Razlika između inačica stranice »Kinetohorni mikrotubuli«
Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (file->datoteka) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
<!--'''Kinetohorni mikrotubuli'''-->[[ | <!--'''Kinetohorni mikrotubuli'''-->[[Datoteka:Spindle apparatus.svg|thumb|400 px|Dijagram prikazuje organizaciju tipičnog mitoznog diobenog vretena u životinjskim stanicama. Kromosomi su priljubljeni uz kinetohorne mikrocjevčice (mikrotubuli) putem višeproteinskog kompleksa zvanog [[kinetohora|kinetohore]]. Polarne mikrocjevčice su u središnjem dijelu vretena i guraju polove vretena putem "motornih" proteina. Astralni mikrotubuli vezuju polove vretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u [[središte organiziranja mikrocjevčica|središtu organiziranja mikrotubula]].]] | ||
'''Kinetohorni mikrotubuli''' su [[mikrotubuli]] u [[diobeno vreteno|diobenom vretenu]]. | '''Kinetohorni mikrotubuli''' su [[mikrotubuli]] u [[diobeno vreteno|diobenom vretenu]]. | ||
Trenutačna izmjena od 21:01, 29. travnja 2022.
Kinetohorni mikrotubuli su mikrotubuli u diobenom vretenu.
Jedna su od triju vrsta mikrotubula koji tvore diobeno vreteno, uz astralne i polarne (nekinetohorne).[1] Kinetohorni mikrotubuli izgrađuju poluvretena koja zajedni čine diobeno vreteno. Ove se mikrocjevčice (mikrotubuli) vežu za kinetohore, po kojima su i dobile ime. Omogućuju da se tijekom mitoze jednostruki kromosomi razdvoje iz strukture dvostrukih kromosoma. [2]
Izvori
- ↑ Pavičić, Ivan. Učinci radiofrekventnoga mikrovalnog zračenja na stanicu i strukture citoskeleta, Arh. Hig. Rada. Toksikol. 2004, 55, str. 324-325
- ↑ Vježba 8 - Mitoza, PBF Zagreb, preuzeto 4. siječnja 2015., str. 151-152