Razlika između inačica stranice »Mario Stanić«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (Bot: Automatska zamjena teksta (-{{Trener/izbornik/igrač +{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik))
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Mario Stanić'''-->{{Trener/izbornik/igrač
<!--'''Mario Stanić'''-->{{Infookvir nogometaš/trener/izbornik
| ime                              = Mario Stanić
| ime                              = Mario Stanić
| slika                            = [[Datoteka:Mario Stanic.jpg|150px]]
| slika                            = [[Datoteka:Mario Stanic.jpg|150px]]

Trenutačna izmjena od 07:24, 18. studenoga 2021.

Mario Stanić
Mario Stanic.jpg

Mario Stanić

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Puno ime Mario Stanić
Rođenje 10. travnja 1972.
Visina 187 cm
Trenutačni klub Igračka mirovina
Položaj veznjak
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1988. – 1992.
1992. – 1993.
1993. – 1994.
1994. – 1995.
1995. – 1996.
1996. – 2000.
2000. – 2004.
Željezničar
NK Croatia Zagreb
Sporting Gijón
Benfica
Club Brugge
Parma
Chelsea
0077 00(12)
0025 00(10)
0034 000(7)
0014 000(5)
0037 00(27)
0077 00(19)
0059 000(7)
Reprezentativna karijera
1991.
1995. – 2003.
Flag of Yugoslavia (1946-1992).svg Jugoslavija
Flag of Croatia.svg Hrvatska
0002 000(0)
0049 000(7)
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Svjetska prvenstva
bronca Francuska 1998.
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.

Portal o životopisima
Portal o športu

Mario Stanić (Sarajevo, 10. travnja 1972.), hrvatski umirovljeni nogometaš i bivši reprezentativac.

Svoju je nogometnu karijeru započeo u Željezničaru iz Sarajeva. Godine 1992. uspijeva pobjeći iz ratom zahvaćenog Sarajeva i dolazi u Zagreb te prelazi u zagrebački HNK HAŠK Građanski odnosno Croatia Zagreb,danas GNK Dinamo Zagreb). U Maksimiru provodi sezonu 1992/93 i osvaja s klubom naslov prvaka Hrvatske. Nakon toga prelazi u Sporting Gijon. Godine 1995. otišao je u portugalsku Benficu, pa zatim u belgijski Club Brugge, u kojem je postao najbolji strijelac belgijske Jupiler lige sa 20 pogodaka. U Italiju odlazi 1996. godine gdje igra u Parmi u kojoj se zadržao 4 sezone, do 2000. godine, kad odlazi u Chelsea iz Londona. Prva utakmica u plavom dresu londonskog kluba zapamćena je po njegovom predivnom voleju koji je završio u mreži. No, nije tako nastavio pa je dolaskom Abramoviča, između ostalog i zbog teške ozljede koljena napustio klub i zaključio karijeru.

Od 1995. igra u reprezentaciji Hrvatske. Zabilježio je 49 nastupa i 7 golova, a jedan od njih je i prvi gol Hrvatske na svjetskim prvenstvima, kojeg je zabio Jamajci u Francuskoj 1998. godine.

Nastupao je još na europskom prvenstvu 96., te na Svjetskom prvenstvu 2002.

Kao član reprezentacije 1998. dobitnik je Državne nagrade za šport "Franjo Bučar".

Zbog teške ozljede koljena sezone 2003./04. morao je prisilno završiti nogometnu karijeru.