Razlika između inačica stranice »Trajan Lalić«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
| Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Trajan Lalić''' ([[Lopud]], ? - [[Venecija]], [[1773.]]), poznati dobročinitelj u službi interesa [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]]. | |||
Lalići su krajem 16. st. iz [[Bosna|Bosne]] doselili na otok Lopud. Početkom 18. st. Trajan i brat mu Kristo iselili su u [[Italija|Italiju]], gdje su se bavili trgovinom. Iako nije bio službeni predstavnik [[Dubrovnik]]a u Veneciji, pošto [[Mletačka Republika|Mlečani]] takve nisu ni priznavali jer nisu priznavali ni Dubrovačku Republiku, punih 50 godina ondje je skrbio za interese Republike, radi čega je od dubrovačke vlade dobivao niz priznanja.<ref>[http://www.academia.edu/1254556/The_Ragusan_Image_of_Venice_and_the_Venetian_Image_of_Ragusa_in_the_Early_Modern_Period www.academia.edu], "The Ragusan Image of Venice and the Venetian Image of Ragusa in the Early Modern Period"</ref> Posebno vrijedno dobročinstvo Lalić je ostvario [[1764.]] kad je Gradu bila zaprijetila velika [[glad]]. Žito se moglo nabaviti u Veneciji, ali je tamošnja vlada izvoz [[žito|žita]] bila strogo zabranila. Zatekavši se u bezizlaznoj situaciji, dubrovački Senat obratio se Laliću moleći ga kod venecijanskih vlasti ishoditi dopusnicu za uvoz određene količine žita, uz napomenu ako u tome uspije da će mu još za života podići spomen-ploču. Punih 20 dana Trajan je molbama stalno navraćao kod venecijanskih uglednika uspjevši na kraju ishoditi rečenu dopusnicu. Dubrovačke vlasti održale su dano obećanje, te je radi toga čina, ali i radi ranijih dobročinstava, Laliću doista još za života, 1764. podignuta spomen-ploča. Svijest o potrebi promicanja interesa države bila je razvijena do te mjere da su se sve žrtve i napori za njezin interes smatrali uobičajenim i obveznim. Zato je u cijeloj svojoj povijesti Dubrovačka Republika svojim velikanima podigla samo jedno spomen-poprsje, pučaninu [[Miho Pracat|Mihu Pracatu]] u atriju [[Knežev dvor|Kneževa dvora]] i tri spomen-ploča. Jedna je podignuta [[Nikola Bunić|Nikoli Buniću]] u trijemu današnje upravne zgrade Grada Dubrovnika, jedna [[Ruđer Bošković|Ruđeru Boškoviću]] u [[Dubrovačka katedrala|Katedrali]] i jedna Trajanu Laliću u Uredu za žito u Kneževu dvoru, jedinome još za života. | Lalići su krajem 16. st. iz [[Bosna|Bosne]] doselili na otok Lopud. Početkom 18. st. Trajan i brat mu Kristo iselili su u [[Italija|Italiju]], gdje su se bavili trgovinom. Iako nije bio službeni predstavnik [[Dubrovnik]]a u Veneciji, pošto [[Mletačka Republika|Mlečani]] takve nisu ni priznavali jer nisu priznavali ni Dubrovačku Republiku, punih 50 godina ondje je skrbio za interese Republike, radi čega je od dubrovačke vlade dobivao niz priznanja.<ref>[http://www.academia.edu/1254556/The_Ragusan_Image_of_Venice_and_the_Venetian_Image_of_Ragusa_in_the_Early_Modern_Period www.academia.edu], "The Ragusan Image of Venice and the Venetian Image of Ragusa in the Early Modern Period"</ref> Posebno vrijedno dobročinstvo Lalić je ostvario [[1764.]] kad je Gradu bila zaprijetila velika [[glad]]. Žito se moglo nabaviti u Veneciji, ali je tamošnja vlada izvoz [[žito|žita]] bila strogo zabranila. Zatekavši se u bezizlaznoj situaciji, dubrovački Senat obratio se Laliću moleći ga kod venecijanskih vlasti ishoditi dopusnicu za uvoz određene količine žita, uz napomenu ako u tome uspije da će mu još za života podići spomen-ploču. Punih 20 dana Trajan je molbama stalno navraćao kod venecijanskih uglednika uspjevši na kraju ishoditi rečenu dopusnicu. Dubrovačke vlasti održale su dano obećanje, te je radi toga čina, ali i radi ranijih dobročinstava, Laliću doista još za života, 1764. podignuta spomen-ploča. Svijest o potrebi promicanja interesa države bila je razvijena do te mjere da su se sve žrtve i napori za njezin interes smatrali uobičajenim i obveznim. Zato je u cijeloj svojoj povijesti Dubrovačka Republika svojim velikanima podigla samo jedno spomen-poprsje, pučaninu [[Miho Pracat|Mihu Pracatu]] u atriju [[Knežev dvor|Kneževa dvora]] i tri spomen-ploča. Jedna je podignuta [[Nikola Bunić|Nikoli Buniću]] u trijemu današnje upravne zgrade Grada Dubrovnika, jedna [[Ruđer Bošković|Ruđeru Boškoviću]] u [[Dubrovačka katedrala|Katedrali]] i jedna Trajanu Laliću u Uredu za žito u Kneževu dvoru, jedinome još za života. | ||
Trenutačna izmjena od 06:18, 13. travnja 2022.
Trajan Lalić (Lopud, ? - Venecija, 1773.), poznati dobročinitelj u službi interesa Dubrovačke Republike.
Lalići su krajem 16. st. iz Bosne doselili na otok Lopud. Početkom 18. st. Trajan i brat mu Kristo iselili su u Italiju, gdje su se bavili trgovinom. Iako nije bio službeni predstavnik Dubrovnika u Veneciji, pošto Mlečani takve nisu ni priznavali jer nisu priznavali ni Dubrovačku Republiku, punih 50 godina ondje je skrbio za interese Republike, radi čega je od dubrovačke vlade dobivao niz priznanja.[1] Posebno vrijedno dobročinstvo Lalić je ostvario 1764. kad je Gradu bila zaprijetila velika glad. Žito se moglo nabaviti u Veneciji, ali je tamošnja vlada izvoz žita bila strogo zabranila. Zatekavši se u bezizlaznoj situaciji, dubrovački Senat obratio se Laliću moleći ga kod venecijanskih vlasti ishoditi dopusnicu za uvoz određene količine žita, uz napomenu ako u tome uspije da će mu još za života podići spomen-ploču. Punih 20 dana Trajan je molbama stalno navraćao kod venecijanskih uglednika uspjevši na kraju ishoditi rečenu dopusnicu. Dubrovačke vlasti održale su dano obećanje, te je radi toga čina, ali i radi ranijih dobročinstava, Laliću doista još za života, 1764. podignuta spomen-ploča. Svijest o potrebi promicanja interesa države bila je razvijena do te mjere da su se sve žrtve i napori za njezin interes smatrali uobičajenim i obveznim. Zato je u cijeloj svojoj povijesti Dubrovačka Republika svojim velikanima podigla samo jedno spomen-poprsje, pučaninu Mihu Pracatu u atriju Kneževa dvora i tri spomen-ploča. Jedna je podignuta Nikoli Buniću u trijemu današnje upravne zgrade Grada Dubrovnika, jedna Ruđeru Boškoviću u Katedrali i jedna Trajanu Laliću u Uredu za žito u Kneževu dvoru, jedinome još za života.
Izvori
1. Tolja, N: Dubrovački Srbi katolici - istine i zablude, Dubrovnik, 2011.
- ↑ www.academia.edu, "The Ragusan Image of Venice and the Venetian Image of Ragusa in the Early Modern Period"