NK Mladost Čeminac: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{nogometni klub +{{Infookvir nogometni klub)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''NK Mladost Čeminac'''-->{{nogometni klub županije
<!--'''NK Mladost Čeminac'''-->{{Infookvir nogometni klub županije
| ime kluba = NK Mladost Čeminac
| ime kluba = NK Mladost Čeminac
| slika    =   
| slika    =   

Posljednja izmjena od 2. siječanj 2022. u 09:29

NK Mladost Čeminac
Puno ime Nogometni klub Mladost Čeminac
Osnovan 1946.
Igralište NK Mladost, Čeminac
Liga 1. ŽNL Osječko-baranjska
2014./15. 3. mjesto
Domaći dres
Drugi dres

NK Mladost je nogometni klub iz Čeminca.

Trenutačno se natječe u 1. ŽNL Osječko-baranjskoj.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Nogometni klub Mladost Čeminac osnovan je 1946. godine i to pod imenom NK Zagorac. NK Mladost je i danas klub koji se uspješno natječe u svim kategorijama, od onih najmlađih pa sve do veterana.

Mladost je u ranim 70-im godinama 20. stoljeća predvođena Husarekom, Belčićem, Vidovićem, Rosićem i drugim postizala rezultate koji su bili zapaženi i u široj nogometnoj javnosti Hrvatske. Godine 1975. i 1977. u Čemincu je pred pet tisuća gledatelja gostovala momčad Dinama iz Zagreba s Zajecom, Kranjčarom, Miljkovićem i drugim legendama modrih.

Nogometaši iz Čeminca su 80-ih igrali za najjače klubove Baranje: "Špartu", "Belje" i "Jadran". Pored odličnih republičkih nogometaša Kvesića, Štefaneca, braće Gorup, Hlevnjaka, Markotića i drugih "Mladost" je dala i nekoliko prvoligaških igrača od kojih su najpoznatiji Josip Piršl, bivši napadač NK Osijeka i Igor Tkalčević, sadašnji stoper NK Rijeke.

U nogometnoj povijesti Baranje poseban trag ostavila je malonogometna momčad Čeminca "Canimeč" koja je sredinom osamdesetih predvođena vratarom Ivanom Priglijem pobjeđivala na mnogim turnirima. "Canimeč" je 1987. godine u Osijeku osvojio najjači malonogometni turnir u Slavoniji i Baranji u konkurenciji od preko 150 momčadi.

Izvori[uredi | uredi kôd]