Bot: Automatski unos stranica |
m Zamjena teksta - '<!--'''(.*)'''-->'' u '' |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
''Crkva i samostan sv. Klare''' u [[Split]]u, Hrvatska, zaštićeno su kulturno dobro.<ref name="min-kulture-RH">[http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=6212&IsItSearchRegistar=yes&free=&kat_opcina=&kat_cestica=&klasifikacija=-1&naziv=&smjestaj=&opcina=&zupanija=&vrsta=NEP(P)&unesco=&vrsta_zastite=za%c5%a1ti%c4%87eno+kulturno+dobro&Page=1]</ref> Nalazi se u ulici kralja Zvonimira 18.<ref name="registar kult.dobara RH">[https://registar.kulturnadobra.hr/ ''Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske''] Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 29. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Ministarstvo_kulture_Republike_Hrvatske|dopusnicu]].</ref> | |||
== Opis dobra == | == Opis dobra == | ||
Posljednja izmjena od 9. prosinac 2024. u 13:22
Crkva i samostan sv. Klare' u Splitu, Hrvatska, zaštićeno su kulturno dobro.[1] Nalazi se u ulici kralja Zvonimira 18.[2]
Opis dobra
Građeni su od 1884. do 1913. godine. Arhitekti su bili Emil Vecchietti i graditelj zvonika.[1] Neostilski sklop crkve i samostana izgrađen je 1884. prema projektu Emila Vecchietija. Prostrani sklop s vrtom opasan je visokim zidom. Crkva je građena na mjestu kapele sv. Josipa koja se spominje u dokumentima iz 17. st. Glavno pročelje završava neorenesansnim polukružnim zabatom i gleda na Pojišansku ulicu. Samostanska zgrada je izdužena kamena dvokatnica, s nizom prozora s lučnim završetkom. Sjeverno od samostanske zgrade je zvonik iz 1912., nadograđen 1913. pod nadzorom graditelja Ante Radice. Crkva i samostan čuvaju vrijednu zbirku umjetnina iz starog samostana klarisa, među kojima se ističe slikano romaničko raspelo s kraja 13. st., nastalo u radionici splitske slikarske škole. [2]
Zaštita
Pod oznakom Z-3864 zavedena je kao nepokretno kulturno dobro - pojedinačno, pravna statusa zaštićena kulturnog dobra, klasificiranog kao sakralna graditeljska baština.[1]
Orgulje
Orgulje u crkvi sagradio je oko 1750. don Petar Nakić, osnivač dalmatinsko-mletačke orguljarske škole. Prvotni vlasnik bila je splitska katedrala. 30. travnja 1901. samostan sv. Klare otkupio za ondašnjih 600 kruna. Godine 2011. orgulje je temeljito i cjelovito restaurirala Umjetnička radionica Heferer. Orgulje iz ovoga samostana posjeduju 17 vokalnih registara raspoređenih na manualu i pedalu. Sustav na koji rade je mehanički, sa zračnicama na kliznice. [3]
|
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Tamburo (reg. povlačnica)
Tiratutti
Pedalna spojka (fiksna)
Uccelleti
Karakteristike
visina ugodbe: a = 432 Hz / 18 °C
tlak svirnog zraka: 55 mm WS
ugodba: proširena srednjotonska ugodba (Vallotti)
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 [1]
- ↑ 2,0 2,1 Pretraživanje Registra kulturnih dobara Republike Hrvatske Ministarstvo kulture i medija RH. Pristupljeno 29. rujna 2020. Sadržaj preuzet uz dopusnicu.
- ↑ Orgulje Heferer 1.9.2017. u 19.30 u samostanskoj sv. Klare Split, 27. kolovoza 2017. (preuzeto 12. prosinca 2017.)
Dopusnica za korištenje materijala s ove stranice arhivirana je u VRTS-u pod brojem 2021043010005276.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.