Razlika između inačica stranice »Giacomo Filippo Maraldi«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)) |
||
| (Nije prikazana jedna međuinačica istog suradnika) | |||
| Redak 5: | Redak 5: | ||
Od 1700. do 1718. radio je na katalogu zvijezda koje se prividno ne kreću. Od 1672. do 1719. naširoko je proučavao [[Mars]]. | Od 1700. do 1718. radio je na katalogu zvijezda koje se prividno ne kreću. Od 1672. do 1719. naširoko je proučavao [[Mars]]. | ||
Njegovo najslavnije astronomsko otkriće je otkriće da ledeni pokrovi na Marsu nisu točno na rotacijskim polovima tog planeta. Svibnja 1724. uvidio je da [[korona]] vidljiva tijekom [[pomrčina Sunca|pomrčine Sunca]] pripada Suncu, a ne Mjesecu.,<ref>{{ | Njegovo najslavnije astronomsko otkriće je otkriće da ledeni pokrovi na Marsu nisu točno na rotacijskim polovima tog planeta. Svibnja 1724. uvidio je da [[korona]] vidljiva tijekom [[pomrčina Sunca|pomrčine Sunca]] pripada Suncu, a ne Mjesecu.,<ref>{{Citiranje weba|title=Chronology of Discoveries About the Sun|url=http://www.mreclipse.com/Totality2/TotalityApH.html|work=MrEclipse.com|date=1999|accessdate=3. srpnja 2012.}}</ref> Otkrio je da je [[R Vodene zmije|R Hydrae]] [[promjenljiva zvijezda]]. Pomogao je oko pregleda baziranog na [[pariški meridijan|pariškom podnevniku]]. | ||
Pripisuje mu se također zasluga za prvo promatranje (1723.) onog što obično nazivamo [[Poissonova točka|Poissonovom točkom]]. Promatranje nije bilo priznato sve do ponovna otkrića te pojave u ranom 19. stoljeću, kad ju je uočio [[Dominique Arago]]. U vrijeme Aragova otkrića, Poissonova točka dala je uvjerljive dokaze za osporavanu valnu prirodu svjetla.<ref name="Hecht2002">{{ | Pripisuje mu se također zasluga za prvo promatranje (1723.) onog što obično nazivamo [[Poissonova točka|Poissonovom točkom]]. Promatranje nije bilo priznato sve do ponovna otkrića te pojave u ranom 19. stoljeću, kad ju je uočio [[Dominique Arago]]. U vrijeme Aragova otkrića, Poissonova točka dala je uvjerljive dokaze za osporavanu valnu prirodu svjetla.<ref name="Hecht2002">{{Citiranje knjige|last =Hecht |first=Eugene|title=Optics|date=2002| location=United States of America | publisher=Addison Wesley| edition= 4th| isbn=0-8053-8566-5 |pages=494}}</ref> | ||
U matematici je najpoznatiji po kutu u [[rompski dvanaesterokut]] iz 1712. godine. Taj se kut njemu u čast zove Maraldijevim kutom. | U matematici je najpoznatiji po kutu u [[rompski dvanaesterokut]] iz 1712. godine. Taj se kut njemu u čast zove Maraldijevim kutom. | ||
Trenutačna izmjena od 23:27, 17. studenoga 2021.
Giacomo Filippo Maraldi, također Jacques Philippe Maraldi (Perinaldo, Ligurija, 21. kolovoza 1665. – 1. prosinca 1729.), francusko-talijanski astronom i matematičar. Nećak je Giovannija Cassinija. Stric je Jeana-Dominiquea Maraldija.
Životopis
Rođen u Perinaldu u talijanskoj pokrajini Liguriji. Većinu života radio je u Pariškom opservatoriju (1687. – 1718.).
Od 1700. do 1718. radio je na katalogu zvijezda koje se prividno ne kreću. Od 1672. do 1719. naširoko je proučavao Mars. Njegovo najslavnije astronomsko otkriće je otkriće da ledeni pokrovi na Marsu nisu točno na rotacijskim polovima tog planeta. Svibnja 1724. uvidio je da korona vidljiva tijekom pomrčine Sunca pripada Suncu, a ne Mjesecu.,[1] Otkrio je da je R Hydrae promjenljiva zvijezda. Pomogao je oko pregleda baziranog na pariškom podnevniku.
Pripisuje mu se također zasluga za prvo promatranje (1723.) onog što obično nazivamo Poissonovom točkom. Promatranje nije bilo priznato sve do ponovna otkrića te pojave u ranom 19. stoljeću, kad ju je uočio Dominique Arago. U vrijeme Aragova otkrića, Poissonova točka dala je uvjerljive dokaze za osporavanu valnu prirodu svjetla.[2]
U matematici je najpoznatiji po kutu u rompski dvanaesterokut iz 1712. godine. Taj se kut njemu u čast zove Maraldijevim kutom.
1710. otkrio je da ploče pčelinjeg saća uvijek imaju isti kut, 109° 28' ako je tupi i 70° 32' ako je oštri kut.
Dno radiličke i trutovske stanice kod pčela pravila ne šesterostrana prizma, čije su dno tri četverokutne plohe oblika romba. Ta se tri romba sastaju se u trostranu, tzv. Maraldijevu piramidu čiji vrh čine tri tupa od svakog romba. Do oblika Maraldijeve piramide došlo je od oblika polukugle mehaničkim zakonima, međusobnim pritiskom na dna.[3]
Krateri na Mjesecu i Marsu dobili su ime u čast Maraldija i njegova nećaka.
Izvori
- ↑ "Chronology of Discoveries About the Sun". MrEclipse.com. 1999. http://www.mreclipse.com/Totality2/TotalityApH.html Pristupljeno 3. srpnja 2012.
- ↑ Hecht, Eugene (2002). Optics (4th ed.). United States of America: Addison Wesley. str. 494. ISBN 0-8053-8566-5
- ↑ Stručni priručnici Pčelarskog saveza SRH: Pčelarstvo, (ur. Josip Katalinić), Napisali: Josip Katalinić, Dragutin Loc, Stevo Lončarević, Lovro Peradin, Filip Simić i Ivo Tomašec. Urednik Josip Katalinić, Nakladni zavod Znanje, Zagreb, 1968., str. 38 i 42