Razlika između inačica stranice »Antun Sasin«
(Bot: Automatski unos stranica) |
m (bnz) |
||
Redak 1: | Redak 1: | ||
'''Antun Bratosaljić Sasin''' (oko [[1518.]]/[[1525.]] – ? [[1595.]]) je bio [[hrvatska književnost|hrvatski]] [[renesansa|renesansni]] književnik iz [[Dubrovnik]]a. Pisao je prigodne i pokladne pjesme, [[komedija|komedije]], spjevove i drame. Bio je pučanin. | |||
Najveći je dio života živio u [[Ston]]u, gdje je bio pisar u [[Solana u Stonu|solani]], kancelar, [[učitelj]], [[justicijar]], [[sudac]]. | Najveći je dio života živio u [[Ston]]u, gdje je bio pisar u [[Solana u Stonu|solani]], kancelar, [[učitelj]], [[justicijar]], [[sudac]]. |
Trenutačna izmjena od 12:28, 1. svibnja 2022.
Antun Bratosaljić Sasin (oko 1518./1525. – ? 1595.) je bio hrvatski renesansni književnik iz Dubrovnika. Pisao je prigodne i pokladne pjesme, komedije, spjevove i drame. Bio je pučanin.
Najveći je dio života živio u Stonu, gdje je bio pisar u solani, kancelar, učitelj, justicijar, sudac.
Književni uzor mu je bio Marin Držić. Napisao je mnoge komedije koje su poslije bile izgubljene. Preostale "obiluju kratkim lakunama". Napisao je tri drame: Malahna komedija od pira, Filide i Flora (potonje dvije su pastirske igre), zatim spjev Razboji od Turaka, nekoliko prigodnica, od kojih se ističu prigodnice Drugi san i U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh, u kojima je nabrojao sve važne hrvatske književnike iz Dubrovnika. To je bio najveći do onda katalog hrvatske književnosti.
Autor je nadgrobnica Antun Sassi u smrt gospodina Dživa Simova Bunića, svoga draga prijatelja, U smrt istoga, Antun Sassi u smrt Marina Držića, Žalos ljuvenice u smrt Pava Torellite, maskerata (pokladnih pjesama) Mužika od crevljara, Vrtari, tamašna pjesan, Robinjica, Robovi, Mrčari, Vrtari II, Od ljubavi poklisari, Drvoševi redovnici te narativne pjesme Mrnarica, San, Drugi san, U pohvalu pjesnika dubrovačkijeh i U slavu i hvalu lijepijeh od grada gospoja.
Izvori
- Milovan Tatarin: Rekonstrukcija drame Filide Antuna Sasina, Građa za povijest književnosti hrvatske, knjiga 37
- Skripte FFZG Starija hrvatska književnost - renesansa