Razlika između inačica stranice »Renga«

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
(Bot: Automatski unos stranica)
 
m (bnz)
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Renga'''-->'''''Renga''''' (jap. 連歌, ) je žanr <ref>Carter, Steven D. ''Three Poets at Yuyama'', University of California, 1983, {{ISBN|0-912966-61-0}} p.3</ref> [[japansko pjesništvo|japanskog]] [[kolaborativno pjesništvo|kolaborativnog pjesništva]]. Sastoji se od najmanje dva ''ku''-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana ''[[hokku]]'' (発句) postala je osnovom suvremenog [[haiku]]a.
''Renga''''' (jap. 連歌, ) je žanr <ref>Carter, Steven D. ''Three Poets at Yuyama'', University of California, 1983, {{ISBN|0-912966-61-0}} p.3</ref> [[japansko pjesništvo|japanskog]] [[kolaborativno pjesništvo|kolaborativnog pjesništva]]. Sastoji se od najmanje dva ''ku''-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana ''[[hokku]]'' (発句) postala je osnovom suvremenog [[haiku]]a.


Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici [[Iio Sōgi|Sōgi]] (1421.–1502.) i [[Macuo Bašo|Matsuo Bashō]] (1644.–1694.).
Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici [[Iio Sōgi|Sōgi]] (1421.–1502.) i [[Macuo Bašo|Matsuo Bashō]] (1644.–1694.).

Trenutačna izmjena od 10:08, 24. ožujka 2022.

Renga (jap. 連歌, ) je žanr [1] japanskog kolaborativnog pjesništva. Sastoji se od najmanje dva ku-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana hokku (発句) postala je osnovom suvremenog haikua.

Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici Sōgi (1421.–1502.) i Matsuo Bashō (1644.–1694.).

Povijest

Renga je jedan od najvažnijih oblika književne umjetnosti u predmodeernom Japanu. Najstariji preživjeli oblik renge je u Man'yōshūu, gdje su Ōtomo no Yakamochi i budistička redovnica (ama, 尼) sastavili i izmijenili poeme uz brojeve zvučnih jedinica ("on") 5-7-5 i 7-7.[2] Ovaj dvostihovni oblik je tan-renga (短連歌, kratki renga). Ostali stilovi su chō-renga (長連歌, dugi renga"). Usporedni ali manje razvijeni oblike tradicije "povezanog stiha" (lián jù 連句 - isti znakovi kao i za 'renku') - razvio se u Kini u doba dinastije Qin,[3] i vjerojatno je ovaj kineski oblik utjecao na japanski oblik rengu u njegovom formativnom razdoblju.[4] No, između ova dva stila mnoge su velike razlike, kineski ima jedinstvo subjekta i opću lakost srca u zvuku, čega nema u japanskoj rengi; nadalje, povijest japanskog pjesništva pokazuje rengu kao naoko prirodnu evoluciju.[5]

Oblici

Oblici u kojima renga se javlja su, pri čemu su uračuntati i ushin (ortodoksna) renga, i mushin (renku)[6]: hyakuin, senku, gojūin, yoyoshi, kasen, han-kasen, shisan, jūnichō, nijūin, triparshva i rokku.

Izvori

  1. Carter, Steven D. Three Poets at Yuyama, University of California, 1983, ISBN 0-912966-61-0 p.3
  2. Keene, Donald, The Comic Tradition in Renga, in Japan in the Muromachi Age, edited by John Hall and Takeshi Toyoda. Los Angeles: University of California Press, 1977. str. 244.
  3. Reckert, Stephen, Beyond Chrysanthemums: Perspectives on Poetry East and West, Oxford University Press, 1993, ISBN 0-19-815165-9, str.43
  4. Sato, Hiroaki. One Hundred Frogs, from renga to haiku to English, Weatherhill 1983, ISBN 0-8348-0176-0 str.11
  5. Keene, Donald, Japanese Literature: an Introduction for Western Readers, (New York: Grove Press, 1955) str. 33-34.
  6. Miner, Earl. Japanese Linked Poetry, Princeton University Press, 1979, ISBN 0-691-06372-9.