Razlika između inačica stranice »Baketa«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
(Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
Redak 1: | Redak 1: | ||
{{Infookvir naselje u BiH | |||
|ime = Baketa | |ime = Baketa | ||
|slika = | |slika = |
Trenutačna izmjena od 04:03, 13. svibnja 2022.
Baketa | |
---|---|
Baketa na zemljovidu Bosne i Hercegovine
| |
Entitet | Republika Srpska |
Općina/Grad | Kalinovik |
Zemljopisne koordinate | 43°23′06″N 18°21′36″E / 43.385°N 18.36°E |
Baketa su selo u općini Kalinovik, Republika Srpska, BiH. Pripada nevesinjskoj župi.[1]
Povijest
Iz vremena planištarenja ostalo je sjećanje gdje su koji humnjački Hrvati imali svoju planinu. Dvojno su stanovali radi stoke i žitnice, zimi u Humnini, a ljeti se sa stokom seli u planinu. Humnjaci su u toj seobi sa sobom i ime svoga sela. [2]
Cerova je dio Donjeg Borča. U Cerovi je postojala hrvatska katolička zajednica. Katolici su u Borču u crkvenim zabilješkama registrirani i polovicom 19. stoljeća, a Humljaci s 20. stoljeća dosta su naselili po gornjim predjelima nevesinjskog kotara, a posebice po Borču. Tada su sela Donjeg Borča pripadala su uloškoj općini.[3] Cerova pripada sjevernom dijelu nevesinjske župe Uznesenja Blažene Djevice Marije, u predjelu zvanom Donji Borač, u kojem je nekad bio bio veći broj Hrvata katolika. Katolici s područja Borča (Klinja, Ulog, Cerova, Baketa, Boljuni, Obadi, Obalj, Tomišlja, Kladovo Polje) htjeli su sagraditi 1913. crkvu za ovaj dio nevesinjske župe, ali prvi svjetski rat odgodio je gradnju u Klinji.[4] Rastuća katolička zajednica bila je toliko narasla da su bez obzira na nepovoljne prilike za katolički puk između dvaju svjetskih ratova 24. siječnja 1929. godine ovdašnji katolici zatražili i utemeljenje zasebne župe u koju bi se ušla sva naselja Borča.[1][4] Na kraju je crkva sagrađena u Ulogu 1937. godine.[4] Sagrađena je i 9. rujna 1937. blagoslovljena filijalna crkva sv. Ane u Ulogu, koja je bila određena za sela: Obade, Tomišlje, Cerova, Baketa, Boljune i Obalj.[5]
Drugi svjetski rat bio je vrlo tegobno razdoblje za Hrvate nevesinjske župe. Mnogi su otišli, već 1941. planištarima je opao broj, a kobne 1942. slijedi krvavo opadanje i propadanje. Već od siječnja četnički pohodi okrvavili su Neretvu, u koje su četnici u prvom pohodu bacali ljude, žene i djecu, ubijene i žive koje su onda s obale puškom gađali. Preživjele su spasili muslimani kroz čija ih je sela Neretva nosila. Zbog višekratnog četničkoga koljačkog pohoda nevesinjska župa izgubila je oko 300 članova.[6] Godina 1942. bila je osobito teška za cerovske katolike, kad je ubijeno je i nestalo: 19 osoba prezimenom Baketa i Vuletića. Dosta preživjelih se 1946. godine vratilo na svoja imanja, no snažni pritisci učinili su da su napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.[3]
U poraću je tako val iseljavanja zahvatio čitav ovaj kraj, no odseljenici su održavali cijelo vrijeme vezu s rodnim krajem.[7] Nakon rata Hrvati katolici su nestali iz Baketa.[8]
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Crkva na kamenu Župa Nevesinje viđena početkom 2017., 24. veljače 2017. (pristupljeno 21. lipnja 2017.)
- ↑ Župa Uznesenja BDM - Nevesinje Iz vremena planištarenja 5. lipnja 2010. (pristupljeno 19. lipnja 2017.)
- ↑ 3,0 3,1 Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Toni Šarac: Nevesinje i župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (6), Hrvati katolici u Donjem Borču i crkva u Ulogu (Župa Nevesinje) . 6. studenoga 2009. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ 4,0 4,1 4,2 Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Osnovni podatci o župi (pristupljeno 17. lipnja 2017.)
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Crkva u Ulogu (pristupljeno 21. lipnja 2017.)
- ↑ Župa Uznesenja BDM, Nevesinje Reportaža iz Svjetla riječi: Tajna smanjenja katolika od 1647 na 219 osoba (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Fondacija Ruđer Bošković Donja Hercegovina Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!, 11. ožujka 2007. (pristupljeno 20. lipnja 2017.)
- ↑ Biskupije Mostar-Duvno i Trebinje-Mrkan Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije - Nevesinje, 5. travnja 2017. (pristupljeno 18. lipnja 2017.)
|