Razlika između inačica stranice »Ljuba S. Jovanović«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Ljuba S. Jovanović'''-->'''Ljubomir S. Jovanović''' „Čupa“ ([[1877.]] — [[25. lipnja|25. lipanj]] [[1913.]]) je bio srbijanski, pravnik, novinar, član tajne organizacije [[Crna ruka]], četnički borac i  ideolog.
Ljubomir S. Jovanović''' „Čupa“ ([[1877.]] — [[25. lipnja|25. lipanj]] [[1913.]]) je bio srbijanski, pravnik, novinar, član tajne organizacije [[Crna ruka]], četnički borac i  ideolog.
[[Datoteka:Ljuba Jovanovic Čupa.jpeg|thumb|250px|Ljuba S. Jovanović|Ljuba S. Jovanović "Čupa" (1877. - 1913.)]]
[[Datoteka:Ljuba Jovanovic Čupa.jpeg|thumb|250px|Ljuba S. Jovanović|Ljuba S. Jovanović "Čupa" (1877. - 1913.)]]



Trenutačna izmjena od 10:17, 23. ožujka 2022.

Ljubomir S. Jovanović „Čupa“ (1877.25. lipanj 1913.) je bio srbijanski, pravnik, novinar, član tajne organizacije Crna ruka, četnički borac i ideolog.

Datoteka:Ljuba Jovanovic Čupa.jpeg
Ljuba S. Jovanović "Čupa" (1877. - 1913.)

Životopis

Rodio se u Brezovi kod Užica 1877. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, a gimnaziju u Beogradu. Godine 1903. sudjeluje u demonstracijama u Beogradu protiv kralja Aleksandra Obrenovića, nakon čega bježi u Zemun (tada u Austro-Ugarskoj). Nakon što kraće vrijeme boravi u Beču, vraća se u Srbiju u kojoj su Obrenovići već svrgnuti, te njegovi prijatelji protuobrenovićevski vojni časnici dolaze u mogućnost da ostvare svoje ideje.

Ubrzo se uključuje u novoformirane četničke postrojbe, koje predvode mladi časnici kraljevske vojske, i koje odlaze na tursko državno područje radi oružane borbe za širenje srpske države. 1905. se vraća u Beograd, kako bi završio pravni studij. Bavi se novinarstvom, te putuje u Belgiju gdje se upoznaje s tadašnjim tajnim revolucionarnim organizacijama.

Bio je inicijator stvaranja Crne ruke ("Ujedinjenje ili Smrt“) 1911. - tajne organizacije koja je obuhvatila suradnju među pučistima koji su 1903. god. svrgnuli Obrenoviće i doveli na vlast Karađorđeviće, te je zajedno s Bogdanom Radenkovićem i Vojislavom Tankosićem napisao pravila te terorističke velikosrpske organizacije.

Bio je pokretač i urednik časopisa "Slovenski jug" i "Pijemont".

Po izbijanju Prvog balkanskog rata odaziva se mobilizaciji, kao pričuvni časnik. Sudjeluje i u Drugom balkanskom ratu 1913. Nakon što je u Makedoniji ranjen u koljeno, umire 25. lipnja 1913. u bolnici u Skoplju. [1]

Izvori