Razlika između inačica stranice »Astralni mikrotubuli«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
[[File:Spindle apparatus.svg|thumb|400 px|Dijagram prikazuje organizaciju tipičnog mitoznog diobenog vretena u životinjskim stanicama. Kromosomi su priljubljeni uz kinetohorne mikrocjevčice (mikrotubuli) putem višeproteinskog kompleksa zvanog [[kinetohora|kinetohore]]. Polarne mikrocjevčice su u središnjem dijelu vretena i guraju polove vretena putem "motornih" proteina. Astralni mikrotubuli vezuju polove vretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u [[središte organiziranja mikrocjevčica|središtu organiziranja mikrotubula]].]] | |||
'''Astralni mikrotubuli''' su [[mikrotubuli]] koji vezuju polove [[diobeno vreteno|vretena]] odnosno dvaju poluvretena za [[stanična membrana|staničnu membranu]]. [[Polimeriziranje mikrocjevčica]] nastaje u središtu organiziranja mikrotubula. | '''Astralni mikrotubuli''' su [[mikrotubuli]] koji vezuju polove [[diobeno vreteno|vretena]] odnosno dvaju poluvretena za [[stanična membrana|staničnu membranu]]. [[Polimeriziranje mikrocjevčica]] nastaje u središtu organiziranja mikrotubula. | ||
Trenutačna izmjena od 01:19, 15. travnja 2022.
Astralni mikrotubuli su mikrotubuli koji vezuju polove vretena odnosno dvaju poluvretena za staničnu membranu. Polimeriziranje mikrocjevčica nastaje u središtu organiziranja mikrotubula.
Jedna su od triju vrsta mikrotubula koji tvore diobeno vreteno, uz kinetohorne i polarne (nekinetohorne).[1] Astralni se pružaju iz centrosoma na polovima stanice, a vezani su za staničnu membranu. Smatra se da je uloga ovih mikrotubula prinos odvajanju centrosoma na stanične polove. Druga uloga jest osiguravanje određivanje položaja centrosoma u stanici u odnosu na ostatak stanice.[2]
Ova se vrsta mikrocjevčica razvija u aktinskom kosturu i ulazi su interakciju sa staničnim korteksom radi pomaganja usmjeravanja vretena. Organizirani su u zrakasti snop oko centrosoma. Stopa obrtaja ove populacije mikrocjevčica je viša nego ikoja druga populacija. Astralnim mikrocjevčicama u ovome pomažu dineini koji su specifični za ovu ulogu.
Izvori
- ↑ Pavičić, Ivan. Učinci radiofrekventnoga mikrovalnog zračenja na stanicu i strukture citoskeleta, Arh. Hig. Rada. Toksikol. 2004, 55, str. 324-325
- ↑ Vježba 8 - Mitoza, PBF Zagreb, preuzeto 4. siječnja 2015., str. 151-152