Toggle menu
243,3 tis.
110
18
643 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Venera 7: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Bot: Automatski unos stranica
 
m Zamjena teksta - '{{Citiranje web|' u '{{citiranje weba|'
 
(Nisu prikazane 2 međuinačice jednog suradnika)
Redak 51: Redak 51:
}}
}}


'''Venera 7''' ({{jezik|ru|'''Венера-7'''}}) (oznaka proizvođača: '''3V (V-70)''') je bila  [[Sovjetski Savez|sovjetska]]  [[svemirske letjelice|svemirska letjelica]], dio serijala sondi [[Program Venera|Venera]] za misije prema [[Venera|Veneri]]. Kada je sletjela na Venerinu površinu, postala je prva svemirska letjelica ljudskog porijekla koja je uspješno sletjela na drugi planet te od tamo odaslala podatke nazad na [[Zemlja|Zemlju]].<ref>{{cite web|url=http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,909834,00.html|publisher=TIME|date=8. veljače 1971.|accessdate=2. siječnja 2013.|title=Znanost: Napredak s Venere}}</ref>
'''Venera 7''' ({{jezik|ru|'''Венера-7'''}}) (oznaka proizvođača: '''3V (V-70)''') je bila  [[Sovjetski Savez|sovjetska]]  [[svemirske letjelice|svemirska letjelica]], dio serijala sondi [[Program Venera|Venera]] za misije prema [[Venera|Veneri]]. Kada je sletjela na Venerinu površinu, postala je prva svemirska letjelica ljudskog porijekla koja je uspješno sletjela na drugi planet te od tamo odaslala podatke nazad na [[Zemlja|Zemlju]].<ref>{{citiranje weba|url=http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,909834,00.html|publisher=TIME|date=8. veljače 1971.|accessdate=2. siječnja 2013.|title=Znanost: Napredak s Venere}}</ref>


== Lansiranje ==
== Lansiranje ==


Sonda je lansirana sa Zemlje 17. kolovoza 1970. u 05:38 [[UTC]]. Sastojala se od međuplanetarnog busa temeljenom na [[3MC (svemirska letjelica)|3MV]] sustavu i landera. Za vrijeme leta prema Veneri, dvije korekcije smjera su napravljene koristeći busov [[KDU-414]] motor.<ref name=reeves211>{{cite book |title=Supersnažna svemirska utrka: eksplozivno rivalstvo kroz Sunčev sustav |last=Reeves  |first=Robert |year=1994. |publisher=Plenum Press |isbn=0-306-44768-1 |pages=211–215}}</ref>
Sonda je lansirana sa Zemlje 17. kolovoza 1970. u 05:38 [[UTC]]. Sastojala se od međuplanetarnog busa temeljenom na [[3MC (svemirska letjelica)|3MV]] sustavu i landera. Za vrijeme leta prema Veneri, dvije korekcije smjera su napravljene koristeći busov [[KDU-414]] motor.<ref name=reeves211>{{Citiranje knjige |title=Supersnažna svemirska utrka: eksplozivno rivalstvo kroz Sunčev sustav |last=Reeves  |first=Robert |year=1994. |publisher=Plenum Press |isbn=0-306-44768-1 |pages=211–215}}</ref>


== Slijetanje ==
== Slijetanje ==

Posljednja izmjena od 14. rujan 2025. u 05:01

Venera 7
OrganizacijaSSSR
Glavni ugovarateljiLavočkin
Tip misijeLander Venere
Datum lansiranja17. kolovoz 1970., 05:38:22 UTC
Raketa nosačMolniya-M
Mjesto lansiranjaBajkonur 31/6
Trajanje misije120 dana
NSSDC ID1970-060A
Masa1 180 kg
Orbitalni elementi
Orbitalni režimHeliocentrični

Venera 7 (ru. Венера-7) (oznaka proizvođača: 3V (V-70)) je bila sovjetska svemirska letjelica, dio serijala sondi Venera za misije prema Veneri. Kada je sletjela na Venerinu površinu, postala je prva svemirska letjelica ljudskog porijekla koja je uspješno sletjela na drugi planet te od tamo odaslala podatke nazad na Zemlju.[1]

Lansiranje

Sonda je lansirana sa Zemlje 17. kolovoza 1970. u 05:38 UTC. Sastojala se od međuplanetarnog busa temeljenom na 3MV sustavu i landera. Za vrijeme leta prema Veneri, dvije korekcije smjera su napravljene koristeći busov KDU-414 motor.[2]

Slijetanje

Sonda je ušla u atmosferu Venere 15. prosinca 1970. Lander je neobično ostao pričvršćen na međuplanetarnom busu tijekom početnih faza atmosferskog ulaska. To je učinjeno kako bi se omogućilo da bus hladi lander na -8°C što je duže moguće. Lander je katapultiran kada su atmosferski udari razbili međuplanetarnom busu vezu sa Zemljom. Padobran se otvorio na visini od 60 km i atmosferska testiranja su počela s rezultatima da je 97% atmosfere sačinjeno od ugljikova dioksida. Tijekom spusta, činilo se da padobran popušta, stoga je spust bio brži od planiranog. Kao rezultat toga, lander je udario od površinu Venere pri brzini od oko 16.5 m/s u 05:37:10 UTC.[2] Koordinate mjesta slijetanja su 5° S, 351° E.[3]

Činilo se da je lander zanijemio pri udaru. Međutim, snimajuće vrpce su i dalje radile. Nekoliko tjedana kasnije, pri pregledavanju vrpci, još 23 minute vrlo slabih signala je pronađeno na njima. Letjelica je sletjela na Veneru te se vjerojatno odbila od stranu pri udaru, ostavljajući antenu srednjeg pojačanja nepravilno usmjerenom za slanje jakih signala prema Zemlji.[4] Jedini podaci koji su se vratili s površine bili su očitovanja temperature, koja su iznosila 475°C.[2]

Izvori

  1. "Znanost: Napredak s Venere". TIME. 8. veljače 1971.. http://www.time.com/time/magazine/article/0,9171,909834,00.html Pristupljeno 2. siječnja 2013. 
  2. 2,0 2,1 2,2 Lua error in Modul:Citation/CS1 at line 4096: data for mw.loadData contains unsupported data type 'function'.
  3. Patrick Moore, Knjiga astronomskih podataka. CRC Press, 2000., p. 92.
    See Table 5-5, Misije prema Veneri, 1961.-2000. Slijetanje pored Navke Planitije
  4. Larry Klaes, SOVJETI I VENERA, DIO PRVI, 1993.

Vanjske poveznice