Haibun: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Bot: Automatski unos stranica
 
m brisanje nepotrebnog teksta
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Haibun'''-->'''''Haibun''''' (jap. 俳文, doslovce ''[[haikai]]jski zapisi'' je [[prozimetrum]]ski oblik književnosti koji je podrijetlom iz [[Japan]]a. Kombinira [[proza|prozu]] i [[haiku]]. Domet haibuna je širok i često uključuje [[autobiografija|autobiografiju]], [[dnevnik]], [[esej]], [[stihovi u prozi|proznu poemu]],<ref>Keene, Donald, 1999. ''Dawn to the West: A History of Japanese Literature, Volume 4 (Japanese Literature of the Modern Era - Poetry, Drama, Criticism)'', str.233. New York: Columbia University Press.</ref> [[kratka priča|kratku priču]] i [[putopis]].
'''''Haibun''''' (jap. 俳文, doslovce ''[[haikai]]jski zapisi'' je [[prozimetrum]]ski oblik književnosti koji je podrijetlom iz [[Japan]]a. Kombinira [[proza|prozu]] i [[haiku]]. Domet haibuna je širok i često uključuje [[autobiografija|autobiografiju]], [[dnevnik]], [[esej]], [[stihovi u prozi|proznu poemu]],<ref>Keene, Donald, 1999. ''Dawn to the West: A History of Japanese Literature, Volume 4 (Japanese Literature of the Modern Era - Poetry, Drama, Criticism)'', str.233. New York: Columbia University Press.</ref> [[kratka priča|kratku priču]] i [[putopis]].


== Povijest ==
== Povijest ==

Posljednja izmjena od 6. ožujak 2022. u 21:48

Haibun (jap. 俳文, doslovce haikaijski zapisi je prozimetrumski oblik književnosti koji je podrijetlom iz Japana. Kombinira prozu i haiku. Domet haibuna je širok i često uključuje autobiografiju, dnevnik, esej, proznu poemu,[1] kratku priču i putopis.

Povijest[uredi]

Pojam "haibun" prvi je uporabio japanski pjesnik iz 17. stoljeća Matsuo Bashō u pismu svom učeniku Kyoraiju 1690. godine[2] Bashō je bio prominentni stariji pisac haibuna, tada novog žanra, koji je kombinirao klasične prototipe, kineske prozne žanrove i vernakularnu subjektnu građu i jezik.[2] Pisao je neke od haibunova kao putopise tijekom putovanja, a najpoznatiji od njih je Oku no Hosomichi (Uska cesta u unutrašnjost ili Uska cesta na daleki Sjever). Bashōov kraći haibun sadrži složena djela posvećena putovanju i ostalom, fokusirajući se na skiciranje likova, krajobraza, anegdotalnih vinjeta i povremenih pisanja u čast nekog patrona ili događaja. Njegovo djelo Genjuan no ki ' (Kućica fantomske nastambe) može se svrstati pod esej, dok Saga Nikki (Dnevnik saga) je djelo u kojem je dokumentirao njegove svakodnevne aktivnosti s učenicima prigodom ljetnog odmora.

Tradicijski haibun poprimio je oblik kratkog opisa mjesta, osobe ili objekta ili dnevnika putovanja ili drugog niza događaja u pjesnikovom životu.[3] Haibun su nastavili pisati kasniji pjesnici haikaija, poput Busona Yose,[4] Isse Kobayashija[5] i Shikija Masaoke[3]

Vidi[uredi]

Izvori[uredi]

  1. Keene, Donald, 1999. Dawn to the West: A History of Japanese Literature, Volume 4 (Japanese Literature of the Modern Era - Poetry, Drama, Criticism), str.233. New York: Columbia University Press.
  2. 2,0 2,1 Shirane, Haruo. Traces of Dreams: Landscape, Cultural Memory, and the Poetry of Bashō. Stanford University Press, 1998. ISBN 9780804730990 nevaljani ISBN. p212
  3. 3,0 3,1 Ross, Bruce. "North American Versions of Haibun and Postmodern American Culture" in Hakutani, Yoshinobu, ed. Postmodernity and Cross-Culturalism. Fairleigh Dickinson Univ Press, 2002. ISBN 9780838639085 nevaljani ISBN. p169
  4. Shirane, Haruo. Early Modern Japanese Literature: An Anthology, 1600-1900. Columbia University Press, 2008. ISBN 9780231144155 nevaljani ISBN. p553
  5. Ueda, Makoto. Dew on the Grass: The Life and Poetry of Kobayashi Issa. Brill, 2004. ISBN 9789004137233 nevaljani ISBN. str. 15

Vanjske poveznice[uredi]