995.]] msgr. [[Ante Jurić]]. Inicijativu proglašenja uputili su ugledni svećenici, rodom Šoltani, don [[Srećko Bezić]] i don [[Živan Bezić]]. Glavno hodočasničko slavlje u Svetištu Velike Gospe – Kraljice na nebo uznesene je na blagdan [[Velika Gospa|Velike Gospe]], s bdijenjem (14. i 15. kolovoza).<ref>[http://verbum.hr/knjige/krizni-put-5273/ Verbum] Marija Brunsko: ''Križni put'' (pristupljeno 20. travnja 2018.)</ref> | ||
Trenutačna izmjena od 06:00, 25. ožujka 2022.
Svetište Gospe u Bori je otočno marijansko svetište Velike Gospe – Kraljice na nebo uznesene u Gornjem Selu, na području brda Vela Straža.
Povijest svetišta vezana je uz crkvu Gospe u Bori koja je izgrađena na području nekadašnje benediktinske opatije sv. Marije. Opatija je djelovala pod jurisdikcijom splitskog samostana sv. Stjepana pod borima (St. Stephenus de Pinis) u razdoblju od 13. do polovine 15. stoljeća. Benediktinski samostan sct. Mariae de Insula Šolta je nakon smrti posljednjeg opata, zamolbom splitskog arhiđakona Marina Bilišića, bulom pape Nikole V. od 30. kolovoza 1452. pridodan povlasticama splitske metropolitske crkve. Od tada na području samostana Stomorije (kroatizirani naziv St. Marie) žive pustinjaci (eremiti, romiti) čiji se trag bilježi do 1811. godine. Crkva je prema povijesnim podatcima postojala već u 13. stoljeću, a današnji vanjski izgled sačuvan je od 1776. godine. Tada su bratimi, članovi Bratovštine, dozvolom arhiđakona Dudana uz apsidu dogradili crkvu i trag svog djelovanja ovjekovječili pisanim natpisom na pročelju. Hodočašćenje Gospi u Borima je tradicionalno i duhovno vezano uz sliku Gospe s djetetom. Čudotvorna ikona Majke s djetetom, obložena srebrom i zlatom te ukrašena kamenjem, proslavila se brojnim čudesima i milostima. Bilježi se njena milost u sušnima razdobljima, kada je kao odgovor na upućene molitve u procesijama donosila blagodat kiše na čitav otok. Brojni zavjetni darovi i darovi zahvale izloženi u crkvi potvrda su Njena uslišanja. Svetištem ga je proglasio splitski nadbiskup 1995. msgr. Ante Jurić. Inicijativu proglašenja uputili su ugledni svećenici, rodom Šoltani, don Srećko Bezić i don Živan Bezić. Glavno hodočasničko slavlje u Svetištu Velike Gospe – Kraljice na nebo uznesene je na blagdan Velike Gospe, s bdijenjem (14. i 15. kolovoza).[1]
Obnovljeno svetište blagoslovio je umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Ante Jurić 14. kolovoza 2007. godine. U koncelebraciji su bili župnik don Darko Matijević, don Augustin Radović, don Zrinko Brković, don Damir Vuletić i don Dražen Radman i kao posebni gost nazočio iguman manastira Žitomislić o. Danilo.[2]
Izvori
Dopusnica nije potvrđena VRTS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.