Papinska konklava, 1088.: razlika između inačica
Bot: Automatski unos stranica |
m bnz |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
Papinska konklava, 1088.''' je održana [[12. ožujka]] [[1088.]] godine u mjestu [[Terracina]]. Do nje je došlo nakon višemjesečne [[sedisvakancija|sedisvakancije]] izazvane smrću pape [[Viktor III.|Viktora III.]], ali i u jeku borbe za investituru tokom koje je Rim učestalo prelazio iz ruku pristaša rimsko-njemačkog cara Henrika IV. i njegovog protupape [[Klement III., protupapa|Klementa III.]] u ruke pristaša papinske crkveno-reformatorske stranke i obrnuto. U trenutku izbora je Klement držao vlast u [[Rim]]u, te su sljedbenici papinske stranke izbor održali pod zaštitom grofice Matilde Toskanska i normanskih trupa. | |||
Do okupljanja je došlo [[9. ožujka]] gdje je uz biskupe je bilo prisutno i niže svećenstvo, Matilda i rimski [[prefekt]] Benedetto. Nakon tri dana posta i molitvi je održan konačna sjednica na kome je za papu izabranu Odo de Lagery, kardinal-biskup Ostije. Izbor je proglasio Petar Igneus. Odo je isti dan ustoličen i uzeo ime [[Urban II.]] U [[Rim]] je, međutim, stigao tek u studenom. | Do okupljanja je došlo [[9. ožujka]] gdje je uz biskupe je bilo prisutno i niže svećenstvo, Matilda i rimski [[prefekt]] Benedetto. Nakon tri dana posta i molitvi je održan konačna sjednica na kome je za papu izabranu Odo de Lagery, kardinal-biskup Ostije. Izbor je proglasio Petar Igneus. Odo je isti dan ustoličen i uzeo ime [[Urban II.]] U [[Rim]] je, međutim, stigao tek u studenom. |
Posljednja izmjena od 23. ožujak 2022. u 19:00
Papinska konklava, 1088. je održana 12. ožujka 1088. godine u mjestu Terracina. Do nje je došlo nakon višemjesečne sedisvakancije izazvane smrću pape Viktora III., ali i u jeku borbe za investituru tokom koje je Rim učestalo prelazio iz ruku pristaša rimsko-njemačkog cara Henrika IV. i njegovog protupape Klementa III. u ruke pristaša papinske crkveno-reformatorske stranke i obrnuto. U trenutku izbora je Klement držao vlast u Rimu, te su sljedbenici papinske stranke izbor održali pod zaštitom grofice Matilde Toskanska i normanskih trupa.
Do okupljanja je došlo 9. ožujka gdje je uz biskupe je bilo prisutno i niže svećenstvo, Matilda i rimski prefekt Benedetto. Nakon tri dana posta i molitvi je održan konačna sjednica na kome je za papu izabranu Odo de Lagery, kardinal-biskup Ostije. Izbor je proglasio Petar Igneus. Odo je isti dan ustoličen i uzeo ime Urban II. U Rim je, međutim, stigao tek u studenom.
Kardinali[uredi]
Na konklavi su bila prisutna šestorica kardinala.
Kardinal | Naslov i titula | Zaređen | Zaredio ga |
---|---|---|---|
Ubaldo | Kardinal-biskup Sabina | 1063. | Aleksandar II. |
Giovanni Minuto | Kardinal-biskup Tusculuma | 1066. | Aleksandar II. |
Peter Igneus | Kardinal-biskup Albana | 1072. | Aleksandar II. |
Odon de Lagery | Kardinal-biskup Ostije | 1080. | Grgur VII. |
Giovanni | Kardinal-biskup Porta | 1085. ili 1087. | Grgur VII. ili Viktor III. |
Bruno | Kardinal-biskup Segnia | 1079. | Grgur VII. |
Pomoćnici[uredi]
Dva kardinala nižeg ranga, jedan kardinal-prezbiter i kardinal-đakon bili su prisutni na konklavi.[1]
Kardinal | Naslov i titula | Zaređen | Zaredio ga |
---|---|---|---|
Rainiero | Svećenik u S. Clementu | 1078. | Grgur VII. |
Oderisio de Marsi | Đakon Lateranske palače | 1059. | Nikola II. |
Izvori[uredi]
- ↑ H.W. Klewitz, p. 88; I.S.Robinson, p. 62; Salvador Miranda, papal election of 1088
|