Toggle menu
309,8 tis.
57
18
526,9 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Renga: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m bnz
 
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Renga'''-->'''''Renga''''' (jap. 連歌, ) je žanr <ref>Carter, Steven D. ''Three Poets at Yuyama'', University of California, 1983, {{ISBN|0-912966-61-0}} p.3</ref> [[japansko pjesništvo|japanskog]] [[kolaborativno pjesništvo|kolaborativnog pjesništva]]. Sastoji se od najmanje dva ''ku''-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana ''[[hokku]]'' (発句) postala je osnovom suvremenog [[haiku]]a.
''Renga''''' (jap. 連歌, ) je žanr <ref>Carter, Steven D. ''Three Poets at Yuyama'', University of California, 1983, {{ISBN|0-912966-61-0}} p.3</ref> [[japansko pjesništvo|japanskog]] [[kolaborativno pjesništvo|kolaborativnog pjesništva]]. Sastoji se od najmanje dva ''ku''-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana ''[[hokku]]'' (発句) postala je osnovom suvremenog [[haiku]]a.


Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici [[Iio Sōgi|Sōgi]] (1421.–1502.) i [[Macuo Bašo|Matsuo Bashō]] (1644.–1694.).
Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici [[Iio Sōgi|Sōgi]] (1421.–1502.) i [[Macuo Bašo|Matsuo Bashō]] (1644.–1694.).

Posljednja izmjena od 24. ožujak 2022. u 10:08

Renga (jap. 連歌, ) je žanr [1] japanskog kolaborativnog pjesništva. Sastoji se od najmanje dva ku-a (句) odnosno kitica. Otvarajuća kitica renge zvana hokku (発句) postala je osnovom suvremenog haikua.

Dvojica najpoznatijih majstora renge su budistički svećenici Sōgi (1421.–1502.) i Matsuo Bashō (1644.–1694.).

Povijest

Renga je jedan od najvažnijih oblika književne umjetnosti u predmodeernom Japanu. Najstariji preživjeli oblik renge je u Man'yōshūu, gdje su Ōtomo no Yakamochi i budistička redovnica (ama, 尼) sastavili i izmijenili poeme uz brojeve zvučnih jedinica ("on") 5-7-5 i 7-7.[2] Ovaj dvostihovni oblik je tan-renga (短連歌, kratki renga). Ostali stilovi su chō-renga (長連歌, dugi renga"). Usporedni ali manje razvijeni oblike tradicije "povezanog stiha" (lián jù 連句 - isti znakovi kao i za 'renku') - razvio se u Kini u doba dinastije Qin,[3] i vjerojatno je ovaj kineski oblik utjecao na japanski oblik rengu u njegovom formativnom razdoblju.[4] No, između ova dva stila mnoge su velike razlike, kineski ima jedinstvo subjekta i opću lakost srca u zvuku, čega nema u japanskoj rengi; nadalje, povijest japanskog pjesništva pokazuje rengu kao naoko prirodnu evoluciju.[5]

Oblici

Oblici u kojima renga se javlja su, pri čemu su uračuntati i ushin (ortodoksna) renga, i mushin (renku)[6]: hyakuin, senku, gojūin, yoyoshi, kasen, han-kasen, shisan, jūnichō, nijūin, triparshva i rokku.

Izvori

  1. Carter, Steven D. Three Poets at Yuyama, University of California, 1983, ISBN 0-912966-61-0 p.3
  2. Keene, Donald, The Comic Tradition in Renga, in Japan in the Muromachi Age, edited by John Hall and Takeshi Toyoda. Los Angeles: University of California Press, 1977. str. 244.
  3. Reckert, Stephen, Beyond Chrysanthemums: Perspectives on Poetry East and West, Oxford University Press, 1993, ISBN 0-19-815165-9, str.43
  4. Sato, Hiroaki. One Hundred Frogs, from renga to haiku to English, Weatherhill 1983, ISBN 0-8348-0176-0 str.11
  5. Keene, Donald, Japanese Literature: an Introduction for Western Readers, (New York: Grove Press, 1955) str. 33-34.
  6. Miner, Earl. Japanese Linked Poetry, Princeton University Press, 1979, ISBN 0-691-06372-9.